Naselja i poreklo stanovništva Doboja

PRIREDIO: Urednik portala Poreklo Branko Todorović

Naselja i poreklo pravoslavnog stanovništva u Doboju

Naš pravoslavni narod u sev. Zapadnoj Bosni nije autohton, nego je došljak sa juga u 16. i 17. veku. Primetili smo da jedan njegov dobar deo u 15. veku seli iz Hercegovine u Dalmaciju, a iz Dalmacije u zapadnu Bosnu, pa tek se nekako početkom 18. veka razmešta u ovim krajevima, formira naselja ova današnja, posle kuge od 1731. god. Ova seoba sa zapada u ove krajeve odnosi se poglavito na porodice koje slave svetog Nikolu, sv. Trifuna, sv. Luku, sv. Stefana, i sv. Marka. Planinci – stočari, koji svi slave sv. Simeuna, silaze s planina ovamo na prezimu, pa ovde se stalno zadržavaju. Njihovo poreklo dosta je tamno, jer odavna naseljavaju oblast Vlašića, ali biće da su potomci humskih stočara, Katunjana, kojima bi donekle i Nikoljštaci mogli pripadati, i ako im starinu tražimo u Kučima i Bratonožićima u Crnoj Gori. Trgovački stalež daje trebinjska oblast. To su Šumnjaci, Trebinjci i Popovci. Oni su trgovali po većim mestima u Bosni u 17, 18. i 19. veku, u Sarajevu, Tešnju, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru i t. d. Doboj, filijala Tešnja u svemu, smatra se u 19. veku filijalom njegovom u pogledu naselja prvih srpsko pravoslavnih porodica. Velika sarajevska trgovačka kuća Jelić-Ugrenović starinom iz Branog dola u bilećkom kraju, orođena sa modričkom odn. dobojskom porodicom Nikolić-Lalić, ima svoju filijalu u Tešnju. Nju vode Tanasići. (Vidakovići)?. Jedan Vidaković, sin Atanasijin, orođen je opet sa sarajevskom trg. kućom Budimlića. Tanasići opet imadu filijalu u Doboju gde se jedan, Simo ovde stalno preseljava 70-ih godina prošlog veka. Jeftanovići (starinom iz Pive), još u 18. veku doseljeni iz Tuzle u Sarajevo, imadu radnju u Žepču, koju vodi njihov pomoćnik Jovo Kostić Jeftanović. Tih godina bili su dobojski stanovnici još i ovi: Ignjat Trifković, iz Čečave pekar, doselio iz Tešnja od Turalića radnje, 60-ih godina pr. veka, Ilija Pejić, pekar, Mitar Nedić, stolar-dunđer, Jovo Nedić, bakalin, zv. „Sjano“, Mitar Stanišić, bakalin, Pejo Marković, rabadžija, Kršija Nedić, mljeo i tukao so, neki Mališan Terzija i neki Gavro. Kao stalni dobojski trgovci doselili su se iz Tešnja, posve 1876. Simo Dakić sin Damjana Dake Simića. Od njega su Dakići. Poreklom Crnogorci-Drobnjaci. Damjan Dako Simić, doselio se iz Crne Gore u Tešanj sa Mitrom Jovanovićem „Crnogorcem“, te su se oba oženili u Tešnju od Mitrovića. S njima je zajedno doselio i Božo Petrović „Kaurin“. Svi su oni imali u Doboju i pre svoje magaze. Tad je došao od Tanasića i Đorđo Spasojević u Doboj, rodom iz okolice Tešnja. Kod Simića u Tešnju bio je Pero Svjetlica, rodom iz okoline Banje Luke. Iz Tešnja je prešao u Doboj i Hercegovac Pjanić, te Bokoljić Pero – Banjolučanin istih 70-ih godina pr. veka. Po najstarijoj Dobojskoj matici umrlih zaključujemo da su živeli u Doboju i rođeni: Kršija Nedić oko 