Poreklo prezimena, selo Đinovići (Cetinje)

28. maj 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Đinovići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ovo razgranato selo katastarski se prostire između Dobrskog Sela, Ceklina, Meteriza i Štitara. Zahvata relativno veliki uvalasto–doloviti i brdovito–bregoviti prostor, okružen Babinim gradom, Budošima, Sokolskim kršima, Vodnikom, Lunjevim brdom, Alijerovom glavicom i Markovim Dolom. Pomeđu Bucoša, Vodnika i Lunjeva brda smjestila se duboko uvala, zvana Podsoko, koja je otvorena na dvije strane — prema sjeveru ka Štitarima i prema jugu ka valama Đinovića i Markova Dola. Samo naselje je po svom položaju središte za veliko područje ovog dijela Stare Crne Gore. Ono je za oko 5 km udaljeno od Ulića, Jankovića, Češljara, Đalaca, Štitara, Meteriza i Mikulića, a od Bokova oko 3 km.

Granica atara sela na sjeveru počinje od Ivanovog grada, pa ka istoku i jugu obuhvata Međeđe, Podsoko, Zavalu, Vodnički do i Zališ, a zatim preko Bautine, Bežunte, Dugog brda i Kozličkih greda nastavlja do Dugih njiva, te, obuhvatajući Jablan do, ide preko Veljih osoja, pored Radovan dola, Ćukovca, Vukovića rupa, Ilinske strane i Sokolskih rupa i izbija na Ivanov grad. U tom okviru atar je dug (SI–JZ) 2,6 i širok (SZ–JI) 2,4 km2 i zahvata 7,22 km2 površine. Visina naselja (kod crkve), je 480 m.

Istorijat.

Analogno susjednim selima i Đinovići su relativno staro naselje. U nekim njegovim dijelovima, naročito u onim što su bliže Soko-gradu, ima ostataka selišta i starih ublova. U defteru od 1521. godine kao mahala sela Kosijera zaveden je Zališt sa 1 kućom, koji je sada zaselak Đinovića. Kad Bolice su međutim popisani susjedni Kosijeri sa 136 kuća i 90 vojnika, a isto tako i Arbanasi sa 20 kuća i 45 vojnika. Početkom 19. vijeka Dipre i Somijer saopštavaju da su Kosijeri imali 40, a Arbanasi 20 kuća. Godine 1883. i 1903. imali su 34 :40 d. Jovićević je, popisujući bratstva u selu, evidentirao 37 domova. Isti podatak je (sa 181 stanovnika) saopšten i u Rečniku mesta iz 1925. godine. A zatim je bilo: 1948 (40 :185), 1953 (38 :177), 1961 (34 : 108) i 1971 (25 : 70). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja živjelo 51, dok se iz iste (18) i drugih opština Crne Gore (1) doselilo 19, i to 12 prije 1941, a ostali poslije. Tada su bila 3 dnevna migranta. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (7 : 6), sa 2 (6:9), sa 3-5 (18:8) i sa više od 5 (3 :2). Istovremene promjene y glavnim starosno-polnim grupama pokazuju podaci: u prvoj 37 : 16 (ž. 13 : 14), u drugoj 49 :28 (ž. 31 :16) i u trećoj 22 :26 (ž. 10 : 14).

Struktura stanovništva.

Obrazovna obilježja mještana bila cy: bez škole 37 : 15 (ž. 31:12), sa četvorogodišnjom 52:35 (ž. 19 : 18), sa osmogodišnjom 1:10, sa srednjom 2 : 1, sa Visokom 1:0 i kvalifikovanih radnika 4 : 1 (ž. 1 : 0), a nepismenih 23 : 14 (ž. 21 : 12).

Na drugoj strani tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (1 : 1), do 2 ha (2 : 15), od 2 do 5 (3:8), sa 5-8 (2 : 1), sa 8-15 (8:0) i sa preko 15 (18 : 0) odnosno: poljoprivrednih 22 : 12, mješovitih 11 : 2 i nepoljoprivrednih 1 : 10.

U 1953. godini 68 aktivnih izdržavalo je 97 lica; u poljoprivredi 69:91, a sa ličnim primanjima bilo je 11. U naredna dva popisa taj odnos je bio: aktivnih 41:22, izdržavanih 48:41; u poljoprivredi 33 : 18 i 35:20, a sa ličnim primanjima 16 :7.

Komunikacije i tip sela.

Položaj sela je morfološki i teritorijalno predisponiran za središte šireg područja. Otuda je bio još odranije opštinski ili mjesni centar. Kolski put kroz selo račva se kod crkve u dva pravca – jedan vodi preko Kosijera, a drugi preko Bokova za Cetinje. Ovaj put je u pravcu Štitara još y izgradnji. Zajedničkom akcijom i uz pomoć opštinskih organa izgrađen je do središta sela Đinovića 1971. godine. Kad bude izgrađen do Štitara, povezaće se sa onim što je do tog sela izgrađen od Titograda, tačnije od Krnjičke kamenice preko lješanske nahije. Na taj način će se pored postojećeg, asvaltiranog puta od Titograda preko R. Crnojevića i Cetinja dobiti još jedan pomoćni, ali vrlo značajan put za ove unutrašnje dijelove Stare Crne Gore preko kojih će na čitavoj dužini prolaziti do Cetinja.

