Poreklo stanovništva naselja Zagreda, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo veliko ozrinićko selo nalazi se na sjevernim obroncima Veljeg i Malog Garča, sterući se do njihovog podnožja, tj. do Sušice, Točila i Svinje glave. Počev sa izvora rijeke Sušice, tj. od mjesta zvanog Grgurovo oko, granica atara vodi nizvodno do mosta Šunjina. Od mosta ide (oko 250 m) u pravcu Danilovgrada pa skreće na jugoistok i silazi na kotu 51 m, pa dalje istim pravcem do kraja Grudice, odakle silazi na Sušicu blizu Oraške jame; zatim skreće uz Plato, preko ceste i ispod Vukove gomile na kotu 159 m, te preko Đurine dubrave izlazi na greben Malog Garča; dalje se nastavlja tim grebenom iznad Bujinih dolina i preko Valova na Treštanik (kota 316 m) pa na vrh Veljeg Garča i na vrh Bobije. Odatle povija preko Paunova dola, Drenova tora i Živače i silazi na istu 428 m (Svinja glava), pa grebenom Plata ide na Točilo i niz Plato silazi na Grgurovo oko. Tako uokviren prostor zahvata okomite strane, nešto blaže padine, obronke sa vrtačama i uvalama i podgorinu Garča. Dug je (SZ–JI) 7, širok (Z–I) 2 km i ima 13,94 km2 površine. Sredina naselja je na visini od 350 m. Krakom dugim 5 km (izgrađenim 1956–71. g.) povezano je sa putem Danilovgrad—Čevo–Cetinje. Od Danilovgrada, opštinskog i mjeonog oredišta, Udaljeno je 7 , a od Titograda 27 km.
Istorijat.
Mada prije turskih deftera s početka 16. vijeka ne nalazimo pomena o ovom naselju, ono je svakako moralo postojati mnogo ranije. To se može pretpostaviti na osnovu ovdašnjih gomila kamenja i kućišta, te posebne činjenice da cy ovo područje, s obzirom na njegovu blizinu Zagarču, makar dijelom, zahvatali Malonšići. Jer, Zagreda je kao selo nahije Malonšići po defterima iz 1521. i 1523. g. imala 10, odnosno 6 kuća. Erdeljanović je u selu evidentirao 62 d., a 1925. godine bilo ih je 77 sa 410 stanovnika. U 1948. g. broj prvih ostao je isti, a drugi se smanjio za 75. Zaggim je bilo: 1953 (83 :314), 1961 (76 : 328) i 1971 (69:318). Od zadnjeg broja te godine je y selu od rođenja živjelo 252, a drugi du se doselili, i to 25 do 1945. a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (10:9), sa 2 (13:9), sa 3-5 (13:18), sa 5-8 (35:24) i sa 8 i više (5 : 9). Ujedno je sastav glavnih starosno-polnih grupa bio: prve 148 : 137 (ž. 70:63), druge 134:12’8, (ž. 76:62) i treće 46:53 (ž. 25:32).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 170 : 91 (ž. 55 : 32), sa četvorogodišnjom 153:117 (ž. 71 : 49), sa osmogodišnjom 12:33 (ž. 5:14), sa srednjom 4:12. (ž. 1:4). sa višom 1:2. (ž. 0 : 1) i kvalifikovani radnici 4 :8 (ž. 0 : 3), a nepismenih je bilo 59:67 (ž. 48:61:).
Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (1 :1). do 2 ha (65:27), sa 2–5 (10:36) i sa: 5-10 (0 :5), odnosno poljoprivrednih 19 : 6, mješovitih 52:10, i nepoljoprivrednih 5 : 53.
U 1953. g. 108 akgivnih izdržavalo je 239 lica, y poljoprivredi 77 : 129, a sa ličnim primanjima bilo je 27. Taj odnos je u naredna dva popisa bio sledeći: aktivnih 92:59. izdržavanih 204: 207; y poljoprivredi 63 : 18 i 80 :317, a sa ličnim primanjima 32 : 52.
Tip sela.
Pod uticajem topografskih činilaca naselje se (sem Orašja) smjestilo u poprečnoj zoni, gotovo istog nivoa, na kojoj se uglavnom završavaju strmi nagibi Garča i od koje se preko blažih uvalastih i dolovitih podova na njegovom podnožju spuštaju kameniti i glavičasti obronci. Selo je razbijenog tipa i sastoji se od glavnine naselja zvanog Velja Zagrada ca 10 kuća i sljedećih zaselaka: Dubrave sa 6, Lazareve glavice (5), Jančine (7), Oseline (18), Male Zagrede (11) i Orašje (10 kuća). Selo ima 56 prizemnih kuća, 10 na izbi i 1 dvospratnu; samo su 2 pokrivene plehom, a ostale tiglom; daščani plafon je u 24, malterisan y 36, a bez plafona je 7 kuća. Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 0,8 km. U periodu 1918-41. prepravkama je bilo zahvaćeno 5, a od 1945. do 1971. g., uključujući i dogradnju, 26 kuća. U selu je popisano 69 stanova sa 3052 m2, od kojih su 20 iz prvog, 9 iz drugog, 29 iz trećeg i 11 iz. četvrtog perioda; ognjište je bilo u 5, zemljani pod u 17, a električno osvjetljenje u 65 stanova. Prema vrsti su: 44 jednosobna i garsonjere, 14. posebnih soba, 10 dvosobnih i 1 trosobni: sem 4; koja su; korišćena za odmor i za vrijeme sezonskih radova:, ostali su bili stalno nastanjeni.
