Poreklo prezimena, selo Tomići (Bar)

Poreklo stanovništva sela Tomići, opština Bar – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Nalaze se između Ovtočića i Donjih Brčela. Od Virpazara su udaljeni 12 km. Sa sjevera se graniče rijekom Orahovšticom; sa istoka ih od Donjih Brčela razgraničava linija na pravcu od Skorovice preko stare crkve (za koju se smatra da je iz doba Nemanjića) do Pličebrda na cesti Virpazar–Cetinje: sa juga i jugozapada brdom Strugovi i sa zapada Ovtočićima, odnosno linijom Od izvora Smokov vijenac pa potokom koji od njega nastaje i preko mjesta Potkućišta do Carinana Orahovštici. Samo naselje je većim dijelom locirano podnožjem Struga i manjim u dvijema utoleglicama. Atar sela je dug (CI-JZ) 4,4 km, širok (Z–I) 1,2 km i zahvata površinu Od 4,85 km2. Sredina sela (kod crkve) je na visini od 260 m.

Istorijat.

Pominje se zajedno sa nekim crmničkim selima y povelji Ivana Crnojevića 1482. godine. U defterima iz 1521. i 1523. godine zavedeno je kao selo sa 19 kuća. Gotovo jedan vijek kasnije Bolica piše da je imalo 40 domova i 88 vojnika. Početkom 19. vijeka Dipre i Somijer za kuće navode isti podatak, a za vojnike – prvi 100, a drugi 75. Godine 1899. imali su 74 d. sa 318 stanovnika (158 m. i 160 ž; pismenih 64 m.  i 3 ž.), a 1903. 73d. Pripadali su brčeoskoj kapetaniji. Prema Erdeljanoviću selo je imalo 78 d., a 1925. 68 sa.340 stanovnika. Po novim popisima broj jednih i drugih kretao se: 1948 (55 :143), 1953 (50 : 146), 1961 (42 :110) i 1971 (31:76). U posljednjoj godini ih je 53 od rođenja živjelo u selu, a 23 se doselilo, i to: iz seoskih naselja iste (13) i drugih opština Crne Gore (10); 11 prije 1941, a ostali poslije te godine. Dnevnih migranata je bilo 12. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (6 : 13), sa 2 (6:5), sa 3-5 (12 : 11) i sa više od 5 (4 :2). Istovremeno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio: prve 25 :15 (ž. 11 :7), druge 51 :35 (ž. 44 :18) i treće 34 :26 (ž. 23 :20).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili: bez škole 43 :29 (ž. 42 : 29), sa četvorogodišnjom 39 :26 ·(ž. 14 : 10), sa osmogodišnjom 3 :8 (ž. 0 : 1), sa srednjom 2 :0 (ž. 1:0), sa visokom (1:0) i kvalifikovani radnici (5 :6), a nepismenih je bilo — 32 :21 (sve žene), od kojih starijih od 35 gocina 31 : 20.

U tom periodu posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila je: bez zemlje (8:1), do 2 ha (10:24), sa 2–5 (13:6) i sa 5 i više ha (11:0), odnosno poljoprivrednih 14:0, mješovitih 20 : 1 i nepoljoprivrednih 8:30.

U 1953. godini 75 aktivnih izdržavala je 62 lica; u poljoprivredi 55 :34. U građevinarstvu je tada radilo 13 lica. U naredna dva popisa odnos aktivnih bio je 38 : 14, a izdržavanih 57 : 39; u poljoprivredi – prvih 24 : 1 i drugih 26:0. Lična primanja jedne i druge godine imalo je 15:23, a y vanpoljoprivrednim djelatnostima radilo je 3 : 10.

Tip sela.

Bez obzira na to što u pojedinim dijelovima sela žive pojedina bratstva, kuće u selu su toliko grupisane da Tomići pripadaju zbijenom tipu naselja. Imaju 30 kuća (juna 1972. godine), od kojih su 15 prizemne, 12 na izbi i 3 dvospratne. Sve su pod tiglom, a 18 je sa daščanim plafonom, 10 sa malterisanim i 2 bez njega. U međuratnom periodu u 5 kuća napravljene su 4 sobe i 2 kuhinje, a u poratnom u 15 kuća 8 soba, 8 kuhinja i 2 ostave. U broj kuća nije uračunato 8 zapuštenih, mahom raskrivenih kuća. Stambeni fond sela popisan je (1971) kao 29 stanova sa 949 m2, od kojih su 14 iz prvog, 6 iz drugog, 2 iz trećeg i 7 iz četvrtog perioda. Prema vrsti su: 23 posebne sobe i 6 jednosobnih i garsonjera. Od njih je 7 bilo napušteno na duže vrijeme; uvršteni su y stanove koji služe za odmor i rekreaciju.

Vode.

