Poreklo stanovništva sela Kopito, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr. Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se u pocnožju Goliša na jugoistočnom obocu Njeguškog polja, u produžetku Raičevića. Sa sjevera granica njegovog atara počinje od Međice i vodi stazom za Trešnju, pa preko Gustog grma dolazi na Goliš, gdje skreće na jugozapad i preko Božovih dolaza i Vukotine strane, prelazeći stazu za Ivanova Korita, izbija na Borove Grede. Odatle skreće ka sjeveru preko Vukotine glavice i Bjelokovnog guvna, te prelazeći put Kotor — Lovćen produžuje preko Stijenja, Vučjih rupa i Zmajevića krša i ide stazom do Međica. Taj prostor, čija je dužina (Z–I) 1,8 km i širina (S–J) 1,5 km, zahvata površinu od 2,68 km2. Visina sela (kod crkve) je 880 m.
Istorijat.
Sela Njeguškog polja i njegove okoline (Dugi Do, Kopito, Vrba, Žanjev Do), puna su, kaže Erdeljanović, „tragova i uspomena o vrlo davnašnjem stanovanju našeg naroda“. Mada se iz vremena naseljavanja novijeg stanovništa krajem 14. i naročito tokom 15. vijeka Kopito posebno ne pominje, i ono je svakako, analogno drugim selima Njeguša (koja se y to vrijeme najviše uopšteno pominju). Od tada počelo jače da se razvija. Ovo je tim vjerovatnije što je Punošev potomak „knez Bogdan” bio nastanjen y tom dijelu Njeguša; od njega su današnji Bogdanovići u Kopitu. Otuda Erdeljanović s dovoljno razloga ne prihvata nedokazano mišljenje Rovinskoga, po kome su Bogdanovići y Kopitu „starinačko bratstvo”. Što se pak tiče pomena i podataka o Njegušima i njeguškim naseljima, naveli smo ih u dijelu o Dugom Dolu i Erakovićima. Godine 1865. imalo je 27 d., a 1879. 22 sa 111 stanovnika (53 m. i 58 Ž.); 1883. i 1893. bilo je 35, Odnosno 33 d. Erdeljanović je zabilježio da y selu ima 26 d., a prema podacima iz 1925. bilo ih je 40 sa 166 stanovnika. A zatim: 1948 (21:98), 1953 (21:94), 1961 (20:68) i 1971 (15:47). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (2:4), sa 2 (7:3), sa 3–5 (8 : 6) i sa više od 5 (3 : 2).
Istovremene promjene u glavnim grupama starosno-polne strukture pokazuju sljedeći podaci: u prvoj 24 : 13 (ž. 8:4), y drugoj 24 : 19 (ž. 15:9) i u trećoj 20 : 15 (ž. 13 :8).
Struktura stanovništva.
U istom periodu obrazovna obilježja mještana bila cy: bez škole 28:13 (ž. 25:107), sa četvorogocišnjom 24 : 15 (ž. 17 :5), sa osmogodišnjom 0 : 3 (ž. 1), sa srednjom 0 : 1 i kvalifikovanih radnika 2 : 7 (ž. 0 : 2), a nepismenih 20 : 7 (ž. 19 : 7).
S druge strane, promjene u strukturi domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka izgledale su ovako: bez zemlje (2:2), do 2 ha (16 : 11), sa 2–5 (1 : 2) i sa 5 i više ha (1 : 0), odnosno poljoprivrednih 9:4, mješovitih 9 :4 i nepoljoprivrednih 2 :7.
U 1953. godini 43 aktivna izdržavala su 44 lica, odnosno y poljoprivredi 38:29, a sa ličnim primanjima bilo je 7. Taj odnos se u naredna dva popisa promijenio tako da je aktivnih bilo 19:18, izdržavanih 40:25 ; y poljoprivredi 14:9 i 17 : 11, a sa ličnim primanjima 5:4 lica. U vanprivrednim djelatnostima radilo je 3 : 8. Dnevnih migranata bilo je 7.
Tip sela.
