Poreklo prezimena, selo Veliki Vrtop (Gadžin Han)

12. novembar 2020.

komentara: 2

Poreklo stanovništva neselja Veliki Vrtop, opština Gadžin Han – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i glavne geografske odlike.

Veliki Vrtop se nalazi u Gornjem Zaplanju Lociran je u dolini Vrtopske reke (Selska reka, Srbovnica), na zapadnim padinama Suve planine (1.810 m), y podnožju njenih vrhova Golemo stražište (1.714 m) i Brezje (1.480 m). Nalazi se 3 km istočno od regionalnog puta Nikola Tesla – Gadžin Han – Krastavče – Donji Dušnik — Ravna Dubrava. Udaljen je 22 km jugoistočno od Gadžinog Hana i 44 km jugoistočno od Niša. Prostire se u visinskom pojasu od 530 do 660 m.

Na strmim obroncima Suve planine nalazi se teško pristupačna Orlova pećina, poznata po tome što se u njoj gnezde orlovi. Više manjih pećina, u kojima su meštani tokom turske okupacije u vreme davanja desetka sakrivali žito, nalaze se na mestima Govedarnik i Krstati kamen. Na lokalitetu Velika Črvena nalazi se ledenica. Najznačajniji izvori u ataru su Gradište, Gusina buka i Kurtin kladenac.

Zemlje i šume.

Obradiva zemlja se nalazi na potesima Gornja dolina, Aloga, Krs, Krušje, Prekop i dr., a značajne obradive površine meštani imaju (u privatnom vlasništvu) u ataru Šebeta — potes Šebetsko polje. Na padinama Suve planine nalaze se kvalitetni pašnjaci – mesta Bogovica, Laz, Cerak i Goleš (danas pošumljen borom), kao i livade – mesta Zajčar, Crno Bučje, Garina i Kurtine livade.

Vinogradi se nalaze na potesima Dolina, Srbovnica i Dolnja dolina.

Utrina je bila u seoskom vlasništvu od turskog perioda (tapija na 1.200 ha) – mesta Veliki rid, Repušnica i Garvanov rid (pašnjaci), kao i Bučje i Provalija (bukova šuma).

U državno vlasništvo prelazi posle Drugog svetskog rata, kada su iskrčene šume, a nedavno je vraćena selu.

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Veliki Vrtop je seosko naselje zbijenog fizionomskog tipa. Nepravilnog je trapezastog oblika. Naseobinskim sklopom povezuje šest mahala: Veličkovce, najstariji deo sela (mesto oko crkve se iz tog razloga naziva Selište), Krajčovce, Markovce, Juzunce, Dubravu i Trmčalo, formirano posle Drugog svetskog rata preseljavanjem domaćinstava na mesto svojih gumna.

Starine u selu.

Na oranicama u okviru potesa Kaliman pronađena je izuzetno stara keramika. Ovaj lokalitet nije arheološki istražen, ali se veruje da je praistorijske starosti. Izuzetno su značajni ostaci naseljenosti koji verovatno datiraju iz rimskog perioda — utvrđenje, u narodu Gradište, danas je slabo očuvano (zidine, cigle, crep i dr.).

Na seoskom groblju nalaze se srednjovekovni kameni spomenici. U turskom periodu postojala je u centru sela turska — Begova kula, površine oko 80 m2. Bila je izgrađena od drveta, sa plafonima od kuvane šinde i pokrivena ćeramidom. U prizemlju su se nalazile dve konjušnice, a na spratu tri prostorije sa jednim balkonom, koje je koristio spahija. Po oslobođenju od Turaka korišćena je kao škola, sve do 1956, kada je srušena, a na tom mestu je započeta izgradnja današnje škole.

Poreklo stanovništva.

Današnji rodovi su većinom starosedelački, poreklom od osam domaćinstava koja su živela u selu od ranog doba turske vladavine. Od njih su, uglavnom deobom porodičnih zadruga, formirane sadašnje familije. To su:

-Zlatanovići (8 kuća, slave Sv. Jovana),

-Trnčari (3 kuće, slave Cv. Ranđela i Sv. Nikolu),

-Zukaci (5 kuća, slave Sv. Đorđa),

-Miljkovići (7 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Grozdanovići (6 kuća, slave Cv. Jovana),

-Milići (6 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Stojanovići (6 kuća, slave Cv. Nikolu),

-Jankovci (5 kuća, slave CB. Jovana),

-Đorđevići (5 kuća, slave Sv. Jovana),

-Petkovići (4 kuće, slave Cv. Nikolu),

-Mišići (4 kuće, slave Sv. Jovana),

-Stojiljkovići (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Đurići (4 kuće, slave Cv. Jovana i Cv. Nikolu),

-Cvetkovići (3 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Zlatkovići (3 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Ristići (3 kuće, slave Cv. Jovana),