1808, Mitar oko 1828, Ilija Pejić oko 1800. Neki Dimić Mihailo i Jovan Maglajac živeli su oko 1833. Dimići su Cincari sa severa. Posle 80-ih do 90-ih godina pr. veka spominju se u pom. matici Marinko (Gojković) iz Zovika (Brčko), porekla bi dakle bio cincarskog, odn. rumunskog. Miletići (Milovan i Mara), Damjanovići, Vaso Ćeklić, Marko Varšić, Davidović iz Šapca, Petrović (Ćeklić) iz Sarajeva. Ovi bi mogli biti starinom Ćeklići-Lutovci iz Pipera u Crnoj Gori. Slave Aranđelovdan. Stanojević Mikičić, Rade Vukojević, pekar iz Visokog, Aleksa Bugarin-Vaskrsić. Takođe u poslednje dve decenije pr. veka doseljavaju u Doboj: iz Tešnja Trifko Dučić, gostioničar. U Tešnju mu je ostao brat Mijat. Ovi su starinom iz Ljubomira u južnoj Hercegovini. Slave Nikoljdan. Petar Đurić iz Paklenice kod Maglaja, Ivanović iz Čečave. Sa severoistočnih strana su Nikolić-Lalić iz Modriče kao i Stavrić, grčkog, odnosno cincarskog porekla (od Bitolja). Kondići su iz Osječana (grčkog porekla), Brujić i Jelovac, Ličani kao i Vukobratović, slave odn. preslavljaju Sv. Nikolu. Još su noviji pored pomenutih Šukuljevići ili Škuljevići iz Brčkog, slave Sv. Marka. Škuljevići su poznata hercegovačka porodica. Trgovci su u Dubrovniku, Trstu, Mostaru, bilo ih je i u Srbiji kod Kara-Đorđa. Ne znamo da li su jedina porodica sa ovim Šukuljevićima. Poreklo najstarijih i starijih porodica do konca 19. veka, jer u 20. vek ne ulazimo, uglavnom je crnogorsko i hercegovačko, sudeći, po imenima i krsnim slavamo, onda nešto cincarsko (oni od Posavine i preko Bosne), te autohono ilirsko-arbanaško onih iz Čečave („Čeč“ – arbanaški klanac). Čečava ili Čečevo spominje se ovde u 14. veku a takođe ima „Čečevo“ na alb. granici u Vasojevićima te u južnoj Hercegovini. Ovd. Čečavci „Špice“ od onih su u Pazaru, slave sv. Jovana. Nikoljdanci su sa zap. strana i Dalmacije, Đurđevnjaci su Crnogorci – Drobnjaci, Ilinjštaci iz južne Hercegovine. Koji slave Aranđelovdan od Pipera su starinom i t. d. Dakle, u glavnome, po krsnim slavama bi starinu i poreklo ovako izveli, ali ne treba zaboraviti i to, da naš narod menja slavu, pa vremenom, umesto slave uzme preslavu-prislužbu. To čine osobito Kuči i Bratonožići (Crna Gora), koji slave sv. Nikolu, a preslavljaju letnju sv. Petku, onda Drobnjaci, koji često preslavljaju sv. Nikolu, dok im je prava slava Đurđevdan. Sv. Jovana slave starinci iz Raške, Sjenice, Skopske Crne Gore, oni iz Pive i istočni i južni Hercegovci. Često se uzimaju slave svojih gazda, onda, ženske prislužbe, slave selišta (starih gospodara i t. d.). Na početku ovoga dela rekli smo još nešto o krsnim slavama pojedinih porodica sa zapadnih strana, pa smatramo da smo ovim, u glavnom dovoljno rasvetili naselja i poreklo pravoslavnog stanovništva u Doboju, koncem 18. i početkom 19. veka. To stanovništvo došlo je u Doboj kao trgovački i zanatski stalež, kao sluge, šegrti, kalfe i pomoćnici tešanjskih i dobojskih trg. kuća, docnije samostalni svoji gospodari i trgovci u Doboju.

