Poreklo stanovništva u selu Krekovi, opština Nevesinje. Priredio saradnik portala Poreklo prof. Nikola Vladov Laketa.
Selo Krekovi nalazi se u sjevernom dijelu Nevesinjskog polja ispod planine Crvanj i njegovih nižih obronaka Krečkog brda po kome je selo dobilo svoje ime. Nadmorska visina sela je oko 85o m. Idući putem od Nevesinja preko Kifina Sela za Gacko odvaja se put za selo Krekove. Tuda je išao i stari put iz zapadnog dijela Nevesinjskog polja prema istoku za Kifino Selo, Bratač, Zalom i dalje na istok. Jedan krak puta išao je iz Nevesinja na sjever preko Krekova na Morine.
Selo Krekovi je naseljeno mjesto u opštini Nevesinje, Republika Srpska (BiH). Prema popisu stanovništva u poslednjih 50 godina i ovo selo je bio zahvatio nezaustavni proces seoba i propadanje sela i smanjenje broja stanovnika, o čemu govore popisi stanovništva. Daleke 1961. godine, selo Krekovi sa pripadajućim zaseocima imalo je 518 stanovnika. Trideset godina kasnije 1991. godine Krekovi broje 359 stanovnika. Danas selo Krekovi imaju 400 stanovnika i jedna su od življih, brojnijih i vitalnijih seoskih zajednica u opštini Nevesinje. Stanovništvo se vijekovima tradicionalno bavilo zemljoradnjom i stočarsvom na planini Crvanj i na visoravni Morine.
O starosti sela govore ostaci starih grobalja, nekropole stećaka Kalufi i Rajkov kamen i i ostaci ruševina utvrđenog gradova Gradac na brdu Kremenac. U zaseoku Postoljni nalaze su ruševine manastira Sv. Đurđa, od svega se sačuvani ostaci manastirske časne trpeze.
U ataru sla Krekovi danas se nalazi nedavno podignut veliki spomenik u obliku krsta posvećen ustanicima iz ustanka Nevesinjska puška 1875. godine, na kome se nalazi sledeći tekst: ” U spomen srpskih ustanika svetosavske Hercegovine za krst časni i slobodu zlatnu roda srpskog pravoslavnog”.
Nekropole stećaka Kalufi i Rajkov Kamen
Nekropola stećaka Kalufi nalazi se u selu Krekovi i to je najveća i najbrojnija nekropola na teritoriji Bosne i Hercegovine i druga po brojnosti na prostoru eks Jugoslavije. Tu u Krekovima nalazi se 462 stećka, 295 ploča, 150 sanduka, 3 šljemenjaka i 14 stela. Osnovna orjentacija svih ovih nadgrobnih spomenika u prostoru je: istok-zapad, kao što se danas kopaju i sahranjuju Srbi, pravoslavni narod, što nam jasno govori da su tu sahranjivani i pokopavani naši stari srpski preci. Kamenom plastikom raznim šarama i slikama ukrašena su 44 spomenika; 14 ploča; 28 sanduka i 2 šljemenjaka. Veličina spomenika i bogastvo ukrasa jasno nam govori o socijalnom statusu i polažaju u tadašnjem društvu preminulih pokojnika.
Nekropola stećaka Rajkov kamen nalazi se u zaseoku Mijatovci i smatra se sastavnim dijelom nekropole Kalufi i sastoji se od dvije cjeline, prva je Rajkov kamen, to je jedna krstača sa pločom i jedan i jedan visoki sanduk sa postoljem i još jedan sanduk. Drugu cjelinu čine dva usamljena stećka sa dva sanduka. Arheolog Šefik Bešlagić ispitivao je i popisao je stećke na ovim nekropolama 1964-1966. godine i objavio u časopisu Naše starine 1972. godine. Godine 1960. dva stećka pod brojem 43 i 44 sa ove nekropole odvežena su u Beograd i nalaze se na Kalemegdanu u kompleksu Vojnog muzeja.
