Poreklo stanovništva sela Šuljam, opština Sremska Mitrovica. Prema studiji Miloša Đ. Škarića “Dvanaest sela u Fruškoj gori”. Priredio saradnik portala Poreklo Milutin Mitrović.
O postanku sela Šuljma priča se ovo: Na današnjem šulamačkom zemljištu pre 200 god. živeo je narod Srbi i Grci, i behu rastreseni ponajviše po dolovima Mutalja, Aljmaša i Šuljma. Grci behu naseljeni po jugoistočnom delu brega Glavice. U drugoj polovini XVIII stoleća raštrkani se svet malo pomalo prikuplja u dolu Šuljmu, dok se stvori seoce, kome dadoše ime po dolu.
Istočno od brega Glavice leži breg Sudinac, gde je po pričanju bio sud rastresenom narodu, pa otud i ime tome bregu.
Na 300 koraka od Sadinca ia sever, a među putovima što vode na Istočnik (izvor) i Lipovac (izvor, pored kojega je hrast grdno velik, koji je zasadio pre 150 god. kapral Petar Bošković), pod Dobrečom (breg) vide se i danas ostaci ruševina negdašnjega manastira. Pečat toga manastira po beleškama crkvenih knjiga, nalazi se u Karlovcima. Priča se da je pre 50—60 god. živeo u Šuljmu Ignat Vasić, berberin, pa je kod Istočnika, gde je po pričanju bila nekad crkva, spavao i snio, da na mestu toga starog manastira podigne novi manastir. On proda svu svoju sermiju i podigne kao neku crkvicu na mestu starog manastira. Narod je zove manastir; posvećena je sv. Panteliji, i na taj dan se tu slavi. Taj isti berberin udesio je tu i „kuponicu“, gde su dolazili ljudi sa svih strana, da se kupaju i leče od bolesti. Jedan Čerevićan bio je sakat i oduzet, a čim se okupao, ozdravio.
Kod Istočnika, kažu, da je bila crkva; taj berberin je tu kopao i mnoge kosti ljudske iskopao pa preneo i sahranio pod svoju kapelicu. Taj berberin nije odavno umro, i pod starost je prosio.
Današnja šulamačka crkva sagrađena je i posvećena 18. juna 1766.
O školi nigde ništa nema, a teško da je i bilo u to doba u selu škole. Priča se, da je uz crkvu s južne strane bila škola na mestu, gde se još i danas vidi temelj zgrade.
Severno od Šuljma, gde su danas bašte seoske, to se mesto zove Selište; tu su bila prva naselja.
Bregovi: Jančikovac (na njemu je staro groblje), Sudinac, Vetrenjača, Paprena, Dobreč, Glavica i Belinac, za koji je svezana ova pričica: Ognjena Marija sestra sv. Pantelije, imala je još i brata Belu, koji je bio kralj. Drugi jedan kralj hteo ju na silu uzeti, te se Bela i taj kralj na tom bregu pobiju, i Bela pogine. Po njemu se i nazvao breg Bejinac.
Dolovi: Grabovac Lipovac, Borkut, Istočnik, Vrlan, Vrbovac, Bupovac, Aljmaš, Mutalj i Šuljam, u kom je selo.
Šume: Paprena, Glavice, Dugački Čot, Klanac, Topolik, Andrijevo malo i veliko.
Njive: Cerje Orlovače Mutalj Jančikovci Metlare, Opsište, Čovinac, Dužnice, Strmoglavnice Veliki Delovi Krateli Almaš.
Livade: Prosine, Opsište, Metlare.
Istočna strana sela zove se Belo Brdo, a zapadna Crno Brdo.
Groblje je kadgod bilo oko crkve; sad je na Jančikovcu.
Na Grlavici je Zmajev Kamen, u njemu udubina, u kojoj ima vode; tu se zmaj kupao. Kažu, da su ga viđali, kad bi dolazio na tu vodu, a to je bio zmaj Sentivanski, Danas žene idu na tu vodu na Usekovanje i njome se umivaju od očiju.
Izmeđ Grgurevaca i Šuljma, u dolu Aljmašu, ima vodica od groznice.
Selo ima 64 porodice sa 954 duše.
Aćimović – Aranđelovdan (Bačvani)
Anđelić – Mratindan
Antić – Mratindan (iz Grgurevaca)
Bošković – Nikoljdan
Božić – Aranđelovdan
Čarubdžić – Đurđic
Ćirić – Đurđevdan
Dević – Nikoljdan
Dimović – Nikoljdan (Grci)
Dukić – Vasiljevdan (Vlasi, doseljeni iz Banata pre 40-50 godina)
Đurčić – Nikoljdan
Đurđević – Aranđelovdan
Feničanin – Vasiljevdan (pre su bili Slovaci)
Filipendin – Lučindan (iz Kule u Bačkoj, danas novoverci)
Gajić – Aranđelovdan (iz Sentivana)
Grujić – Đurđevdan (iz Malih Radinaca)
Grujičić – Đurđic
Ilić – Jovanjdan (iz Iriga)
Nićiforović – Lučindan (iz Vrbasa, danas novoverci)
Ivković – Aranđelovdan
Janić – Sveta Petka
Janković – Đurđevdan
Jelačić – Nikoljdan (iz Kruševca)
Jurišić – Sveti Vartolomej i Varnava (tako se zovu po arambaši Juriši, poreklom iz Makedonije, koji je pobio Turke, kad su pošli Grgetak robiti, oteo od njih jevanđelje i putir, koji se i danas čuva u crkvi.)
Karić – Vavedenje (čovek se doselio iz Hrvatske i priženio se u kuću)
Kerpetar – Jovanjdan (pre bio Slovak, danas novoverac)
Kosanić – Sveta Petka (Cigani)
Krstić – Jovanjdan (iz Banata pre 40 god)
Kuštrić – Jovanjdan (Bačvani)
Kuzminac – Đurđic
Laćarac – Jovanjdan
Lazić – Sveti Alimpije
Lukić – Aranđelovdan (Bačvani)
Manastirac – Stevanjdan
Miličević – Vasiljevdan
Milinković – Nikoljdan
Miloradić – Sveti Alimpije (Bačvani)
Milošević – Mratindan
Nikolić’ – Nikoljdan
Nikolić” – Nikoljdan (iz Hercegovine, danas ih zovu Ere)
Novković – Đurđevdan
Pejnović – Aranđelovdan
Petrović – Nikoljdan
Popović – Miholjdan
Radosavljević – Aranđelovdan
Rajčić – Đurđic (Sentomašani)
Rakić – Lučindan (iz Kuzmina, danas novoverci)
Ranković – Aranđelovdan
Sivac – Nikoljdan (iz Kikinde)
Smiljanić – Aranđelovdan (iz Bešenova)
Stefanović – Đurđic
Subašić – Lučindan (Bačvani, danas novoverci)
Suvić – Jovanjdan (iz Grgurevaca)
Šašinački – Aranđelovdan
Šijački – Nikoljdan (iz Futoga, kamo su bili došli iz Pirota)
Tadić – Jovanjdan
Teodorović – Aranđelovdan
Terzić – Nikoljdan (iz Futoga)
Vasić – Nikoljdan
Vidić – Stevanjdan (Bačvani)
Vidov – Jovanjdan (iz Hrvatske)
Vujčić – Jovanjdan (Sentomašani)
Vukadinović – Đurđic
IZVOR: Miloš Đ. Škarić “Dvanaest sela u Fruškoj gori” (Objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena, broj 24, JAZU, Zagreb, 1919, str. 264-266. Priredio saradnik portala Poreklo Milutin Mitrović.
Komentari (0)