Poreklo prezimena, selo Lazapev Krst (Danilovgrad)

Poreklo stanovništva naselja Lazarev Krst, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan

Položaj sela.

Ovo donjozagaračko selo nalazi se na istogčnoj podgorini Garča, na potezu puta od Petrovača prema Danilovgradu. Naselje je razmještečno na prisojnim stranama podtorine i u utonućima po niže nje. Krakom od (2 km), izgrađenim 1947. god., povezano je sa putem Danilovgrad—Čevo–Cetinje. Od Danilovgrada je udaljeno 6, od mjesnog središta u Petrovaču 1 i od Tipograda 26 km. Granica atara. počev od Kapine j ame, vadi pored zadružnog doma i škole (obyxvatajući ih) i izlazi na put Danilovgrad—Čevo, te prelazeći ga ide ka sjeveru do Odboda (ne obuhvatajući ga), a odatle okreće prema sjeveroistoku i preko kote 159 m silazi niz Đurinu dubravu na put Danilovgrad–Čevo; dalje u istom pravcu silazi na rijeku Sušicu– (na Počkalje), a odatle nizvodno rijekom do ulice koja vodi od Počkalja  na Lazarev Krst; zatim se nastavlja Sukezom u pravcu Petrovača i Kalina jame. Tako uokviren atar, dug (S–J) 3,7 i širok (Z—I) 1 km, zahvata 3,76 km2 površine. Naselje je (kod crkve) na visini od 150 metara.

Istorijat.

C obzirom na prirodne optike područja, koje je y širem sklopu Jednoškog polja, a koje su naseljavali Malošići, dotično. je pretpostaviti da su ·i prvobitni zameni sela svari koliko i kod susjednih, prethodnih naselja.

Erdeljanović je y selu evidentirao 49 d.: a 1925. bilo ih je 55 sa 294 stanovnika. Do 1948. broj prvih se uvećao za 9, a drugih se smanjio za 43. A zatim ije bilom 1953 (63:229), 1961 (57:186) i 1971 (49:148).

Od zadnjeg broja te godine u mjestu je od rođenja živjelo 93. a 55 se doselila i to 25 prije 1945. a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (15:14), sa 2 (16:12), sa 3–5 (10 :10), sa 5–8 ·(13 : 12) i sa 8 i više (3:1). Ujedno je sastav glavnih starosno-polnih grupa bio: prve 74:39 (ž. 35:19), druge 68 : 61 (ž. 39 :31) i treće 44:38, (ž. 28 :28).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 67 : 46 (ž. 57 : 38), sa četvorogodišnjom 69:48 (ž. 25 : 22), sa osmovodišnjom 5 : 18 (ž. 0 :7), sa srednjom 4:5 ·(ž. 1:1), sa višom 1:4 (ž. 0 : 1) i kvalifšovani radnici 0:6 (ž. 0:2), a nepismeni); je bilo 46:23 (ž. 44:23).

S druge strane je u isto vrijeme scrukputra domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima  dohotka bila: bez zemlje (2:4), do 2 ha (25:19), sa 2–5 (22:22), sa 5–10 (6:3) i sa 10—15 (2:1), odnosno poljoprivrednik 34:16, mješovitih 20:10 i nepoljoprivredni 3:23.

U 1953. godini 87 aktivnih podržavalo je 118 lica; u poljoprivredi 72:73, a sa ličnim primanjima bilo je 24. Taj Odnos je u dva naredna popisa izgledao ovako: aktivnih je bilo 53:51. Izdržavanih 121: 80. u poljoprivredi 42:31 i 2:34, a sa primanjima 12: 17.

Tip sela.

Povoljan gegrafski položaj ovog sela ogleda se u tome što je ono povezano (autobuskom pinijom) sa Danilovgradom i Titogradom i što je tu mjesno središte sa zadružnim domom. prodavnipom, Zdravstvenom stanicom i Školom. Iako rasturene kuće su međusobno relativno dobro povezane. Pored glavnine sela sa 26 kuća tu su još Zaseoci: znatno podvojena Gropa sa 9 kuća i bliže Škale sa 7 i Popova greda sa 6 kuća. Srednja udaljenom kuća od središta sela je oko 0,6 km. Od njih su 34 prizemne i 14 na izbi. Sve su pokrivene tiglom; sa daščanim plafonom je 28, sa malterisanim 18 i bez plafona su 2. U periodu 1918–41. prepravkama i dotradnjom bilo je zahvaćeno 8 kuća, a u periodu 1945–1973. god. 34. U stambenom fondu sela 1971. bilo je 50 stanova sa 2.011 m2, od kojih su 21 iz prvog, 8 iz drugog, 8 iz trećeg i 13 iz četvrtog perioda. Otnjište je imalo 15, zemljani pod 8, a električno osvjetgljenje 47 stanova. Prema vrsti su 34 jednosobna i garsonjero, 9 posebni soba, 5 dvosobnih i po 1 trosobni i četvorooobni. Od njih (su 3 korišćena za odmor i rekreaciju,  a 7 za vrijeme sezonskih radova.

Stanovništvo.

Septembra 1974. u selu cy živjeli:

-Šćepanovići (22),

-Čupići (21).

-Mrakovići (8),

-Velimirovići (6),

-Jankovići (3),

-Begovići (2) i:

-Dragovići, Dorići i Crnjak po 1. d.

Poslije 1945. mesta su se iselila 62 lica (najvše u Titoprad – 45), a, u međuratnom periodu 6. U druge zemlje na rad išlo je 16 mještana. Dnevnih migranata bilo je 15.

Vode.

Vode u selu su – 48 bistijerni (sve su privatne). Izgrađene su: 12 do 1918;  24 u periodu 1918–45. i 14 od 1945. do 1971. god.

Ostali podaci o selu.

Poslije 1962. god., kada je uvedeno elekprično osvetjljenje, mještani su pribaviti 35 električnih šporeta, 40 frižidera, 8 televizora, 8 mašina za pranje veša, 35 radio–prijemnika, 8 gramofona. Sada nema kuće u kojoj se koriti samo ognjmppte, a sa njim i šporetom ih je 15.

Naporedo sa ovim relativno krupnim promjenama u pogledu prisustva elemenata savremenog standarda, veoma su vidne promjene i u opštoj opremi kuća. Starije stvari su uveliko potisnute, kako da u kuhinjama i sobama protežu dejelovi ili cjeline novog namještaja.

Znatne su promjene i na spoljnom izgledu kuća, na dvorištima i pomoćnim objektima. One sada sadrže više energenata racionalnog, funkcionalnog i estetskog. U tom potledu okolina kuća sa pomoćnim objektima i oborima sasvim je slična stanju u ostalim donjozagaračkim selima. Ista karakteristika odnosi se i na veličinu okućnica i raspored udaljenosti imanja. Tako je, recimo, srednja udaljenost stranica od kuća oko 0,5 km, livada oko 1 km, vinograda ,oko 0,3 km, i šuma i branjevina oko 2 km.

Seoska planina je Lukavica. Na nju je do 1941. god. oko 27 d. izjavljivalo stoku; 18 ih je tamo imalo staje, a. 9 d. je drugima davalo stoku na čuvanje. Međutim, poslije 1945. njihov broj se smanjivao, tako ih je do 1950. bilo 15, od 1950. do 1960. g. 10 i u narednoj dekadi oko 8. Sada na planini staje ima 18 d.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.