Zaseok Postoljani
U sastavu sela Krekova nalazi se zaseok Postaljani, to je stara nevesinjska župa.
”Postolja nevesinjskog župana udaljena su osam kilometara sjeveroistočno od Nevesinja. Osim manastira i županovog dvora Postolja imaju vojničko utvrđenje sa gornjim i donjim gradom. Kroz Postolja protiče rijeka Dutina, na njoj manastirsko brastvo drži vodenicu. Našem poslanstvu ukazane su sve počasti kako i dolikuje našoj republici.”
Citat iz izvještaja dubrovačkog poklisara Mihajla Bobaljevića o savezu nevesinjskog župana sa kraljem Tvrtkom. ”Za kneza na stolu notara Dživa Gundulića i dalje piše :” Svi interesi naše republike u potpunosti su sačuvani. Povlastice date od strane pokojnog župana Sanka Miltenovića potvrdio je njegov sin Beljak. Crkveni obred ustoličenja obavljen je u manastiru svetog Đurđa, na dan hramovne slave, a u tu čast igralo je narodno kolo i dijelio se megdan u viteškim igrama”. Nevesinje, ljeta 1373. Citat iz knjige, Neđo Šipovac, Nevesinje slavno, Nevesinje 2003.strana 103.
Početak ustanka Nevesinjska puška
Selo Krekovi stupilo je na istorijsku pozornicu u drugoj polovini 19. vijeka za vrijeme ustanka srpskog stanovništva u Hercegovini, Nevesinjska puška 1875. godine, kada je na brdu Gradac došlo do prvog oružano sukoba ustanika i turskih vlasti. Vjerodostojan opis događaja dao je možemo slobodno reći neposredni učesnik i svjedok ovih istorijskih događaja učitelj Risto T. Proroković u knjizi: Nevesinjska buna 1874. i početak ustanka u Hercegovini 1875. godine, Beograd 1906. godine. Pripreme za ustanak Nevesinjska puška počele su u ljeto 1874. godine, kada su Jovan Gutić i njegov i njegov sinovac Mihajlo i trgovac Simun Zečević poveli akciju da pridobijaju nekih viđenije nevesinjske ljude za ustanak. Taj svoj plan saopštili su u Nevesinju Iliji Stevanoviću iz sela Lukavca, Trivku Grubačiću iz sela Rast, svešteniku Petru Radoviću iz sela Bratač, Prodanu Ruparu sa Trusine. Pošto su od njih dobili saglasnost počeli su tu ideju da šire dalje.
Na crkvenom saboru na Malu Gospojinu 21. septembra 1874. godine, kod crkve u selu Biogradu održan je jedan širi sastanak nevesinjskih knezova. Na ovome saboru riješili su da se ustanak podigne i da se zatraži pomoć crnogorskog knjaza Nikole Petrovića bez čije pomoći i znanja nije se moglo nikako kretati u ustanak i borbu. Žalbu knjazu Nikoli potpisali su i svojim pečatom ovjerili u selu Biograd sledeći nevesinjski knezovi:
