Poreklo prezimena, selo Gluhi Do (Bar)

12. april 2021.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Gluhi Do, opština Bar – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ovo selo je najveće y Staroj Crnoj Gori. Zahvata široko ulegnuti prostor od Crmničkog polja ka Plavniku i Presjeki. Dosta nagnut i otvoren prema polju, taj prostor je sa drugih strana okružen planinama i brdima. Graniči se Brčelima, Sozinom, Limljanima, Sotonićima i Bukovikom. Prema prvom selu razgraničava ga linija od planine Bjelasice pa do Krnjka, prema drugom planinski potez od Planika do Točila, prema trećem linija od Kape do Carina, prema četvrtom od Carina do Velje glave i odatle prema petom do Mijovića krša. Atar sela sa dužinom (CZ-J) Od 10,9 km i širinom (CI-JZ) od 1,7 km ima površinu od 22,24 km2. Gornji dio sela je na visini od 340 m.

Istorijat.

Gluhi Do se prvi put pominje 1371. godine. Na osnovu veoma povoljnih prirodnih uslova, posebno izobilja vode, plodne zemlje i osunčavanja za vinovu lozu, zatim blizine Skadarskog jezera, Crmničkog polja i položaja uopšte, može se pretpostaviti da je naselje veoma staro. Ono je 1614. godine imalo 36 kuća i 80 vojnika. Erdeljanović, međutim, ističe da je pleme Gluhi Do (koje je obuhvatalo i Mahalu Bukovik) bilo toliko jako da mu je „od prilike u početku XVII vijeka uspjelo da preotme od Paštrovića cijelu planinu Sozinu“. Početkom 9. vijeka Dipre i Somijer navode iste Boličine podatke. Godine 1925. u njemu je za jedno sa Sozinom popisano 318 d. sa 1.319 stanovnika.

Za posljednja dva popisa samačkih domaćinstava bilo je 49 :46, sa 2—5 članova 109 :94 i sa preko 5 – 37:17. Godine 1971. y selu je živjelo 378 starosjedilaca i 92 doseljenika, od kojih su 76 iz iste i 16 iz drugih opština (svi sa sela) Crne Gore. Do 1945. godine doselilo se 56, a poslije 36 lica. U 1971. godini od 58 uposlenih mještana 55 je radilo van naselja. Trend starosno-polne strukture u zadnjoj popisnoj dekadi pokazuje naglašenu tendenciju njenih promjena. Tako su se znatno smanjile prve dvije grupe (247 : 130; ž. 118 :58) i (314 :203; ž. 177 : 121), a uvećala grupa lica starijih od 60 godina (114 :136; ž. 68 : 88).

Struktura stanovništva.

U istom periodu bez školske spreme bilo je 188 : 136 (ž. 160 : 119), sa četvorogodišnjem školom 305:206 (ž. 131 :96), sa osmogodišnjom 19 : 62 (ž. 10:23), sa srednjom 11 :10 (ž. 2 ) i sa višom i visokom 3 :4. Nepismenih je bilo 134 : 112 (ž. 126 : 102), među kojima lica sa 50 i više godina 118 : 105 (ž. 103 : 96).

Prema posjedovnoj strukturi u tom periodu –– domaćinstva su bila: bez zemlje (22 :29), do 2 ha (97 :94), sa 2—5 (47:22) i sa preko 5 ha (29 : 12). Poljoprivrednih domaćinstava bilo je 76 : 30, mješovitih 97 :32 i nepoljoprivrednih 22 :95. Istovremeno je broj aktivnih lica bio 286 : 135, od kojih je u poljoprivredi bilo angažovano 153 :77. Među ostalima po prvom popisu najviše ih je radilo y građevinarstvu (37), a po drugom u industriji (15) i saobraćaju (14). Lica sa ličnim primanjima y isto vrijeme bilo je 42 : 106, a izdržavanih 389 :229, od kojih u poljoprivredi  155 :42. U 1953. g., međutim, ukupan broj aktivnih lica iznosio je 385, od kojih u poljoprivredi 283. Tada ih je u građevinarstvu radilo 70.

Stanovništvo.