-Stojadinovići (3 kuće, slave Sv. Đorđa),

-Jovanovići (3 kuće, slave Sv. Jovana i Sv. Nikolu),

-Mitrovići (3 kuće, slave Sv. Đorđa),

-Anđelkovci (2 kuće, slave Sv. Ranđela),

-Antići (2 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Stefanovići (2 kuće, slave Sv. Đorđa),

-Pejčići (2 kuće, slave Cv. Jovana),

-Kurtini (2 kuće, slave Sv. Petku),

-Đorđevići (1 kuća, slavi Sv. Đorđa),

-Veljkovići (1 kuća, slavi Sv. Jovana),

-Pavlovići (1 kuća, slavi Sv. Jovana),

-Živkovići (1 kuća, slavi Sv. Nikolu),

-Markovci (1 kuća, slavi Sv. Ranđela),

-Vasići (1 kuća, slavi Sv. Đorđa) i:

-Boškovci (2 kuće, slave Sv. Ranđela).

Familije:

-Jocići (slave Sv. Nikolu) i:

-Miloševići (slave Sv. Nikolu) su u savremenom periodu ugašene.

Seoska slava – „litije“, koja se praznovala tri dana, je prvi dan Trojice.

Pored škole se nalazi seoski drveni krst, a od zapisa („mira“) postoji još jedan brest u Donjem groblju.

Crkvena slava i sabor se održava na dan Velike Gospojine.

Novija iseljavanja stanovništva.

U savremenom periodu iseljeno je, većinom u Niš i okolna prigradska naselja, i „ugašeno“ (smrću domaćina) 27 kuća: 4 kuće familije:

-Trnčari, 3 kuće familije:

-Zukaci, po 2 kuće familija:

-Kurtaci i Zlatanovići i po 1 kuća familija:

-Zlatkovići, Đokići, Pejčići, Đorđevići, Markovci, Anđelkovići, Stefanovići, Jovanovići, Grozdanovići, Cvetkovići, Petkovići, Antići, Veljkovići, Milići, Jocići i Miloševići.

Funkcije sela.

Veliki Vrtop je tradicionalno stočarsko selo. U prošlosti je veliki ekonomski značaj imalo bačijsko stočarenje. U ataru je od turskog vremena do sredine 70-ih godina HH veka radila jedna od tri suvoplaninskih mlekara (u narodu „šupe“). Ratarstvo je bilo manje značajna grana ruralnog privređivanja, koja je uglavnom zadovoljavala sopstvene potrebe seoskih domaćinstava. To je jedan od glavnih razloga odlaska meštana posle Drugog svetskog rata u pečalbu (Šumadija, Negotinska Krajina, Vojvodina).

Tržišno uzgajanje duvana bilo je zastupljeno 60-ih godina HH veka.

Na osnovu zastupljenosti osnovnih funkcija Veliki Vrtop pripada primarnim selima. U naselju se nalazi četvororazredna škola, dom kulture (podignut 1976), pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice (izgrađena 1927) sa zvonarom, spomenik palim borcima u Prvom i Drugom svetskom ratu i tri prodavnice mešovite robe.

Uređenje naselja.

Do izgradnje seoskog vodovoda 1965, za čije potrebe je kaptiran izvor Gradište, meštani su se uglavnom snabdevali vodom iz bunara i sa izvora Gusina buka i Kurtin kladenac. Korišćene su i tri javne česme izgrađene neposredno po završetku Drugog svetskog rata. Za napajanje stoke korišćen je seoski potok, koji nastaje od pomenutih izvora (Gradišta i Gusina buka), kao i pojilo na Rakošu u ataru Velikog Krčimira.

Seoski put je trasiran i nasut kamenom 1949/50, a 1984. godine asfaltiran.

Električnu energiju selo dobija 1964, a telefonske veze 2000. godine.

Veliki Vrtop je jedno od retkih zaplanjskih sela koje ima tri groblja – Donje, Srednje i Krajčovsko.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Boban Pejčić

    Seoski vodovod je izgrađen 1978.godine
    Poreklo moje familije je sa Kosova (doselii se za vreme velike seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem)
    I još nekoliko netačnih činjenica

    • Filip Filipović

      Poštovani

      Nisam video u tekstu , prezime Filipović. U Velikom Vrtopu smo bar od 19 veka za koliko znam pretke, a vrlo moguće i još mnogo duže. Bilo je ranije više kuća, ali su se odselili dalji rođjaci, sada je trenutno jedna kućna i slavimo Svetog Nikolu. Ali, trebalo bi da nas dodate u tekst. Kuća se nalazi u zaseoku Trmčište u Velikom Vrtopu. Jedan i drugi pokojni deda su izuzetno školovani i poštovani ljudi u celom Zaplanju, doktori Dragoslav i Manojlo Filipović. Hvala unapred.

      Pozdrav