1. Jovan Gutić, selo Zovi Do,
2. Mihajlo Gutić, selo Zovi Do,
3. Simun Zečević, trgovac Zovi Do,
4. Miloš Kešelj, selo Studenci,
5. Ilija Stevanović, selo Lukavac,
6. Risto Gaćinović, sveštenki iz sela Lukavca, pisac žalbe knjazu Nikoli,
7. Prodan Rupar, selo Trusina,
8. Šurko Petković, selo Grabovica,
9. Trivko Grubačić, selo Rast,
10. Petar Radović, sveštenik selo Bratač,
11. Anto Glogovac, sveštenik selo Bratač,
12. Trivko Radović, selo Bratač,
13. Jovica Đogović, selo Rijeka,
14. Tomo Stanić, selo Slivlja,
15. Trivko Buva, selo Koleško,
16. Jovan Savić, selo Krekovi.
Hajdučki harambaša Pero Tunguz sa svojom četom od 17 hajduka koji je krstario Hercegovinom 5. jula 1875. godine, na putu Nevesinje-Mostara u Bišini na Ćetnoj poljani napada jedan trgovački karavan koji je opljačkao i tom prilikom ubio je ”pet Turaka”. Ubrzo zatim 7. jula 1875. godine u Kifinu Selu održan je jedan od poslednjih sastanaka ustaničkih vođa na kome je odlučeno da se krene u odlučnu borbu sa turskom vlašću. Narod je bio spreman za borbu, cijelo Nevesinje spavalo je sa puškom pod glavom. Osim toga narod je bio na oprezu, sela su čuvale seoske straže. Čekala samo ustanička iskra i varnica, i ona je iskresana na brdu Kremenac između sela Krekova i Postoljana, 9. jula 1875. godine oko 9 časova prije podne.
Prije dva dana 7. jula ustaničke vođe bile su poslale Trivka Grubačića u Borač i Ulog da uhvati vezu sa tamošnjim Srbima, da se i oni spreme za borbu. Neki seljaci iz sela Zaloma bili su došli u Postoljane na njivu Mitra Rašovića da žanju i mlate raž jer je bila oskudica žita u Površkim selima. Dok su oni želi žito danju i ušli u noć iz obližnje šume pucano je na njih. Oni su uzvratili vatru, prekinuli žetvu i noću stigli u selo Bratač. Takođe u jutro je pucano na čobane Mitra Puškovića. Glasovi o ovoj noćnoj i jutarnjoj pucnjavi proširili su se munjevitom brzinom po čitavom nevesinjskom srezu. Postojala je i mogućnost da Turci opkole i pogube kneza Trivka Grubačića u planini Crvanj na povratku iz misije u Borču i Ulogu.
U petak 9. jula (27. juna, po starom kalendaru) 1875. godine, kod crkve u Biogradu ustanici nisu oklijevali već su krenuli u akciju. Jovan Gutić, Kiko Stevanović i Dragić Radović prikupili su 80 ljudi i krenuli su u pomoć Trvku Grubačiću i pošli su u selo Krekove. Od Biograda do Krekova preko Nevesinjskog polja ima tri sata pješačkog hoda, ustanici su u Krekove stigli oko 9 sati prije podne. Bili su umorni i gladni,svratili su u selo po kućama da da se odmore i nahrane, da se vođe raspitaju o noćašnjoj pucnjavai, da se nešto sazna šta se događa sa Grubačićem?
Knezovi Jovan i Kino znali su su da se u susjednom selu Postoljanima nalazi juzbaša Sarić sa zaptijama. Bojali su se njegovog iznenadnog napada i nijesu htjeli ulaziti u kuće. Htjeli su sagledati čitavu situaciju na terenu i ta opreznost im se ubrzo isplatila. Sa zaptijama na brdu Gradac bio je Salko Forta sa kordunima. Sarićeve zaptije bile su smještene u Sopiljima i bili su neka vrsta brane da se spoje Srbi iz sjevernog dijela polja sa ustanicima u Krekovima. Turska straža sa brda Gradca primijetila je ustanike i neko sa Gradca vikne :
”Haj! Koji ste vi, koji? …čija je to vojska?!
– Jovan Gutić i njegova voska! No koji ste vi, more, koji?! Odazove se Jovan.
– Forta sa kordunima i Sarić sa zaptijama!
Hajte amo, na vjeru, da se satanemo!
– Od nas je vjera, hajte vi ovamo!
Glas sa Gradca umuknu. Tako postaja malo, dok evo ti Sarića niz brdo,uputio se sam, Jovan i Kiko pođu mu u susret, sastanu se, poznaju se,i ispitaju za zdravlje ali hladno.
– Kakva je to gomila ljudi sa vama?! Upita Sarić.
– Eto vidio si kakva je – odgovori Jovan.
– Zar vi ne znate da ja imam naredbu od paša,đe-gođ kakvu gomilu vlaha vidim, da udarim na nju i da je rašćeram.
– Znamo i ne znamo.
– Treba da znate! Odsiječe Sarić oštro.