U selu su avgusta 1973. živjeli:

-Kneževići (12 d.),

-Masoničići (12),

-Gvozdenovići (11),

-Vukčevići (11),

-Brankovići (10),

-Vučićevići (6),

-Đuričići (6),

-Đujići (6),

-Ostojići (5),

-Vuksanovići (5),

-Đurišići (4),

-Drešići (4),

-Jovovići (3),

-Ćetkovići (3),

-Mihaljevići (3),

Petranovići (3),

-Vojvodići (3),

-Glavičići (2),

-Antovići (2),

-Marotići (2),

-Raičevići (2),

-Šainovići (2),

-Kovačevići (2) i po 1 domaćinstvo:

-Nikolići, Savići, Voškovići, Mišljeni, Šušteri, Zec, Bokani i Perići.

Od podataka uzetih u pomenuto vrijeme u samom selu, kao vrlo karakteristično treba navesti da je iz ovog sela od zadnjih decenija prošlog vijeka do balkanskih ratova i nešto manje u međuratnom periodu išlo na rad y druge zemlje (pretežno y C. Ameriku) 170 lica, da se u posljednjih 30 godina iselilo 192 lica, da je kolonizovano u Vojvodinu 12 domaćinstava, da su mještani koji sada žive u selu y bližim gradskim središtima podigli 30 kuća, da u selo povremeno dolazi oko 60 domaćinstava, odnosno njihovi članovi, koji cy, odlazeći odavde, osnovali svoje porodice, poglavito u gradskim središtima, da y selu ima 41 zapuštena i 29 napuštenih kupa i da je dnevnih migranata 25.

Tip sela.

Mada su y Gluhom Dolu razmještene brojne grupe i grupice kuća, uključujući i one odvojene i razbacane, ipak sve one po svom položaju, međusobnoj povezanosti i morfološkoj osnovi terena, sačinjavaju jedinstvenu, uobličenu naseobinsku cjelinu. Gluhi Do je potpuni primjer kako su i koliko su prirodni činioci odredijelili gustinu i raspored naseobinskih jedinica u uglavnom naseljenom dijelu njegovog atara. Ulegnuća, uvale, padine, pregibi, bregovi, terase i prvenstveno obilje žive vode neposredno su uticali na lokaciju kuća, njihovu zbijenost i širenje naselja. Lokalne činioce udopunjavaju i druge povoljne geografske okolnosti — u prvom redu blizina Crmničkog polja, Skadarskog jezera i Virpazara na jednoj i primorja na drugoj strani.

Počev od ruba Crmničkog polja pa preko gluhodoljskih raščlanjenih strana do kamenitih nagiba južno od magistrale Titograd–Petrovac ređaju se zaseoci: Simorađi (5 kuća), Reljići (32), Donje selo (32), Srednja mahala (32), Jasen (48), Perovića doci (6), i Fijerne (7). Srednja udaljenost zaselaka od geografskog središta naselja iznosi 0,7 do 0,8 km, a najveća oko 2 km. Srednja udaljenost između ovih (162 kuće) je oko 250—300 m. Najveći broj kuća je na izbi (151), prizemnih je 6 i dvospratnih 5. Osim 15 koje su pokrivene kamenim pločama ostale su pod tiglom. Sa daščanim plafonom je 110, sa malterisanim 48 i bez njega 4. U međuratnom periodu prepravkom i dogradnjom na 17 kuća izgrađeno je 10 soba, 7 kuhinja i 4 ostave, a u poratnom (do 1973. god.) na 53 kuće 36 soba, 37 kuhinja i 18 ostava.

Popisom je 1971. sav taj stambeni prostor uobličen u 146 stanova, sa 5.704 m2 površine, koji prema vremenu izgradnje pripadaju periodima: prvom 121, drugom 12, trećem 7 i četvrtom 6. Od njih je 73 sa otvorenim ognjištem, 8 sa padom od zemlje i 58 bez električnih instalacija.

Najveći broj stanova je onih koji se tretiraju kao jednosobni i garsonjere (89), zatim kao posebne sobe (39), dvosobni (17) i trosobni (1). Svi su oni stalno nastanjeni i nijedan nije namijenjen za povremeni boravak, odnosno samo za odmor i rekreaciju.

Vode.

