Poreklo stanovništva sela Jankovići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo razbijeno selo nalazi se nedaleko od Rijeke Crnojevića i ka njemu se sa puta od nje prema Titogradu, tj. od Šinđona, strmo izlazi. Razvilo se po valama i dolovima sjeverno od brda Kostadina i Pusa, koji natkriljuju Rijeku Crnojevića. Počev sa sjeverozapada granica atara vodi od Rujsve glavice na Obod, a zatim stazom Češljari –- Cetinje, produžuje do na Širkov do i na Trzekić. Odatle se nastavlja jugoistočno, zahvata ljumoviće, na preko Ždrijela, Pusa, Arbanasa i Donje Brove izlazi na pržnički do kod Obluna. Odavde vodi stazom na sjever, pored Donje Brove i Rupa do na Krek, zatim Krekom do na put Jankovići — Kašice, na dalje pored Kašica i preko Jačina krša do na Rujevu glavicu.
Atar je dug (SZ–JI) 3,6, širok (S–J) 1,3 km i zahvata površinu 0d 5,40 km2. Sredina sela je na visini od 340 m (a Arbanasi kod crkve 270 m).
Istorijat.
Neki dijelovi Jankovića su vrlo stari. Ovdje su naselja Arbanasi, Brova i Kašice, koja se pominju od 14. do 16. vijeka. Arbanasi su se nalazili „pokraj zetskog srednjevjekovnog puta”. Prvi put se pominju u povelji kralja Milutina 1296. godine, u kojoj se kaže: „i ješte pridah ot Črne Gore ot Arbanas Vasilija sa decom da jest takožce rabotnik Svetomu Nikole” ·(Vranjinskom). U defteru iz 1521. zapisano je da selo Arbanasi imaju 64 kuće, a 1523. god. 15 kuća, svakako bez mahala. U prvom defteru zapisano je i selo Obrova sa 10 kuća, koje je najvjerovatnije bilo na lokaciji današnjeg zaseoka Brova u Jankovićima. Kod Bolice (1614) pored Arbanasa sa 20 domova i 45 vojnika navode se i Kašice sa 20 domaćinstava i 40 vojnika, čije ime je sačuvano y nazivu jednog zaseoka ovog naselja. Godine 1903. Jankovići su imali 21 d. Jovićević je u selu popisao 28 d., a 1925. nalazimo da je imalo 26 d. sa 117 stanovnika. A zatim 1948 (20 : 11), 1953 ·(18:1.01), 1961 (22:79) i 1971 (12:47). Domaćinstva su prema broju članova u zadnja dva popisa bila sa 1 (7:0) sa 2 (4:3), sa 2–5 (5:8) i sa više od 5 (6 : 1). Ujedno su promjene kod glavnih grupa starosne–polne strukture bile sljsdeće: KOD prve 23 : 11 (ž. 12:5), druge 37 :21 (ž. 19 : 13) i treće 19 :9 (ž. 10 :7).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili bez škole 25:9 (ž. 23:9), sa četvorogodišnjom 43:17 (ž. 18 : 8), sa osmogodišnjom 4:7 (ž. 1:3), sa srednjom 2:4 (ž. 0 : 1) i kvalifikovanih radnika (0 : 1), a nepismenih je bilo 19 : 9 (ž. 18 : 9).
U isto vrijeme promjene u strukturi domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka pokazuju ovi podaci: bez zemlje (6 :0), do 2 ha (2 :4), sa 2–5 (1 :3), sa 5–10 (4 :4) i sa preko 10 ha (9:0), odnosno poljoprivrednih 9:9, mješovitih 7 : 1 i nepoljoprivrednih 6 :.2.
U 1953. godini 31 aktivni izdržavao je 62 lica: u poljoprivredi 28:40, a sa ličnim primanjima bilo je 8. U naredna dva međupopisna perioda taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih 29 : 19, izdržavanih 38 :25, y poljoprivredi 25 :17 i 16 :23, a sa ličnim primanjima 12:3. Tada su bila 2 dnevna migranta.
Tip sela.
Selo se sastoji iz niza razdaljenih zaselaka, odvojenih manjim glavicama, kosama i stranama. To su (na pravcu od Šinđona): Arbanasi (5 kuća), Ljumovići (3), Markovići (središte sela) (3), Gornja Brova (2), Brovska pećina (1), Donja Brova (2) Krečko ždrijelo (1) i Kašice (1). Rastojanje među njima je od 0,5 do 2 km. Kuće u njima su ili zbijene, kao u Arbanasima, ili manje–više rasturene – u ostalim zaseocima. Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 0,8 km. Kuće cy: 10 prizemnih, 8 na izbi, samo je 1 pod slamenim krovom; sa daščanim plafonom je 10, sa malterisanim 5 i bez njega 3. U periodu 1918–1941. u 4 kuće je napravljeno 5, a y poratnom obnavljanjem njih 10 – 15 prostorija. U selu je popisano 12 stanova sa 543 m2, od kojih su 3 iz prvog, 1 iz drugog i 8 iz trećeg perioda. Sa ognjištem ih je 5, a električnim osvjetljenjem 4. Prema vrsti su: 10 jednosobnih i garsonjera, 1 dvosobni i 1 posebna soba.