– Pa da vidiš i ne treba! Evo nas, eto vas! Udi odmah i rašćeraj, ako ti se može. Prekrati Jovan.
– Vala neću sada!” ( Proroković)
Tu se oni i rastanu i nisu znali da li je Sarić dao kakav tajni znak za napad?
Samo su kasnije vidjeli da Turci sa Gradca polako jedan po jedan primiču se obližnjoj šumi, da ustanicima spriječe povlačenje i odstupnicu prema Morinama, jer je iz polja prijetila opasnost zokruženja od turske konjice. Vidjevši to Kiko i Jovan ispale male puške što je bio znak ustanicima da izađu iz kuća i da što prije izađu na brdo Grebenac. Kad su ustanici izašli na brdo Grebenac našli su se jedni prema drugima prsa u prsa.
”Pred Turcima išao je Ahmet Dedović, Fortin zastupnik a pred Srbima Anto Gutić i Trivko Vukotić, Krekovljanin.”
– Đe đeš balijo, zakon ti balinski! – viknu Anto ugledav Ahmeta prema sebi.
Turčin odgovori puškom. Zrno odbi Antovu fišek kesu koja mu je sa strane visila i malo ga okrzne. Sad i Anto nanišani,ali Trivko opali prvi na Turčina no obojica promaše. Čim su prve puške izdušile, obje strane počnu žurno hvatati busije iza krševa na Grebenku. Srbi ipak uspiju zaskočiti Turke tako da im je planina Morine ostala za leđima,te se više nisu bojali da će biti opkoljeni”.(Proroković).
”Na početku borbe u Krekovima Jovan je poslao glasnika Trvku Grubačiću u Koleško da je počela borba sa Turcima i da što prije požuri u pomoć sa Koleščanima i Površanima. Čim je počela borba u Krekovima u borbu se uključuju i obližnja sela.
U pomoć ustanicima dolaze Kifljani i Bratačani. Dolaskom pomoći i jednoj i drugoj sukobljenoj strani borba je postala jača. Dobri prirodni zakloni čuvali su i jedne i druge borce od veće pogibije. Na turskoj strani poginuo je seoski starješina Jugo sela Postoljani. Od Srba niko nije poginuo,samo je Anto Gutić ranjen.
Negdje oko 2 sata poslije podne Turcima stigne pomoć iz Kasabe (Nevesinja), pješaci i konjanici. Zatim stiže i redovna vojska 3 čete askera. Vojska se nije uključivala u borbu već je stajala po strani čekajući napad ustanika. Ustanicu nisu htjeli napadati redovnu vojsku radi boljeg njenog naoružanja. Skoro u isto vrijeme kad je stigao bašibozluk i vojska iz Nevesinja, pristigla je znatna pomoć i ustanicima. Najprije su u pomoć stigli Koleščani, zatim Slivljani i Fojničani,bsve u svemu oko 300 boraca. Koleščane su predvodili Trivko Buva i Trivko Grubačić. Ove druge predvodili su Mićo Guzina, Tomo Stanić i Ćetko Damjanac.” ( Proroković).
Borbe na bojištu trajale su od 9 sati ujutru do pred sami mrak. Redovna vojska se povuče u Nevesinje, a bašibozluk se raziđe po obližnjim selima. Kada su Turci prvi napustili bojište, ustanici se takođe raziđu po selima da traže večeru i prenoćište.
Eto tako je 9. jula (27. juna) 1875. godine, pukla Prva slavna Nevesinjska puška, koja je izazvala veliku krizu na Balkanu pod imenom ”Istočno pitanje” pod kojom se podrazumijevalo i postavljalo pitanje ko će naslijediiti turske posjede na Balkanu?