Za svoj nastanak, razvoj i veličinu Gluhi Do prvenstveno može biti zahvalan bogatstvu vodom. Stoga ćemo njene objekte predstaviti redosljedno, po zaseocima. U Simorađima se javljaju jaki izvori Malo i Velje oko i Grkovina, od kojih se formira tekućica. Ona je kanalom od oko 1,5 km regulisana i otiče u Crmnicu. Sem njih postoje još dva manja izvora, Mramor i Krčivrana. U Reljićima postoji 8 izvora; svi su nedaleko od kuća. To su: Mali Posobac, Drobnica, Šušterova vodica, Ostojića vodica, Donji točak, Točkić (Kovačevića), Izvorac i izvor pod Brštanovicom. Zaseokom teku potoci –— Slani, Donji, Ostojića i Ploča. Slani potok potiče iz Malog Posopca i uliva se y Donji potok, dug oko 0,5 km. Donji potok se formira od Slanog i Ostojića potoka, a dug je 1,6 km. Utiče y Grkovinu, a ova y Crmnicu. Ostojića potok nastaje od izvora Velji Posobac (u Srednjoj mahali) a dug je oko 0,5 km. Ploča nastaje od izvora Brišta i dva izvorčića; nakon 2 km toka uliva se u Kašića potok, koji protiče od izvora Jasena i voda sa Presjeke ; dug je oko 3,5 km i uliva se y Grkovinu. Osim Ploče i Donjeg potoka, ostali potoci preko ljeta presušuju. Voda se razvodi manjim kanalima i služi za navodnjavanje. Na Ostojića i Donjem potoku postojalo je 7 mlinova, od kojih su samo 2 bila vlasništvo dvaju domaćinstava a ostali su bili u svojini jednog ili više bratstava. Ujam se uzimao na tzv. „staje“! Voda za dva mlina se po dogovoru (paušalno) zakupljivala od bratstava preko čije imovine je proticala. Ostojići su za svoj mlin sklopili takav ugovor još 1874. godine. Sve vodenice najčešće nijesu istovremeno radile, a neke su vremenom bile zapuštene. U njima su mljeli žito gotovo isključivo Gluhodoljani. Svi izvori su uglavnom podzidani i imaju tzv. točkove (tj. y kamenu izdubljene i isturene slivnice). I njihovi prilazi su mahom pogodni; ni jedan ne presušuje i svi su, osim jednog, zajednički. U Donjem selu je samo jedna zajednička živa voda. U stvari dovedena je sa izvora Gornja ljetnica, koji se nalazi y Srednjoj mahali, a doveo je kao zadužbinu Milo Dragov Đurišić 1896. godine. Provedena je gvozdenim cijevima koje su se kasnije nekoliko puta mijenjale, pa i u najnovije vrijeme. Druga voda, takođe zajednička, je priredna akumulacija, samo vrlo davno svoltana (?) – Sava voda. Katkada presušuje. Pored ovih zaselak raspolaže sa 10 privatnih bistijerni. Veličina im je 10–25 m3. U Srednjoj mahali su izvori Veliki Posobac (ozidan i stavljeni mu točkovi 1888. godine), Dolovi (na brijegu Vojvodića, odnosno glavici koja ima središnji i dominirajući položaj y čitavom. selu) i Gornja ljetnica na Jankovića brijegu. Svi su ozidani i na točkovima. Na Jasenu su izvori –– Jasen i Brišta. Ozidani su i imaju točkove i kamena korita, koja služe za pojenje stoke. Jasen je u gornjem, a Brišta u donjem dijelu zaseoka. Stalni su i zajednički se koriste. Ovdje su i dva potoka. Prvi, Kašića potok je najveći u Gluhom Dolu, a pritiče iz Presjeke, gdje nastaje od izvora ispod Lijeve stijene. Drugi izvori u Presjeci poniru y Agića jamu i ponovo se javljaju na obodu Crmničkog polja, poniže Gluhog Dola. Kašića potok protiče sa sjeverne strane i dijeli Donje selo od Srednje mahale i Reljića; dug je 6 km. U stvari to je jaka potočina koja protiče preko stjenovitog terena i snažno se javlja u vrijeme kiša, ali i brzo presušuje. Na potoku su (u naselju) 4 veoma stara mosta; na njemu nije bilo mlinova. Potok Jasen nastaje od izvora Jasen i teče kroz ovaj zaselak i Srednju mahalu, gdje se kod kuća Glavičića uliva u Kašića potok. Od Kašića potoka nema navednjavanja, a od Jasena se navodnjava nekoliko bostana, odnosno, kako ovdje još kažu, „žardina”. U Perovića docima ranije su donosili vodu sa izvora Muriza (u Ilijinom brdu), a sada je iz njega dobijaju pomoću gumenih crijeva. Ovdje su takođe i dvije prirodne bistijerne, dograđene cementom. Sada jedno domaćinstvo pravi veliki rezervoar koji će se puniti vodom – crijevima sa Muriza, i iz njega koristiti vodu u samoj kući. U Fijernama akumuliraju vodu y 5 bistijerni, jer izvorske nema.

