Poreklo prezimena, selo Đalci (Cetinje)

28. maj 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Đalci, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Svojim položajem su izvjesno u središnjem području između Riječke, Katunske i lješanske nahije. Okružuju ih naselja tih triju nahija – Češljari, Đinovići, Štitari, Progonovići i Zagora. Dolazeći krčanikom (1,5 km) od češljarskog zaseoka Đevičića, pored Dubokog dola, Bijele skale i prevojem Murvice, stiže se u zaselak zvani Đalačka glavica, odakle se, sem na Đinoviće, pruža široki pogled na okolna naselja. Kao malo razbijeno naselje, Đalci se steru na pristrancima i glavičicama poniže Vodnika i Lunjeva brda, tako da su okrenuti ka istoku. Osim prema tim brdima koja ih zaklanjaju sa juga, sa svih ostalih strana okruženi su valovitom štitarsko-zagorskom zavalom i njenim uzvišenim oraško–progonovićkim obodom. Obuhvaćeni pogledom, oni predstavljaju tipičnu, impresivnu panoramu starocrnogorskog, nepodatnog, a ipak „ruriziranog” pejzaža. Počev od Bulareva dola granica njihovog atara ide do Zaruplja, te preko ljeskovca i iznad Dubokog dola izlazi na stazu Đalci – Češljari, a odatle tom stazom produžuje nekih 200 m, na skreće na put Češljari – Đinovići i iznad Lokve izlazi na Punoš. Odatle granica ide na vrh Vodnika, zatim na Lunjevo i preko Bjelikuća i Milanovih rupa na Vinogradine, dalje obuhvata Prlinu i Rešnju, dolazi na Zgrade i Odatle pravo na Bularev do. Tako uokviren atar dug je (S–J) 2,6 i širok (SZ–JI) 1,6 km i zahvata 2,43 km2 površine. Sredina sela je na visini od 400 m.

Istorijat.

Pretpostavku da su Đalci „Starinsko selo“ Jovićević zasniva na mišljenju da im je „naziv vrlo star” i da se selo u „staro doba, prije današnjih stanovnika, dijelilo na Gornje i Donje Đalce; to nam svjedoče one mnoge ozidine kuća, crkvina i groblja više Ostre glavice, a i starinski ublovi”. Ovu pretpostavku „potvrđuju“ i (vidi napomenu) indikativni nalazi u turskom defteru iz 1521. god. i naročito Boličin podatak da su Đalci 1614. imali 17 kuća i 36 vojnika; dakle više kuća nego kada je selo ispitivao Jovićević, ili danas Dipre i Somijer početkom 19. vijeka saopštavaju da je selo imalo 20 domova.

Godine 1906. Jovićević je evidentirao 10 domova; uskoro zatim  1925. godine bilo ih je 11 sa 40 stanovnika. A prema novijim popisima: 1948 (10:4), 1953 (10:43), 1961 (6:29) i 1971 (8:35). U zadnja dva popisa sastav domaćinstava prema broju članova bio je: sa 1 (1 :0), sa 2 (2:2), sa 3-5 (2:5) i sa više od 5 (2 :1). Istovremene promjene y glavnim starosno–polnim grupama bile su: y prvoj 13:14 (ž. 4:6), u drugoj 12:6 (ž. 7:9) i u trećoj 4:5 (ž. 2:2).

Struktura stanovništva.

Obrazovna obilježja mještana bila su: bez škole 8:7 (ž. 7:7), sa četvorogodišnjom 12 :13 (ž. 4 :5), sa osmogodišnjom 0:6 (ž. 0 : 1), sa srednjom 1 :1 i kvalifikovanih radnika 1 :0, a nepismenih 5:7 (ž. 5 :7).

Posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava tada je izgledala ovako: bez zemlje (0 :0), do 2 ha (0 : 1), sa 2–5 (2:5) i sa više od 5 ha (4 : 2), odnosno poljoprivrednih 3:7 i mješovitih 3 : 1.

U 1953. godini 18 aktivnih izdržavalo je 28 lica; u poljoprivredi 14:26 ; sa ličnim primanjima ih nije bilo. Taj odnos se y naredna dva popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 14 :7, izdržavanih 13:8 ; u poljoprivredi 12:6, a sa ličnim primanjima 2:0.

Tip sela.

Rekli smo da su Đalci malo razbijeno selo. Sastoje se iz zaselaka ‘Balačka glavica (4 kuće), Oštra glavica (4), Donji Đalci (1), i Ružin brijeg (1). Srednja udaljenost između kuća je oko 0,5 km. Kuće su – 2 prizemne i 8 na izbi. Tiglom je pokriveno 6, a slamom i pločom 4 kuće; sa daščanim plafonom je 8, a bez njega 2. Na kućama su u ratnom i poratnom periodu vršene sasvim neznatne opravke. Budući da su 2 kuće zapuštene, u stambenom fondu je popisano 8 stanova sa 282 m2, od kojih su 6 iz prvog i 2 iz drugog perioda; svi su bili sa otvorenim ognjištem; 2 su tretirana kao posebne sobe, a 6 kao jednosobni i garsonjere.

Stanovništvo.

U selu žive:

-Pejovići (8 d.).

Poslije 1945. godine iselilo se 30 lica, najviše u Titograd (12), Cetinje (8) i Češljare (5). Povremeno dolazi njih 12—15. Prije rata iselilo se 5, a na rad u Ameriku išlo je 15 mještana.

Vode.

Selo se opskrbljuje vodom iz 2 ubla i 8 bistijerni. Riječ je o već pomenutim ublovima i bistijerni na brdu Vodniku, zatim jednoj zajedničkoj bistijerni na Rešni, iznad koje su Donji Đalci, dok su ostale bistijerne privatne. Ublovi i bistijerne na Vodniku i Rešni su stari, a ostali objekti za vodu izgrađeni su 5 od 1918. do 1941. i 1 poslije 1945. godine.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Budući da Balčani nemaju električno osvjetljenje, domaćinstva imaju 7 samo ognjište, 1 ognjište i šporet, 4 tranzistor, 1 gramofon, 8 crepulju, sač i verige, 4 stare vrste kreveta, 8 stolovače, 7 skrinje itd. Ovdje se očigledno, bar što se tiče elemenata kućnog standarda, malo šta izmijenilo.

Imanja Đalčana su manje rasprostranjena oko kuća, a više – niže i podalje od njih. Morfološke crte terena su takve da su imanja većim dijelom razbacana; najčešće su ograđena i podzidana. Podzidane su mahom terase sa vinovom lozom, koja je ovdje pored stočarstva najunosnija. Ranije se ovdje bogatim čovjekom smatrao onaj koji je imao 70–100 grla sitne stoke (više koza), jaram volova, kravu, konja, 7–8 rala zemlje, 600—700 čokota loze i dovoljno listobera. Danas elemenata seoske imućnosti u takvom sastavu — nema. Selo je raseljeno i drži se onih poslova koji obezbjeđuju najosnovnije potrebe za život.

Najviše su trgovali na R. Crnojevića (Udaljenoj – preko Češljara, Dobrske Župe i Meteriza 11 km) i na Cetinju, udaljenom (preko Đinovića i Bokova) 16 km. U novije vrijeme izgradnjom puta preko Protanovića do Štitara poboljšane su veze sa Titogradom.

Selo nije imalo svoju planinu. Komunice su samo manji lokaliteti oko zajedničkih vodopoja. Stoga se sitna stoka davala i daje na čuvanje (uoči zadnjeg rata recimo 7, a danas, i to neuporedivo manja stada, 3 d. u Morači i Kučkim Komovima.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.