Poreklo stanovništva sela Gornja Slatina, opština Vitina – Kosovskopomoravski okrug. Prema knjizi Atanasija Uroševića „Gornja Morava i Izmornik“, izdanje Beograd 1935. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo je y ravnici, na Slatinskoj Reci.
Vode.
Voda za piće dobija se iz bunara koji često presušuju preko leta.
Zemlje i šume.
Topografski su nazivi za njive: Blato, Stubl i Arat-e—Kišes (Crkvene njive).
Tip sela.
Do 1920. godine Gornja Slatina je bila selo zbijenog tipa. Tada su se kolonisti počeli naseljavati na utrini i po krčevinama pored druma Gnjilane—Uroševac, te je selo dobilo izgled naselja razbijenog tipa. Bez kolon-ističkih kuća selo se deli u pet mahala, koje se zovu po prezimenima rodova poarbanašenih Srba muslimana.
Postanak sela.
U opštem delu kod postanka naselja je izneto, da se ime sela Slatine pominje u doba kneza Lazara. Prilikom doseljavanja predaka današnjeg stanovništva iz Malesije. Slatina je bila čifluk nekog bega iz Prizrena. Selo je od tada raslo uglavnom priraštajem. Godine 1914. se u njemu nastanjuju i pravoslavni Srbi. Slatina se počela zvati Gornjom Slatinom od osnivanja druge Slatine ispod nje.
Poreklo stanovništva.
Sada u selu žive poislamljeni i poarbanašeni Srbi, pravoslavni Cigani i pravoslavni Srbi.
Rodovi poarbanašenih Srba muslimana su:
-Drugzan (12 k.), Ćosović (14 k.), Džinović (9 k.), Ćahijović (12 k.) i Arapović (5 k.).
Starinom su iz skadarske oblasti, ali su najpre živeli i u prizrenskom kraju. Preci su im doseljeni u pravoslavnoj veri i bili su kao „četiri brata“ sa precima: roda Fran u D. Slatini, svih rodova y Ljubištu i pravoslavnog roda Torlića u Klokotu. U islam su prešli po doseljenju. Izdaju se za fis Sop.
Rodovi pravoslavnih Cigana:
-Pučak (1 k., sv. Vasilije). Kao momci živeli su po mnogim gornjomoravskim selima. U Slatini nastanjeni 1910 god.
-Kosovići (2 k., ranije sv. Vasilije, od 1912 sv. Nikola). Kao čifčije i momci živeli su po mnogim gornjomoravskim selima. U Slatini se nastanili na kupeljnom imanju 1913 god.
Rodovi pravoslavnih Srba;
-Deretići (3 k., sv. Jovan Krstitelj). Doseljeni iz Orahovca (Trebinje) 1914 god. na kupljeno imanje.
-Kapor (1 k., sv. Jovan Krstitelj). Doseljen 1919 god. iz Mirilovića (Bileće) na utrinu.
-Krstići (3 k., sv. Sava). Doseljeni 1922 god. iz Kordevca (Vranje) na utrinu.
-Cvetković (1 k.), doseljen 1925 god. iz Lipovca (Vranje) na utrinu.
Na krčevinama pored druma su:
-Pecelj (4 k., sv. Đurđe). doseljeni iz Rankovaca (Ljubinje), a dalju starinu znaju u Crnoj Gori;
-Milojević (1 k., Šćepandan), doseljen 1919 god. iz Rankovaca;
-Šešlija (1 k., sv. Luka), doseljeni 1921 god. iz Podosoja (Bileće);
-Milenići (1 k., Nikoljdan). Doseljeni 1920 god. iz Granice (Bileće);
-Perišić (1 k., Nikoljdan), Doseljeni 1921 god. iz Granice;
-Perišić (1 k., vere katoličke, slavi „Jovanjdan“), do pre 30 godina živeli u Ramljanu (Split), docnije u Splitu, odakle su doseljeni 1920 god.
U Tursku je 1913 god. iseljeno 8 domova poarbanašenih Srba muslimana.
IZVOR: Prema knjizi Atanasija Uroševića „Gornja Morava i Izmornik“, izdanje Beograd 1935. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)