Rodovi.
Avgusta 1973. g. u selu cy, živjeli:
-Burići (25 d.),
-Popovići (23),
-Kaluđerovići (4),
-Domazetovići (3) i . po 10 d:
-Kekovića i Radonjića.
Poslije 1945. iselilo se 95 mještana, najviše u Danilovgrad i njegovu okolinu, Titograd, Nikšić i brojna druga mjesta a u periocu 1918-41. g. 42. Povremeno dolazi 20 d; u, Vojvocinu su kolonizovana 4 d. sa 25 članova. Ranije je na rad u Ameriku išlo 20 lica, a selo sada ima; 24 dnevna migranta; y 1971. bilo ih je 31. U selu je 5 kuća napuštenih kuća. Starijih od 55 godina sada ima 36, a penzionera 27. U NOB-u je poginulo 37 mještana.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz 28 bistijerni, 3 lokanjine i 1 ubla. Od prvih je prije 1918. g. izgrađeno 6, y periodu 1918–45. g. 18 i poslije; 1945: g; 4. Nekoliko njih je y grupnoj svojinig; gradilo ih je po nekoliko,. obično grupisanih, domaćinstava. Sem njive selo ima tri zajedničke vode; jedna je u Veljoj Zagredi (lokanjina, izgrađena 1955. g.), druga je u Dubravama (to je ubao zvani Lokanj, veoma je star), a treća je y Maloj Zagredi; velika kao prva (62 m2) i izgrađena y isto vrijeme. U Orašju, pak, posebno se pored 2 bistijerne koriste česme, vezane za vodovod kojim je kaptirana Oraška jama. Vodovod je do Danilovgrada dug 21 km, a dovršen je. 1971. godine.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Poslije uvođenja električnog osvjetljenja 1968. g. mještani su pribavili 15 električnih šporeta, 35 frižidera, 7 televizora, 32 radio-prijemnika, 12 gramofona, 17 tranzistora. Naglasimo da 22 d. još imaju gusle. Sada 2 d. koriste samo ognjište i 25 ognjište i obični šporet, 15 ognjište i električni šporet i 25 samo obični šporet.
Ujedno su izvršene i druge krupne promjene y opremi stanova; u svima su npr. već zastupljene nove stolice u 37 koriste se inače male tronoške, a y 21 .stolovače, u 61 novi kreveti, y 32 ormani, u 8 kauči itd.
Lokacija kuća je i ovdje brdskog karaktera. To će reći da su one relativno stiješnjene i da prostor oko njih nije osobito povoljan za dotjerivanje većih dvorišta, mada ih sve kuće imaju. Dobar dio ih je ograđen, te su u njihovom sastavu pojate i druge manje „kućice“ za živinu i svinje, kao i podvojeni obori u pojedinim njihovim dijelovima.
Selo je nekada bilo izrazilo stočarsko, pa cy pojate (poglavito suvomeđe i pod slamom) bile nužni dodatni objekti. Glavni dijelovi imanja su obično bliže kućama; oni se uglavnom jedino i obrađuju. Često su isterasirani sa podzidama i na njima se uporedo uzgajaju vinova loza i voće, naročito smokva. S obzirom na to da preovlađuje sitni posjed, imanja nijesu tako daleko od kuća — oranice i livade y prosjeku 300-400 m, a pasišta, šume i branjevine 400-800 m.
Seoska planina je iznad naselja, tj. y Veljem Garču i graniči se sa markovićkom i pješivačkom planinom. Obuhvata prostor od Lise (vode) do Piperskog lokanja, odnosno Treštanik, Jelicu, Riđi brijeg, Drenovi tor, Kaluđerovu i Milunovu Bobiju, Vučevo Ždrijelo i Paunov do. Tamo su kao komunice korišćeni stari ublovi (Širokovac, Žukovica i Piperski lokanj), a posjedi su bili privatni. Pored ispaše, tamo se sjekao list i snosio y selo. Domaćinstva su ranije u prosjeku imala po 70—80 bravi (više ovaca). Izgon stoke na Garač je u zadnje tri decenije postepeno opadao, da bi najzad praktično prestao. Jedan dio domaćinstava je ranije davao stoku na čuvanje u Drobnjacima i Morači.
C Garča se prije znatno koristila bukva, najviše za japiju, a isto tako i lipovina u selu, koja služi kao odlična građa za krovnu konstrukciju. Pored stoke, bijelog mrsa, krompira i voća Zagređeni su (uglavnom y Danilovgradu) mnogo prodavali i drva za ogrev; ćumur pak nijesu pravili, ali su zato redovno goreli krečane i kreč y relativno velikim količinama prodavali.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)