Poreklo stanovništva sela Dobrinje (po knjizi Dobrinja), opština Tutin – Raški okrug. Prema knjizi Milisava L. Lutovca „Rožaje i Štavica – anropogeografska ispitivanja“ izdanje SANU, Odeljenje društvenih nauka, 1957. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Istorijat sela.
Selo Dobrinja pominje se u Srednjem veku. Kralj Stefan Prvovenčani je dao manastiru Žiči ovo selo.
Položaj, i tip sela zemlje i šume.
Kuće ovog sela su s obe strane plećatog bila. Krajevi u selu su: zaselak Simirađe i u njemu livade Zadine gde su bile „grčke kuće“, Varine, Ječmine, Miljina Glava (njive), Pčelište (utrine i njive), Ružica (livade i utrine), Gradište i Jasiče (utrine i šume).
Vode.
Najglavnije vode u selu su: Beroštak, Hajdučka Voda, Pekan-voda i Varsen.
Starine u selu.
Ostaci starog srpskog stanovništva su „grčke kuće“ u Zatčinama. „Latinsko“ ili „grčko groblje“ sa crkvinom usred sela takođe je pripadalo starom srpskom stanovništvu. Grobovi na groblju su pokriveni velikim pločama pravca istok—zapad.
Poreklo stanovništva.
Današnji stanovnici su:
-Markovići (Savići, Popovići, Milutinovići) (30 k.) (s. sv. Nikola). Došla su tri brata iz Kuča i naselili se u Jezgroviću. Tu je najmlađi brat ubio turskog sejmena i, da bi se zaštitio, prešao je na islam. Od njega su Kuči u Orašu (Ibarski Kolašin). Drugi brat je otišao u Dedilovo kod Novog Pazara, a treći se naselio u Dobrinju. On je tu zatekao Bunjake i Mavriće. Bunjake su isterali a Mavriće pomerili u Batrage. Dobrinjci su se brzo množili. U okolini se cene po fizičkoj lepoti. Za žene i ljude se kaže „kao da su iz Dobrinje“ kad hoće da se istakne lepota. Iseljavali su se na sve strane, a najviše u Toplicu.
U Dobrinju ima samo jedna kuća muslimana:
-Murića koji su bili age.
IZVOR: Prema knjizi Milisava L. Lutovca „Rožaje i Štavica – anropogeografska ispitivanja“ izdanje SANU, Odeljenje društvenih nauka, 1957. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)