Poreklo Predraga Ejdusa

27. novembar 2021.

komentara: 0

„Kod njega je bilo ono „glumim, dakle postojim”. Imaju to i ostali, ali kod njega je bilo više nego u bilo kom drugom.“ — Svetlana Bojković, glumica

 

Bard srpskog pozorišnog i filmskog glumišta, Predrag Ejdus, rođen je u Beogradu 1947. godine u jevrejsko-srpskoj porodici. Radio je u amaterskom pozorištu Dadov, zatim u Narodnom pozorištu (1972-1993) i u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (od 1993). Bio je i predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije od 1985. do 1989. godine. Odigrao je 150 dramskih uloga i snimio više od 50 filmova, televizijskih drama i serija. Dobitnik je čitavog niza nagrada među kojima Dobričin prsten za životno delo (2008), Zlatni ćuran, za životno delo glumcu komičaru, na Danima komedije u Jagodini (2018), Statuete Joakim Vujić za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti Srbije (2004), Nušićeva nagrada, za životno delo glumcu komičaru, na pozorišnom festivalu „Nušićevi dani“ u Smederevu (2008), Specijalna Sterijina nagrada za sveukupan doprinos pozorišnoj umetnosti Srbije (2018) itd. Bio je oženjen Milicom Ejdus, arhitektom i scenografom, sa kojom ima ćerku Vanju i sina Filipa.

Beogradska jevrejska porodica Ejdus pripada velikoj porodici Ejdus (Ejduš) iz letonskog grada Daugavpils. Grad su osnovali nemački vitezovi tevtonci 1275. godine pod nemačkim nazivom Dunaburg, da bi 1561. godine bio priključen Državnoj zajednici Poljske i Litvanije. Od 1667. godine Daugavpils se nalazio u okviru Ruskog carstva i to pod nazivom Borisogljebk. Jevreji su počeli da dolaze u Daugavpils iz Poljske i Litvanije u 17. Veku, a njihova zajednica je organizovana nakon aneksije od strane Rusije. Godine 1772. u gradu je bilo 176 jevrejskih stanovnika, a do 1805. broj je narastao na skoro 800. Njihovo stanovanje je bilo ograničeno na stari grad. Grad je već 1780-ih bio jevrejski centar. Nagli rast jevrejske zajednice počeo je 1835. godine uključivanjem grada u region u kojem je bilo dozvoljeno slobodno naseljavanje Jevreja. Godine 1847. u gradu je živelo 2.918 Jevreja, a do 1897. broj je narastao na 32.400 što je činilo 44% ukupnog broja stanovnika. Do 1911. njihov broj se povećao na 50.000. Jevreji u gradu bili su veoma prosperitetni pa su početkom 20. veka vodili čak 32 fabrike, a među njima je bilo 4000 zanatlija. U skladu sa brojnom jevrejskom populacijom u gradu je bilo 40 sinagoga. Naziv grada na ruskom jeziku i jidišu je Dvinsk. Daugavpils je danas drugi po veličini grad u Letoniji.

Beba, Bencion, Hasia, Lota, Sonja, Lili i Ljolja Ejdus. Zemun, 1917.

Prvi pomeni porodice Ejdus u Daugavpils potiču sa početka 19. veka. Porodično predanje, koje svakako treba uzeti sa rezervom, navodi da je porodica na ovo područje došla iz Grčke čime bi se po poreklu svrstala među romaniotske ili sefardske Jevreje.

Preci Predraga Ejdusa se mogu pratiti počevši od njegovog navrdede Vulfa Ejdusa koji je imao sinove Geršena i Berka.

Čukundeda Predraga Ejdusa, Geršen Ejdus (1811-1873) je u braku sa suprugom Tirzom (rođena 1816) imao sinove Salmana (1832-1875) i Arona Berka (Borisa) (1843). Salman Ejdus je imao sinove Vulfa i Samsona Leiba.

Pradeda Predraga Ejdusa, Aron Berka (Boris) Ejdus je, prema sačuvanim podacima, u braku sa Lifšom (1844-1906), Nehemovom ćerkom, imao Lotu Dveiru (1863), Nehamu Ester (1866), Haju Bašu (1872), Salmana Solomona (1876) i Benciona (1880). Lota Dveira se udala za časovničara Dvorcova, Nehama Ester za Šleima Mejera Snopa, a Haja Baša za Nahuma Mendela Marka Vitmana. Bencion Ejdus (1880-1944) se oženio 1906. godine sa Hasijom Seldin (1888-1960). Aron Berka (Boris) Ejdus je 1897. godine zabeležen kao upravnik jevrejske bolnice, dok se kasnije vodi kao berberin.

Daugavpils (Dvinsk), ulica 18. Novembra (ranije Šcosenaja) sa lokacijom kuće u kojoj je 1897. godine živela porodica Ejdus

Porodica se 1883. godine preselila u gradić Griva, koji se nalazi na južnoj obali reke Daugava, prekoputa Daugavpilsa.

U popisu stanovništva Rusije 1897. godine, u Daugavpilsu (Dvinsku) zabeležena je i porodica Arona Berka Ejdusa. On je sa porodicom stanovao u stanu svoje ćerke Lote Dveire udate za časovničara Dvorcova. Stan se nalazio u drvenoj zgradi pokrivenoj šindrom u ulici Šcosenaja (Щosseйnaя) (danas ulica 18. Novembra) na uglu sa uličicom Malaja (Malaя). Na kućnom broju 16, u stanu broj 2a živelu su:

– Lota Dveira Dvorcov rođena Ejdus (34 godine), sa prijavljenom adresom stana u Veližu

– Aron Berka Ejdus (54), upravnik jevrejske bolnice

– Lifša Ejdus (54), supruga Arona Berke Ejdusa

– Salman Ejdus (21), knjigovođa, Aronov sin

– Nehama Ester Snop rođena Ejdus (31), ćerka Arona Berke Ejdusa

– Šleima Mejer Snop (26), radnik u mesnici, suprug Nehame Ester Ejdus.

 

Prijava prebivališta u Beogradu Solomona Ejdusa sa porodicom

Deda Predraga Ejdusa, Salman Solomon Ejdus (1876-1942) venčao se 28. marta 1904. godine sa Sonjom Prezma iz Rezekne u Letoniji. U braku su imali Ljolju (Luisa) (1905-1978), Branislavu (Bronju) (1907-1998) i Šarlotu (1913-1941). Po struci je bio zubar. Krajem prve decenije 20. veka doselio se u Beograd gde mu je 1913. godine rođena najmlađa ćerka Šarlota Lota. Solomon i Sonja Ejdus su ubijeni među prvim Jevrejima u okupiranom Beogradu.

Sonja i Solomon Ejdus
Zapis o venčanju Zalmana Solomona Ejdusa i Sonje, ćerke Leiba Prezme, 1904. g.

Otac Predraga Ejdusa, Ljolja (Luis) Ejdus je rođen u Parizu. Bio je oženjen Srpkinjom Dragicom Lisičić iz Beograda sa kojom je imao sina Predraga (1947) i ćerke Lotu (1949) i Sonju (1955).

Branislava, Ljolja i Lota Ejdus, 1916.
Prijava žrtve Holokausta – Solomon Ejdus

Izvor:

Matične knjige Rabinata u Dvinsku

https://www.yadvashem.org/

https://digitalni.arhiv-beograda.org/

https://jewishgen.org/

Lična arhiva porodice Ejdus

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.