Selo se vodom opskrbljuje sa izvora Smokov vijenac i Vreleza, koji se nalaze na periferiji naselja, a takođe i iz 8 privatnih bistijerni. Do rata su na Vrelezi i izvoru Zgrade (1 km niže sela) bila 3 mlina, dok je sa Smokovog vijenca, oko koga su se ranije trvili sa Pedgorom, navodnjavan kompleks zemljišta, zvani Kućišta.

Stanovništvo.

U selu žive:

-Đonovići (18 d.),

-Ratknići (3),

-Ćetkovići (1), i:

-Lješevići (1).

Povremeno dolazi 7 d. (iz Bara 2, Cetinja 2, Beograda 2 i Kotora 1). Do rata je odavde išlo u Ameriku 27 mještana. Sada u S. Americi i Kanadi ima desetak porodica — porijeklom iz Tomića. Mada se smatra da su ostala, manja bratstva, starija, Đonovići su se držali kao jačica. Bratstveništvo se u unutrašnjim odnosima sela održavalo i kroz pravo preče kupnje imanja; vodilo se računa da se njihove cjeline sačuvaju od tuđice. Đonovići su po ograncima imali gumna za grupno korišćenje. U istom smislu važili su i odnosi u korišćenju planine i dr. Ritualom seoskog zajedništva smatralo se nošenje litija na Pavin dan (13. jul.) Litije su polazile iz sela, pa preko Podgora i preko vrha Šljeke dolazile na izvor Vidran i vraćale se granicom prema brčeoskoj planini. Nošenje litija od sela, pa kroz planinu i natrag trajalo je više od 4 časa.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje selo je uvelo 1952. godine. Do juna 1972. bilo je elektrificirano 28 kuća. Tada je 15 domova koristilo ognjište, 4 ognjište i običan šporet, 1 ognjište i električni šporet, a 11 samo običan šporet; 10 ih je imalo frižider, 10 televizor, 20 radio-prijemnik, 8 tranzistor, a zatim 15 crepulju, sač i verige, 3 stare krevete, 12 stolovače, 10 stare kovčege za ostavu, 12 stare postelje, 5 kauče, itd.

Kuće y selu su y prosjeku omanje, a isto tako, zbog njihove zbijenosti, i dvorišta. Pa ipak, zbog posjedovanja „planine“ i brojne sitne stoke, na relativno stiješnjenom među-kućnom prostoru građene su staje, najčešće u suvomeći i pokrivene slamom. Dvorišta su ujedno bila obori za stoku, a izbe y donjem dijelu kuće koristile su se za krupnu stoku, živinu i ostavu. U Odnosno vrijeme evidentirano je 18 štala ili pojata, od kojih je 11 bilo izgrađeno prije 1918, 4 y međuratnom i 3 prepravljene y poratnom periodu. Kuće na izbi su sa Tapacama koje u ovakvom podneblju imaju nezamjenjivu funkciju. Potkrovlje se koristilo za ostavu fruta, prvenstveno žita i mrsa, a vino i mnogo manje rakija se u bačvama i dimidžanama smještalo bilo u gornjem ili donjem dijelu kuće.

Okućnice su uglavnom poniže sela; obično su pod bostanom i vinogradom, koji su mahom na podzidama. Ti dijelovi imanja se i sada uglavnom obrađuju. Nekadašnje veće oranice su poglavito zalivađene ili su pod djetelinom. Domaćinstva drže po koju kravu, pa im sada obezbjeđuju bolju ishranu.

Ranije je glavni oslonac za pašu bila planina, a katuni nezamjenjiva stjecišta ljetnzeg i nerijetko jesenjeg, pa i zimskog boravka. Pićna trava i lisnata niskogorica, zatim sječa lista za stočnu zimnicu, ispaša i brst korišćeni su kao glavni činioci ekstenzivnog stočarstva. Planina Tomića pruža se od Krugova poviše sela pa do Paštrovske gore, Odnosno do izvora Vidrana. Duga je oko 4, a široka oko 1,5 km. Izdijeljena je na privatne posjede. Izvjesne površine su ukomunjene po grupama pojedinih domaćinstava, najčešće no ograncima bratstava. Napravljene ublove, međutim, koristili su svi Tomići, braneći katkada da ih koriste druga sela. Ranije su tamo bile brojne, obično suhozidne staje i torovi. Vrtačaste i dolovite „ravni“ korišćene su za obradu. Najviše obradivog zemljišta je u dijelu planine zvanom Velji do, nedaleko od Vidrana. Tu su se na Pavin dan skupljali Crmničani i Paštrovići. Inače, planina Tomića se sa istoka graniči brčeoskom, sa zapada podgorskom i sa juga paštrovskom planinom.

Oko razgraničenja i pohare događala su se, posebno s Paštrovićima (u doba Petra I i Njegoša), trvenja i nesporazumi. Ponekad su pojedinci iz Tomića noću upadali u torove Paštrovića i otimali stoku. Njihovu teritoriju su za vrijeme Austrije izvjesno smatrali drugom državom.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.