Pored ovih voda u širem području oko naselja javljaju se još izvori –– u Ilijinom brdu (pored Muriza) – Studenac, Jasenovik, Korita i Kompeza, u Presjeci Studenac (smatra se najboljom vodom), Lijeva stijena i dr.

Zanimanje szanovništva i ostali podaci o selu.

Gluhodoljska planina u Sozini pruža se od Vrsute do Bijelog polja, obuhvatajući dio Vrsute, Lokvicu do Dina vrha, Bješkezu, Vijenac, Plavnik i Ilijino brdo. Pošto je postepeno oteta od Turaka, služila je kao komunica, a zatim su njene obradive površine dijeljene i podijeljene prvo po bratstvima, a zatim po domaćinstvima. Ti posjedi nijesu manji od 2 rala. Osim na njivama, u drugim dijelovima planine svi su imali ista, neograničena prava. Veliki broj domaćinstava imao je torove, a neka i kuće. Tačnije rečeno do 1941. godine 51 domaćinstvo je izjavljivalo stoku na katune Sozine, 24 su imala-kuće i staje, a 31 je davalo stoku drugima na čuvanje. Međutim, poslije rata, odnocuo od 1945. do 1950. godine, 12 domaćinstava je izjavljivalo stoku na katune, zatim od 1950. do 1960. god. 18, a od 1960. do 1971. g. 4, a broj domaćinstava koja danas (avgusta 1973) Na katunima imaju kuće ili staje, smanjio se na 8 i onih koji daju stoku na katunovanje na 3.

U Gluhom Dolu je zemljoradnja, posebno vinogradarstvo, oduvijek imala veći značaj od stočarstva. Domaćinstva su držala 30—60 grla stoke, a pojedina od njih slivala 30–40 barela (1 barelo –— 72 litra) vina. Gotovo da nije bilo domaćinstva koje nije slivalo 10—15 barela. Najviše su ga prodavali na Cetinju, manje u Podgorici. Pregonili su ga sami, a katkada i kiridžije iz Brijega i Vrčela koji su imali relativno više tovarnih životinja. Gluhodoljani su, naročito mještani Reljića i Srednje mahale, imali posjede i u Crmničkom polju.

Oko 80% njihove površine zasijavano je kukuruzom, a ostalo je bilo zalivađeno. Danas su svojina Agrokombinata „13 jul“. Imali su takođe 3 tiglarice, i to na Prosjeki, na Mioljicama (u sredini polja) i na Ruljevici – podno sela. Znatno su se zanimali i pečenjem kreča, više radi domaćih potreba. Uslovi za gorenje krečana su i ovdje, kao manje–više u svim krajevima Stare Crne Gore, povoljni.

Panoramu ovog razgranatog sela upotpunjuju, kao ni u jednom drugom selu Stare Crne Gore, i „ulice“ koje povezuju njegove dijelove. To su u stvari izvjesno prošireni, raskrčeni pješački prolazi između kuća i imanja ograđenih brojnim suvomeđama raznih oblika i veličina; za razliku od najvećeg broja drugih sela karakteristično je da one imaju bratstveničke nazive, kao: Kikovića, Petranovića, Spithanovića, Vučićevića, Ostojića ulica i druge manje. Isto tako je karakteristično da u selu, kao povezanoj i jedinstvenoj teritorijalnoj cjelini postoji 6 (već zapuštenih) crkava, među kojima je ona u Donjem selu (sv. Petke) saborna.

Raščlanjenost gluhodoljskog agara, posebno njegovog obradivog i naseljenog dijela, najbolje ilustruje broj i raznovrsnost toponima. U Donjem selu srećemo, na primjer, sljedeće: Pograđe, Remeništa, Poljica, Popovića zgrade, Zadoce, Jagodole, Orašak, Toarnica, Vinogradina, Andričin i Đuričin dolac, Široke ulice i dr; u Jasenu: Relji Burge, Brišta, Bregovi, Pjak Marija, Kruškov i Radi do, Ljute lazine, Jankovi doci, Kaldoci, Kikove rupe; u Srednjoj mahali: Velje lazine, Gađevine, Đuranovića voda, Dolovi voda; u Reljićima: Mlatkovina, Šćepan brijeg; u Perovića docima: Kobilje brdo, Todorova strana; u Presjeki: Ćava, Klekove lazine ; u Ilijinom brdu: Tudorov do, Jasenovik, Kamena guvna, Lesendrova glavica itd.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Dj

    Greska – u Gluhom Dolu nije bilo Djujica nego Djurici. Isti u Bukoviku