Vode.
Vode u selu su: u prvom zaseoku 4 bistijerne .U drugom Ljumovića bistijerna i Ljumovića uba (lokanjina), veoma star i služi kao seosko stočno pojište, u trećem je 1 bistijerna na žici žive vode (presušuje) zvana Markovića pištalina i 1 privatna bistijerna, u četvrtom 1 privatna bistijerna, u petom bistijerna — zadužbina Stevana Jankovića, podignuta pored puta koji vodi od Meteriza preko Ćepače za Dobrsku ploču, u šestom, odnosno kod njega, je stara zajednička vola (lokanjina, velika lokuža), zvana Pijavica, zatim 3 bistijerne i podnožjem Pržnika žive vode – Magarčica, Dvogrla i Cere.
Na vrhu Pržnika je živa voda Pržnička jama, a na suprotnoj ka Meterizima – Arbanaški potok, koji teče ispod Pržnika ka Arbanaškoj rupi, u sedmom je 1 bistijerna i y osmom 1 bistijerna i živa voda Kašička jama.
Stanovništvo.
U selu su septembra 1973. godine živjeli:
-Jankovići (10 d.) i:
-Markovići (2).
Poslije 1945. iselilo se 47 mještana, a y periodu 1918–1941. god. Veći dio prvih ili članova njihovih porocica povremeno dolazi u selo. Samo 2 iseljena domaćinstva su prodala svoju kuću i imanje, a 3 kuće su napuštene. U jednom dijelu kuće u Kašicama je skromni seoski muzej, na kome je 1972. stavljena spomen–ploča. Tu je bila komanda partizanskog bataljona „Carev laz“. Sada 3 dnevna migranta rade u Rijeci Crnojevića, a ranije je na rad u Ameriku išlo 12 lica.
Zanimanje stanovništva i o stali podaci o selu.
Zbog razbijenosti sela, ovdje je dosta teško elektrificirati sve kuće. Od 1971. godine, kada su u prvom zaseoku osvjetljene 4 kuće, do avgusta 1972. od stvari koje rade na struju ništa nije pribavljeno.
Domaćinstva su tada imala: 2 samo ognjište, 10 ognjište i šporet, 10 tranzistor, 1 gramofon, 5 gusle, 5 stari pribor za pečenje, 12 verige, 3 stare vrste kreveta, 12 stolovačs, 4 skrinje, 9 novije postelje, 2 kauče itd.
Od prvobitnog jezgra u Arbanasima, naselje se dalje širilo, razmještajući se pored uvala i dolova, odnosno „za zemljom i za vocama“. To je ovdje bilo tim prirodnije što potiče od tako starog i jakog bratstva kao što su Jankovići. Množeći se, ono se istovremeno širilo, i to, prirodno, prema onom prostoru na koji je bilo neposredno upućeno. Time se ujedno vremenom razbijala postojeća imovinska cjelina, jer su prostorno Udaljavani bratstvenici zaposjedali tamošnje obradive površine. Podignuta kuća označavala je početak rekomasacije sada „ličnog stara“ i njegovog uklapanja y širu kolektivnu svojinu.
Uporedo se uobličavaju nove relacije. Od vlasnikove kuće do imanja, kao i sam prostor oko kuće, uključujući tu i pomoćne objekte. Tako su se razdaljene „cjeline”, makar bile podređene jednoj kući, rurizirale kao znatno podvojeni lokaliteti y okviru bratstveničke, odnosno i seoske cjeline. Ukoliko su kuće bile zbijene, kakve su ranije obično bile, pa su kasnije, kad vlasnici postanu imućniji, podizane na izbu, utoliko su pojate bile brojnije ili veće, jer je stočarenje bilo najvažnije zanimanje. Brzo su nastajala i dvorišta i obori, jer sve što je vrijedno, bilo da je to stoka, oruđe za rad ili plodovi rada, najbezbjednije je, pogotovu na samštini, držati ga u kući i oko nje.
Otuca su ovdje pomoćni objekti relativno stari. Iako su uglavnom građeni u suvomeđi, oni mogu biti jako vremešni. Pojatu je najteže tvrdo ozidati, a drvena konstrukcija i slama za krov se mogu lakše i više puta mijenjati.
Tamo gdje su kuće više prema brdu ili su zbijenije, okućnice su manje. Usamljene, pak, i bliže ravnima vala i dolova, imaju veće okućnice, koje su obično sastavni dijelovi okolne glavnine imanja. Tako ovdje recimo 2 d. imaju okućnice do 200 m2, 2 od 200–400, 1 od 1,5 do 2 rala, 3 od 2 do 3 i 4 od 3 do 5 rala. Od njih, 10 na okućnici ima oranice, a sva imaju i livade i vinograde. Ostala imanja su na znatnoj srednjoj udaljenosti – do oko 2 km, a najudaljenija su pasišta, šume i branjevine. Komunice su se zadržale samo na manjim lokalitetima, oko voda, tako da katuna nema. Prije 1941. godine desetak domaćinstava davalo je stoku drugima na čuvanje – y Lovćenu (obično i volove), u Morači i Kučima.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)