Poreklo stanovništva naselja Ržišta, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se iznad Dola Pješivačkog, odnosno između njega na sjeveru, Ćurčića na zapadu i Zagrede na jugoistoku. Kao i druga dva, ovo selo se smjestilo na dijelu pomenute, podaste, poprečne zone Garča; kuće su razmještene oko uvala i dolova. Naselje je relativno izdvojeno. Do njega kao ni do Ćurčića i Dola još nijesu izrađeni kolski putevi, pa suprilazi selu stazama i manje krčanicima -znatno otežani. Počev od Piperskog lokanja (kota 428 m) granica atara vodi u pravcu zapada grebenom Garča do na Bobiju, gdje skreće ka sjeveru i ide vrhom Veljeg Garča (kota 1220 m) i izlazi na Bukovu Glavu (Lupoglav), zatim povija prema sjeverozapadu i ide do vrha Lipove strane i Ublova ćurčiskih (koje ne obuhvata), pa odatle ka jugoistoku putem koji vodi od Ublova ćurčiskih za Duboki do; odatle granica naglo skreće na sjever i, produžavajući pored Rajovića ubla, Gomile i preko Vučje glavice, te sredinom Petrovih strana, silazi u Donji lug na ušće Gvozdenog vrela i Gračanice. Dalje se nastavlja Gračanicom, pa izlazi na Svinjsku glavu, te preko Živače i Drenova tora izlazi na Piperski lokanj. Čitav taj prostor, analogno Zagredi, zahvata visoke strane Garča iznad sela i njegove razbijene obronke u podgorini, niže sela. Svojom dužinom (SZ-JI) od 6,2 i širinom (S–J) 1,7 km zahvata površinu od 10,69 km. Sredina naselja je na visini od 350 m.
Istorijat.
Ržišta su, poput Ćurčića, mlađe naselje. Razvilo se širenjem Dola Pješivačkog, odnosno preseljavanjem njegovog stanovništva na tamošnje posjede. Otuda se ono, sem statistički u zadnja četiri popisa, zajedno sa Ćurčićima i Matkovićima izvjesno tretira kao cjelina, čije je teritorijalno jezgro Do Pješivački, u kome su glavno zborište, jedina crkva, groblje i škola. Zbog toga Erdeljanović, evidentirajući broj kuća po bratstvima, nije odvojio Ržišta od Dola, već ga je saopštio ujedno, u podacima za Do. Isto tako i Rečnik mesta iz 1925. g. ne donosi posebne podatke za Ržišta, već samo za Do, ali u njima su kao zaselak obuhvaćena i Ržišta. Naveli smo da su tada zajedno imali 79 d. sa 320 stanovnika. Međutim 1948. g. y Ržištima je bilo 20 d. sa 108 stanovnika, a zatim 1953 (23:108), 1961 (26 : 119) i 1971 (17 :73). Od zadnjeg broja te gocine 71 lice je od rođenja živjelo u selu. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (5:4), sa 2 (4:0), sa 3–5 (2:6), sa 5–8 (13:4) i sa 8 i više (2 :3). Istovremeno je sastav glavnih starosno-polnih grupa bio: prve 56:31 (ž. 29 : 14), druge 39 : 29 :(ž. 23 : 17) i treća 24 : 13 (ž. 15 : 7).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili: bez škole 46 23 (ž. 36:15), sa četvorogodišnjom 43:27 (ž. 18:16), sa osmogodišnjom 0:4 (ž. 0:2) i sa srednjom školom 0:3, a ispitanih je bilo 27 : 13 (ž. 23 :9).
Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (0 :2), do 2 ha (5:3), sa 2–5 (6:9), sa 5-10 (6:0), sa 10-15 (4:1) i sa 15 i više (5 :2), odnosno poljoprivrednih 21:13, mješovitih 5:2 i nepoljoprivrednih 0 : 2.