IZVOR: Vukašin Sirovina, Prošlost i naselja grada Doboja, Značenja, br. 47, Doboj, 2003, str. 393-397

Poreklo muslimanskog stanovništva Doboja

Da bi ispitali poreklo najstarijih porodica u Doboju, moramo se osvrnuti čak tamo na doba sultana Mehmeda-Ef-Fatiha, i bosanskih sandžaka Gazi Husrev-bega i Daut- bega, dakle u vreme osvojenja Bosne i pada Jajca 1525. godine, na vreme pada Srebrničke banovine, čije je sedište nekad bio Tešanj pored Srebrnika, na vreme provale Turaka u austrijske i ugarske zemlje, uopšte na ceo period, koji obuhata vreme od konca 15. pa sve do konca 16. veka. Posle Mehmedovog osvojenja Bosne, odnosno Husrev-begova osvojenja Jajca, bosansko autohtono stanovništvo, vlastela i seljaci, iseljavaju se u susedne zemlje. Koncem 15. i tokom 16. veka, ove krajeve naseljavaju južnjaci. Dakle, ne možemo naći muslimanskog autohtonog stanovništvo ovde. Ono je poreklom ili iz Azije, iz Turske ili odande, odakle su bosanski sandžaci Gazi Husrev-beg i Hasan-paša Predojević, Sokolovići (Ferhat-beg) i dr. Hercegovci, bosanski namesnici. Za najstarije porodice u Doboju smatramo one koje sa sultanom Mehmed-El-Fatihom dolaze u Bosnu u drugoj polovini 15. veka. One su azijatskog porekla. Tako npr. Dautbegovići, koji svoje poreklo izvode iz Indije. Nisu li oni potomci bos. sandžaka Daut-bega, koji je 1480. provalio u austrijske i ugarske zemlje, gde je bio potučen od Stjepana Zapolje? Ta njegova provala u Ugarsku izazvala je Matiju Korvina, da provali u Bosnu, na Jajce i Sarajevo, na čelu sa vojskovođama Ladislavom od Egervara, Petrom Dočijem, i Vukom Grgurevičem. Čini se da su tih godina, prebegli iz Budima Grome (Mehmedaga Gromo iz Budima) ili nešto docnije. Grome će biti slovenskog porekla, od Priboja-Hajdarevići-Gromile, posle u Dobrunu, Hercegovci. Od njih su Mulalići, Memiševići i Vejsilovići. Od Dautbegovića, dakle neslovenskog porekla, biće da su Begovići, Mehinagići i Husagići, begovske porodice, koje su držale Srp. Grapsku i tamošnjoj crkvi zemlju poklonili. Nadalje, Hadži-Numanbegovići, koji su nekad držali krnjinska sela Bukovicu i Grabovicu. Azijatskog su porekla Barjaktarevići i Topčagići (Hodžinska porodica), Porobići (Širbeg Porobić) iz Dervente su. Čift im je bio u Trnjanima. Starinom su iz Popova, u južnoj Hercegovini. Kapići, od kojih su Hadžimujagići iz Dervente su, no starinom Hercegovci, Dizdarevići (Ganibegovići) od Banje Luke su (držali Štrpce). Starinom bi oni mogli biti Dizdari od Dobruna, od kojih su i miljkovački Danani, te kako izgelda svo muslimansko stanovništvo u Jelahu i okolici, jer i tamo u Dobrunu ima Jelah. Turkići (Hadžikadunići) od Slavonske su Požege. Avdići iz Stanić Rijeke, Skapuri Tešnjaci, starinom Hercegovci, odnosno od Skadra. Mujičići su Hercegovci. Spahići i Bahtići su od nekih spahija, Bešlagići neke veće vojničke age (Aga nad pet aga). Biće da su od gradske vojničke posade zaostali, kao i Kapetanovići. U Doboj naseljavaju još mnogo njih iz Miljkovca, Makljenovca, Karabegovaca, Begovića, Čifčija (Čifčije su Hercegovci, kmetovi Zaimovića iz Tešnja, „Ere“). Poreklo i starinu ovih naselja tražimo na jugu, dakle u Hercegovini i Crnoj Gori. „Krnjin“ je Gazi Husrev-beogv vakuf. Gazi Husrev-beg, ukuk Gafurov, osnivač Sarajeva, prolazio je ovuda i ratovao 1536, a za bos. sandžaka došao je 1521. Istoričar Bašagić tvrdi da je porodica Husrev-begova poreklom iz Travunije, negde oko Trebinja i da je Radivoj, stric njegov, (sin Ferhat-begov) živeo u Trebinju i bio knez. Nije isključeno da je ovaj bosanski valija u 16. veku doveo sobom i naselio ovuda svoje zemljake, tešanjske begove i kmetove njihove po Krnjinu. Velika većina ovih kmetova dolazi pre nekih 250 godina iz Rosulja u Krnjin, slavi Đurđevdan, naseljava Posavinu, do Broda, a znamo da su starinom Drobnjaci. Ima u Bosni drobnjačkih porodica sa prezimenom Gafur, dakle imenom Husrev-begova deda. Istoričar g. Skarić spominje u jednoj raspravi o poreklu pravoslavnog stanovništva u severozapadnoj Bosni da se u vreme Husrev-bega vode ljuti bojevi oko Jajca i drugih gradova na Vrbasu i Plivi. U tim bojevima učestvuju Srbi ovoga kraja kao graničari. Moralo je biti nekih jačih veza između Husrev-bega i porodice Gafur. Gafuri slave Đurđevdan, krsno ime drobnjačkog plemena. Radi toga se nameće pitanje, nijesu li Gafuri i Husrev-begova porodica iz Drobnjaka?

Morali smo se osvrnuti na ovo poreklo pravoslavnog krnjinskog elementa zato, da bi ga doveli u vezu sa poreklom muslimanskog stanovništva u Tešnju, kao begovata ovog Gazi Husrev-begova vakufa i na poreklo dobojskog muslimanskog stanovništva poreklom iz Tešnja. Dakle, poreklo i starinu muslimanskog slovenskog elementa tražimo u Višegradskom Starom Vlahu – Dobrunu, i dovodimo ga u vezu sa Sokolovićima, bos. namesnicima, ponajviše Ferhat-begom banjolučkim a docnije budimskim pašom, nadalje u Drobnjaku i Hercegovini, i dovodimo ga u vezu sa Gazi Husrev-begovim vremenom ovde. Mislimo da smo ovim, u glavnome rešili pitanje starine i porekla muslimanskog stanovništva u Doboju i njegovoj okolini.

Prva džamija podignuta je u Doboju u vreme sultana Selima, dakle u prvoj polovini 16. veka.

IZVOR: Vukašin Sirovina, Prošlost i naselja grada Doboja, Značenja, br. 47, Doboj, 2003, str. 391-393

Genetičko-genealoška istraživanja stanovništva područja grada Doboja

Na osnovu dostupnih podataka iz tabela Srpskog DNK projekta i Bošnjačkog DNK projekta do sad je putem analize Y-hromozoma testiran 41 rod poreklom sa područja grada Doboja koji pripadaju sledećim haplogrupama i njihovim podgranama.

IZVOR:Srpski DNK projekat [prisupljeno: 11.03.2023], Bošnjački DNK projekat [pristupljeno: 11.03.2023]