Srpske porodice i slave
U selu Krekovi žive sledeće srpske porodice:
1. VUKOTIĆ, porijeklom sa Čeva u Crnoj Gori, došli u Krekove 1840. Slave Jovanjdan.
2. GOVEDARICA, slave Nikoljdan, došli iz Gacka sa Miholjača u nevesinjska sela.
3. JONLIJA, došli iz Pive, potiču od porodice Krunić, slave Đurđevdan.
4. LUKETA, došli iz Crne Gore, potiču od porodice Manožić, slave Miholjdan.
5. SAVIĆ, slava Jovanjdan, došli sa planine Golije, rod sa porodicom Golijanin.
6. ZORANI, stara srpska porodica živjela u Krekovima i otselila u Bosnu.
7. ZUKANOVIĆ, muslimanska porodica živjela u selu Krekovima.
Mijatovci
U selu Mijatovcima žive srpske porodice:
1. GRAHOVAC, slave Trojičindan, prislužuju Vartolomeja.
2. PEJIČIĆ, slave Nikoljdan.
3. SAVIĆ, slave Jovanjdan, došli iz Krekova.
Postoljani
U selu Postoljani žive srpske porodice:
1. BOŠKOVIĆ, slave Jovanjdan, došli nakon bune Bjelopavlića 1854. godine. Tu je došao reki Nikola u selo Bijeljina. Njegovi potomci su HAJVAZI, oženio se od Mačara i naslio se u Postoljanima,slave Jovanjdan.
2. DRAGANIĆ, slave Matijevdan, došli početkom 18. vijeka iz Cuca u Crnoj Gori.
3. ZUBAC, slave Đurđevdan, došli sa Zubaca iz Trebinja 1722. godine
4. MAČAR, slave Đurđevdan, veoma stara porodica pominju se u dubrovačkim izvorima i Dečanskim hrisovuljama 1335. godine. Stanovali su na Mosku kod Trebinja prije 200 godina, jedni odselili u Bosnu, a drugi se raselili po Hercegovini.
5. RADOJIČIĆ, slave Nikoljdan, došli iz Batkovića, u Batkoviće došli iz Kifina Sela.
6. RAŠOVIĆ, slave Savindan, porijekom od porodice Slijepčević iz Gacka.
7. SAMARDŽIĆ, Đurđevdan, potomci Pavla Orlovića, došli u Postoljane.
8. PEJIČIĆI, slave Nikoljdan, došli iz Cene Gore u 18. vijeku.
Pored ovih srpskih porodica u selu Postoljani živjele su muslimanske porodice:
1. Jugo,
2. Kosović,
3. Kukavica,
4. Husović,
5. Ljeljak,
6. Pehilj.
Donja Bijeljina (Bijenja)
U selu žive sledeće srpske porodice:
1. BOGDANOVIĆ, slave Ignjatdan, porijeklom od Mandića iz sela Gareve iz Gacka.
2. BUKVIĆ, slave Jovanjdan,
3. DAKIĆ, slave Aranđelovdan,
4. HAJVAZ, slave Jovanjdan,
5. ŽERAJIĆ, slave Lazarevu subotu,
6. KNEŽEVIĆ, slave Nikoljdan,
7. RADOVIĆ, slave Nikoljdan,
8. RAŠOVIĆ, slave Savindan,
9. RUL (RULJ), slave Lučindan,
10. ČABRILO, slave Đurđevdan,
11. ŠARENAC, slave Lazarevu subotu.
U selu Donja Bijenja živjele su muslimanske porodice :
1. Demić,
2. Gačanin,
3. Grbić,
4. Čelebić,
5. Zolj,
6. Kazazović,
7. Karadža,
8. Kujan,
9. Lerić.
U selu Gornja Bijenja živjele su muslimanske porodice:
1. Bojičić,
2. Dedović,
3. Demirović,
4. Kafadar,
5. Pajević,
6. Ćušić.
U zaseoku Humčani žive srpske porodice:
1. OKUKA, slava Nikoljdan, došli sa Udrežnja.
2. JAMINA, slave Aranđelodan, došli iz Gacka, potiču od porodice Antunović, prenoćili kod potoka Jamnika i dobili prezime Jamina.
AUTOR: Saradnik portala Poreklo prof. Nikola Vladov Laketa
Komentari (0)