U 1953. g. 29 aktivnih izdržavalo je 79 lica; y poljoprivredi 27 :73, a sa ličnim primanjima bilo je 1 lice. Međutim, u dva naredna popisa taj odnos je izgledao ovako: aktivnih je bilo 42:31, izdržavanih 71:40; u poljoprivredi 38:29 i 64:30, a sa ličnim primanjima 6:2 lica.
Tip sela.
Relativno nepovoljan geografski položaj sela mogao bi biti poboljšan ako bi se od Zagrede (dužinom od oko 3 km) produžio pomenuti krak puta do naselja. Topografski gledano, taj pravac povezivanja naselja sa Danilovgradom je gotovo jedino racionalno rješenje. Doduše, samo selo nije toliko ekonomski jako da bi moglo da preduzme tu akciju, pa je u tome nužna pomoć zajednice. Veze prema Delu Pješivačkom su znatno otežane zbog povećeg nagiba terena.
Naselje je inače, iako ne izrazito, polurazbijeno. Sastoji se iz istoimenog glavnog dijela sela sa 7 kuća i zaseoka, zvanih Šćepan njiva (3 kuće), Rovišta (3), Cerovo Plandište (1) i Živača (2). U ratu je 1944. spaljeno 7 kuća. Sada ih je y selu 15 prizemnih i 1 na izbi; tiglom je pokriveno 10, a slamom 6; daščani plafon je u 12, malterisani y 1 i 3 su bez plafona. Prosječna udaljenost između kuća je oko 250 m. Izvjesne prepravke (na 6 kuća) vršene su tek y novije vrijeme. Popisane su 1971. kao 16 stanova sa 514 m2, od kojih su 3 iz prvog, 6 iz drugog, 5. iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda; ognjište je imalo 14, a zemljani pol 11 stanova. Selo je bez električnog osvjetljenja.
Rodovi.
Avgusta 1974. g. y selu je živjelo 16 domova:
-Pavićevića.
Poslije 1945. iselila su se 43 lica (najviše y Danilovgrad, Titograd i Nikšić), a u periodu 1918–41. g. 21 (gotovo svi y Kosmet). U Vojvodinu su kolonizovana 3 d. sa 11 članova. Ranije je na rad y Ameriku išlo 6 mještana. Sada u selu ima 18 lica starijih od 55 god. Od prvih iseljenika u selo povremeno dolazi 24—28 lica.
Vode.
Selo se v0dom opskrbljuje iz 14 bistijerni, od kojih su 2 izgrađene poslije 1945. g. Izuzev dviju bratstveničkim (Pavićevića, uključivši i one iz Dola Pješivdačkog), zvanih Jankova jama izgrađene prije 100-200 godina a obnovljene 1946. g.) i Jagnjila (izgrađene prije 100–200 (god), ostale bistijerne su privatne, napravljene pored kuća.
Ostali podaci o selu.
Zbog težih prilaza selu i iseljavanja, te zbog nedostatka električnog osvjetljenja selo nije, kao na primjer ni susjedna Zagreda, zahvaćeno većim inovacijama y standardu. One su izvjesno, prisutne u obnovljenim kućama, u kojima je ognjište ili y djelimičnoj upotrebi ili je van njih. U njima je pribavljeno nešto novijeg namještaja i posuđa. Uglavnom nema kuće y kojoj su novije stvari potpuno istisnule stare.
S druge strane, ni topografski elementi ne dozvoljavaju pogodno lociranje kuća, pa je njihova okolina znatno stiješnjena, tako da je dvorišta i pomoćne objekte teže urediti. Pored svih kuća, y sklopu dvorišta i obora su obično manje pojate izgrađene u suvomeđi i pokrivene slamom. U obližnjim rupama (vrtačama) su okućnice kao najbliži obraćanje posjedi sa vinovom lozom i rjeđe drugim voćem.
Ostali posjedi su razbacani po manjim i većim kraškim udubljenjima. Mnoge ziratne parcele su danas zalivađene radi stočne ispaše i sijena. Nekadašnji fond sitne stoke je veoma smanjen, pa se kravama poklanja nešto veća pažnja.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)