Đinovići su razbijeno naselje. Pored glavnine naselja sa 6 kuća sačinjava ih još 11 zaselaka, i to: Prodan do (1 k.), Zogove lazine (2), Vraga (3), Jablan do (3), Duga njiva (1), Kulembrija (1), Zališ (3), Ljeskovci (2), Vodnički do (4), Pod Soko (6) i Vukčevića do (1). Srednja udaljenost kuća od središta naselja iznosi oko 1,8 km. Od ukupno 32 kuće, 10 je prizemnih, 21 na izbi i 1 dvospratna. Tiglom je pokriveno 27, a 5 slamom; sa daščanim plafonom je 9, sa malterisanim 12 i bez plafona 6. U međuratnom periodu opravkama na 3 kuće napravljeno je 5 prostorija, a y poratnom u renoviranih 8 –– napravljeno je 14 soba i kuhinja i 4 ostave. U stambenom fondu popisano je 26 stanova sa 874m2, od kojih su 18 iz prvog, 4 iz drugog i 4 iz trećeg perioda a sa zemljanim podom je 4 i sa ognjištem 21. Prema vrsti su: 7 posebnih soba, 17 jednosobnih i garsonjera i 2 dvosobna. Osim 2, koji se koriste za vrijeme sezonskih radova, ostali su bili stalno nastanjeni.

Stanovništvo.

U selu žive:

-Adžići (10 d.),

-Latkovići (12),

-Rajkovići (2) i:

-Savićevići (1).

Poslije 1945. godine iselilo se oko 65 mještana. Povremeno dolaze članovi 39 domaćinstava, bilo onih koja su iseljena ili pak onih pojedinaca koji su poslije iseljenja osnovali porodicu. Jedan dio njih daje imanje mještanima pod arendu. Ranije je na rad u Ameriku išlo 12 mještana.

Vode.

Selo se opskrbljuje vodom iz 3 ubla i 36 bistijerni. Ublovi su Grubiješ, građen prije 1900. god., Međeja, prema kazivanju izgrađen u doba Petra I, i Veprulja, za koji predanje kaže da je građen y vrijeme Ivana Crnojevića. U zaseoku Zališ ·je i istoimeni izvor, a jedna bistijerna nalazi se u ljeskovcima pod glavicom Kuk. Sve su te vode zajedničke. U vezi sa ovim zajedništvom karakteristično je napomenuti da ono obuhvata sve izvore, ublove i pojila na teritoriji Đinovića i Kosijera, – dakle za oba sela. Ostale bistijerne izgrađene su: 3 prije 1918. god., 4 y periodu 1918—45. i 19 poslije 1945. god.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Do septembra 1974. godine y Đinovićima nije uvedeno električno osvjetljenje. Domaćinstva su tada imala: 14 samo ognjište, 11 ognjište i šporet, 9 tranzistor, 3 gramofon, 25 crepulju, sač i verige, 20 starije vrste kreveta, 24 stolovače, 8 skrinje, 6 novije postelje, 4 kauče itd.

Što se tiče pomoćnih objekata, oni su ovdje bezmalo neophodni koliko i ljudska staništa. Stoka je bila glavni činilac opstanka u ovim besputnim, krševitim predjelima. S jeseni 1974. godine anketar je u selu popisao 28 štala (pojata) i 16 kuća u kojima se donji sprat koristi za stoku ili ostavu. Prema starosti, uzimajući y obzir utemeljenje i glavne elemente konstrukcije objekata, štale su bile: 20 od prije 1918. god., 3 iz međuratnog i 3 iz poratnog perioda. Od njih je 7 građeno y cementu, a 21 u suvomeđi; 9 ih je bilo pod tiglom, 17 pod slamom i 2 pod pločom i limom. Živinarnika je bilo 3, a 5 kuća je y tu svrhu koristilo izbu i 7 za magacin.

Lokacije dijela kuća su takve da oko njih nijesu izgrađena prava dvorišta. S druge strane je 25 d. imalo okućnice, koje su relativno velike. Takve su usljed velike razbijenosti sela, tako da su kuće građene na domaku većih parcela, koje su razmještene po izdvojenim vrtačama, valama, sudolicama i dolovima.

Van okućnice, pak, 15 d. je imalo oko 19 rala oranice i 25 njih oko 48 rala livade i oko 13 rala vinograda. Srednja udaljenost prvih je oko 1,5, a drugih oko 0,8 km.

Đinovljani nemaju planinu, a komunice su samo lokaliteti oko vodopoja. Stoka se ljeti davala na čuvanje na Lovćenu i u Morači. U novije vrijeme to je iščezlo.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.