Zajedno sa drugim naseljima u Njeguškom polju Kopito ima povoljan topografski i geografski položaj. Od puta Cetinje –– Kotor udaljeno je 200 m i od prvog grada 20, a od drugog 24 km. Od mjesnog središta, prodavnice i ugostiteljskog lokala udaljeno je takođe 200, a od škole oko 500 m. Naselje je zbijeno; kuće su više poređane, nego grupisane. Ima ih 18, od kojih 14 prizemnih i 4 na izbi; sve su pod tiglom, a sa daščanim plafonom 11, sa mlaterisanim 5 i bez njega 2.
Zapuštena je 1, a napušteno 5 kuća. Srednja Udaljenost kuća od središta naselja je oko 150 m. Prepravkama i dogradnjom na 10 kuća (poslije 1945. g.) napravljeno je u njima 15 soba, 13 kuhinja i 6 ostava. U stambenom fondu sela popisano je 15 stanova sa 771 m2, od kojih su 12 iz prvog, 2 iz drugog i 1 iz trećeg perioda. Prema vrsti cy: 8 posebnih soba, 4 jednosobna i garsonjere i 3 dvosobna; svi su bili nastanjeni.
Vode.
Vode y selu su: zajednički stari ubao, zvani Ublići i 9 privatnih bistijerni, od kojih su 2 izgrađene prije 1918, 5 od 1918. Do 1945. i 2 poslije 1945.
Stanovništvo.
U naselju su avgusta 1973. živjela sljedeća domaćinstva:
-Bogdanovići (6 d.),
-Kovačevići (3),
-Mirkovići (2) i:
-Radovići (2).
Poslije 1945. god. iselilo se 57 lica, od kojih u Lovćenac (gdje je kolonizovano 9, a vratila se 2 d.) 19, Kotor 13, Cetinje 19, y Tivat i Titograd po 2 i u Danilovgrad i Ćekliće po 1. U selo povremeno dolazi 19 d., i to iz Kotora 8, Cetinja 4, Tivta 4 i iz Titograda, Beograda i Zenice po 1. Migranata koji se vraćaju za vikend (mještani ih nazivaju subotarima) ima 5 (iz Cetinja 3 i Kotora 2). Ranije je na rad y Ameriku išlo 7 lica.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1955. g0d. U avgustu 1973. god. domaćinstva su imala: 7 ognjište i običan šporet, 7 samo običan šporet, 8 frižider. 2 televizor, 8 radio–prijemnik, 3 gusle, 8 stari pribor za pečenje, 8 verige, 5 stolovače, 3 skrinje, 13 nove postelje, 3 kauče itd.
Slično drugim selima u Njeguškom polju i ovdje su dvorišta i pomoćni objekti uređeniji nego u pretežnom dijelu sela Stare Crne Gore. To je razumljivo iz mnogih razloga. I prirodni i bolji ekonomski uslovi na to su uticali. Dvorišta su ne samo ograđena nego su tu i tamo zasađena zelenilom i voćem. A pomoćni objekti su i veći i bolji građeni, mahom u kreču ili cementu. Od 16 štala samo su 4 y suvomeđi i 2 pod slamom. Drugim riječima, i ti objekti i njihova neposredna okolina su u skladu sa izgledom kuća, koje su takođe veće i solidnije građene.
Prostori izvan dvorišta se obrađuju, naravno ručno, jer su mali — nazivaju ih „zgrade“. Tu je i poneka nešto veća ograđena i obrađena ili zalivađena okućnica, dok su glavna imanja u polju.
Planina sela nalazi se pod Štirovnikom, Odnosno između Goliša i Štirovnika i u Trešnji. Organizacija njenog korišćenja je ista kao i y Erakovićima i drugim susjednim selima. Stočarstvo i trgovina su za mještane bili vodeća zanimanja. U tom pogledu između ovdašnjih sela nije bilo razlike. U ratarstvu se osobito uzgajao krompir. Najveća pažnja poklanjala se bijelom mrsu, osobito siru a isto tako sušenju i prodaji mesa. Ovo drugo je i danas aktuelno i vrlo unosno zanimanje. Za određena preduzeća se y selima oko Njeguškog polja suši i do 50.000 pršuta. Time se bavi oko 60 domaćinstava.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)