Poreklo stanovništva naselja Župa, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo bandićko selo nalazi se na jugoistočnom dijelu obodne zone Bjelopavlićke ravnice, pomeđu Braćana, Mokanja, Crvenih Paprati i Livade.
Granica atara mu, počev sa istoka, vodi od Vučkoljevog ždrijela preko Mićove Rone i Bliznaca dalje ka jugu preko Bužine, Kuka, Pržine, a zatim zapadno preko Rucojevića, Jagnjila i Borovika, odakle podnožjem Sađavca ide ka sjeveru do Vučkoljevog ždrijela. Dug (Z–I) 3,4 km i širok (S–J) 0,8 km, atar zahvata 2,75 km2 površine. Sredina sela je na visini od 100 m.
Istorijat.
Ovo područje je y ranom srednjem vijeku pripadalo Luškoj župi, da bi kasnije tokom 14. vijeka širenjem Malonšića bilo uključeno y njihovu teritoriju. Prirodno pogodno i pitomo, ono je svakako izrana naseljeno.1
Erdeljanović je u čitavoj Župi Bandićkoj (sa zaseocima — Gornje i Donje Braćane, Doljane, Potkuk i Erijeska glavica) evidentira63 kuće. Nešto kasnije, 1925, današnje selo Župa imalo je 30 d. sa 147 stanovnika. Do 1948. broj prvih se smanjio za 6, a drugih za 43. Zatim je bile: 1953 [(23:109), 1961 (31:122) i 1971 (20:60). Po zadnjem popisu, u selu je od rođenja stanovalo 43, a ostali su se doselili, i to 9 prije 1945. g., a drugi poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (5:6), sa 2 (5:5), sa 3-5 (10:4), sa 5-8 (9:4) i sa 8 i više (2 : 1). Tada: je sastav glavnih starosno–polnih grupa izgledao ovako: prve 48 21 (ž. 22:14), druge 52 21 (ž. 33:15) i treće 22 18 (ž. 11:11). ‘
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 38:22 (ž. 31:21), sa četvorogocišnjom 45:18 (ž. 18:7), sa osmogodišnjom 8:8 (ž. 4 :3) i sa srednjom školom 0:2, a nepismenih je bilo 16:17 (ž. 16:16).
S druge strane je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (0:1), do 2 ha (5: 14), sa 2–5 (7:3), sa 5-10 (15:2), sa 10–15 (2:0) i sa 15 i više ha (2 :0) ; odnosno poljoprivrednih 21:15, mješovitih 19:2 i nepoljoprivrednih 0:3.
U 1953. g. 49 aktivnih izdržavalo je 56 lica; u poljoprivredi 42:40, a sa ličnim primanjima bilo je 4. U naredna dva popisa taj odnos je bio: aktivnih je bilo 59:24, izdržavanih 54:36; y poljoprivredi 46:19 i 15 :.24, a sa ličnim primanjima 9:0 lica.
Tip sela.
Župa ima relativno povoljan geografski položaj. Od Danilovgrada je udaljena 7, od Titograda 14 i od Mjesnog središta u Petrovaču 3 km. Pripada tipu polutrazbijenih sela. Doduše, udaljenost zaselaka je mala, ali su oni ipak podvojeni i imaju svoje nazive. To cy: Frijeska glavica (6 kuća), Šuplji kam (1), Riječki do (2), Gojkova glavica (8), Lašor ((5) i Pof Kuk (7). Srednja udaljenost između njih je oko 0,3 km. Prizemnih kuća u selu ima 21, na izbi 7 i 1 dvospratna. Sve su pokrivene tiglom, daščani plafon je u 15, malterisani u 12, a bez plafona su 2. U periodu 1918—41. g0d. renoviranjem i dogradnjom bile su zahvaćene 4, a poslije 1945. (do 1971. g.) 8 kuća. Stambeni fond sela sačinjava 25 stanova sa 809 m2, od kojih su 5 iz prvog, 5 iz drugog, 9 iz trećeg i 6 iz četvrtog perioda. Ognjište je imalo 14, zemljani pod 10 i električno osvtjetljenjte 18 stanova.
Rodovi.
Maja 1974. g. u selu su živjeli:
-Sekulići (11 d.) i:
-Vukadinovići (3).
Poslije 1945. g. iselilo se 11; svi povremeno dolaze. U Vojvodinu su kolonizovana 2 d. U Ameriku su išla 3 lica.
Vode.
Osim jedne, sve kuće u selu imaju bistijerne. U ataru sela je i poznati izvor Vučji studenac, koji je opšta svojina. Sada se njegova voda kaptira za vodovodnu mrežu iz koje treba da se snabdijevaju Komani, Bandići i Donji Zagarač. Izvor Bliznac nalazi oe y graničnom dijelu Župe prema Komanima.
Ostali podaci o selu.
Električno ostvjetljenje uvedeno je 1967. g. Od tada do kraja 1972. g. mještani su pribavili 7 električnih šporeta, 2 televizora, 6 frižidera, 6 radio–prijemnika, 2 pramofona. Sada ognjište koristi 2 d., njega i obični šporet 14, samo obični šporet 2, a ostala električni šporet. Inovacije u opremi kuća i ovdje su prisutne y mjeri u kojoj su zastupljene u susjednim bandićkim oelima. Starije stvari su dobrim dijelom potisnute, osobito y renoviranim i novim kućama. Zadržali su se ponegdje stariji kreveti, skrinje i bauni, kašuni i znatno više niska sjedišta i stolovači. Ispred svih kuća su dvorišta, uglavnom ograđena, a štala u selu je gotovo koliko i kuća. Dio njih je obnovljen (obično krov), prepravljen (uz upotrebu kreča) ili nanovo građen poslije 1945. g. Isto tako, u blizini svih kuća su okućnice čije su veličine različite: 2 su od 600 do 1000 m2, 5 od 1000 m2 do 1 rala; 3 od 1 do 1,5 rala, 2 od 1,5 do 2 i 13 od 2 do 3 rala. Na njima su: 3 rala oranice, 3 livade, 14 vinograda, 1 voćnjaka i 10 rala šume. U slučajevima gdje su okućnice veće, one ujedno predstavljaju i glavninu imanja. Prirodne odlike ovdje najviše pogoduju vinovoj lozi, kojoj se, manje-više na podzidanim terasama, poklanja najveća pažnja. Inače, i ostala imanja su relativno blizu, u prosjeku 150-400 m. Kao i u svim ovim krajevima, stočarstvo je uveliko opalo, posebno sitno. Za razliku od međuratnog perioda, kada je 6 d. imalo staje na Latičnom (planini) i 10 njih drugima davalo stoku na čuvanje (to su bila veća- stada), danas (tačnije u periodu (1960—71) je prvih domaćinstava bilo 2, a drugih 4.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)