Poreklo prezimena, selo Sedlare (Lipljan)

8. decembar 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Sedlare, opština Lipljan – Kosovski okrug. Prema knjizi Tatomira Vukanovića „Drenica“ – a na osnovu istraživanja obavljenih od 1934. do 1937. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj i tip sela.

Sedlare pripada džematskom zgusnutom tipu seoskih naselja u Drenici. Jedan džemat je udaljen od centralnih seoskih kuća oko 300 m. U tom prostoru nalazi se seosko groblje. Sedlare se nalazi u podnožju brda, na ravnici zvanoj rravshi. Kroz selo protiče potok koji se zove Gryka Sedllarit.

Vode i ime selu.

Znatan broj seoskih kuća imaju bunare sa pijaćom vodom y svojim okućnicama, a u selu se nalazi i seoska česma. Znatna pažnja se poklanja navodnjavanju zemljištva, koje se obavlja žrebom, a red navodnjavanja traje 24 časa.

U planini Lipovici Sedlare ima seosku šumu na Kodra e hijas. Skoro sva sedlarska domaćinstva imaju privatne zabrane u Lipovici.

U narodu se ime sela tumači tako, što se smatra da su se u starini stanovnici ovoga sela bavili sedlarskim zanatom, po čemu je usledilo ime selu.

Verski objekti, groblja i drugi toponimi.

Sedlare ima džamiju, a džamije se nalazi groblje roda Odžović, te i ostalih seljana, koji prilogom džamiji obezbede sebi za života grob pored džamije. Do sela ima jedan usamljen grm, za koji se priča daje tu sahranjen neki seljak iz sedlara, koji je želeo da mu bude grob u blizini rodovske kuće.

U blizini Sela Sedlara je toponim Zoma kaurrit. Pokraj ovoga je toponim a’hes, sa temeljima starovremske zgrade. Iznad Sedlara je klisura i tu se nalazi Guri shpum. Ovaj šuplji kamen ima znatnu ulogu u magiji i religiji seljaka ovoga kraja. Naime, ko boluje od groznice, običava se da se provuče tri puta kroz taj kamen, uvek nadesno. I u blizini su i toponimi: Kisha i Lugu i Kishés.

Istorijat i prinosi.

U katastarskom popisu oblasti Brankovića iz 1455. godine, navodi se selo Sedlar, sa 74 kuće. To je današnje selo Sedlare u predelu Drenici. U tome popisu navodi se sledeće poljoprivredno – agrarno stanje. Naime, prinos od pšenice iznosio je 960 lukana, a spahijski dohodak 120 lukana. Prinos od ječma i zobi iznosio je 880 lukana, a spahijski dohodak je bio 110 lukana. Prinos od kapludže je iznosio 320 lukana, a spahijski dohodak 40 lukana. Prinos od raži i drugog bio je 192 lukana, a spahijski dohodak 24 lukana. Prinos od vrtova je iznosio 1200 akči, a spahijski ušur 150 akči. Prinos od lana je iznosio 960 akči, a spahijski ušur 120 akči. Prinos od belog luka je iznosio 16 akči, a spahijski ušur 2 a.kče. Prinos od košnica pčela iznosio je 960 akči, a spahijski dohodak 120 akči. Prinos od 6 mlinova iznosio je 4720 akči, a spahijski dohodak 590 akči. Prinos od domaćih svinja iznosio je 960 akči, a spahijski resum 120 akči, dok je selo imalo 1920 svinja.

Prema statističkim podacima iz 1914. godine, Sedlare je imalo 460 stanovnika.

Prema popisu stanovnika iz 1921. godine, Sedlare je imalo 483 stanovnika, sa 70 domova.

Poreklo stanovništva.

Prema proučavanjima naselja i porekla stanovništva iz 1935. godine, Sedlare je imalo sledeće populaciono stanje:

Arbanasi:

Još u srednjovekovno doba Sedlare je bilo znatno seosko naselje u predelu Drenici. Godine 1485. iselio se iz Sedlara rod Bižići, a iza njih je ostalo u naselju svega nekoliko desetina, srpskih kuća. Iz Sedlara su Bižići prebegli u Nikšić, gde su se zadržali oko 100 godina živeći u Crnoj Gori. Iz Nikšića su zatim prebegli u Kotare, a odatle se naseljavaju u Barčug kod Gline.

Za celu jednu mahalu u Sedlarima postoji predanje da su poreklom Srbi, koji su u starini iz pravoslavlja prešli u islam, a potom se vremenom i poarbanasili, a to se odnosi na mahalu Tafić. Selo Sedlare pripada fisu Šalj.

-Memetović, 9 kuća. Starinom su Srbi, koji su iz pravoslavlja prešli u islam.

-Mejzinović, 15 kuća. Ovaj rod čini zajedničko bratstvo sa rodom Memetović, od kojih se odvojio 1785. godine.

-Ramović, 12 kuća. To je najstariji rod u Sedlare, a svi arbanaški rodovi srpskoga porekla, ponikli su iz ovoga roda.

-Šamol, 8 kuća.

-Odžović, 5 kuća, Poreklom su iz Arbanije, od Budžaja, odakle su se doselili u Sedlare 1715. godine. prema narodnoj tradiciji kod ovoga roda, u to vreme kada se ovaj rod Odžovića doselio u Sedlare je bilo 12 srpskih kuća starosedelaca – jerlija. U vreme Malić–pašine vladavine na Kosovu krajem XVIII i početkom XIX veka, u sedlaru su bila četiri brata od roda Odžovića, koji su pali u nemilost kod Milić–paše. Od pašinog zuluma, oni prebegnu u predeo Lab i nastane se u selo Orlane. Posle pogibije Malić-paše 1809. godine, u borbi sa srpskim ustanicima iz Prvog ustanka na Kamenici kod Niša, dva brata od roda Odžovića su ostala u Orlane, a dva su se vratila u Sedlare. Kada su se po drugi put Odžovići nastanili u Sedlare, dotadašnje srpsko stanovništvo već je bilo primilo islam, a potom se vremenom i poarbanasilo živeći u islamu i simbiozi sa Arbanasima. Rod Odžovića je pobegao iz Arbanije zbog krvne osvete i doselio se u Drenicu. Prema rodovskoj tradiciji, zbog te krvi, potražile su ih turske vlasti iz Arbanije preko Malić-paše, koji im je zapalio kuće i raselio ih iz Sedlara, odakle su prebegli u Lab. U Labu ih opet pronađu ljudi Malić-paše, opkole im kuće i pohvataju ih na besu, ali besu ne održe, već sve ljude poubijaju, a samo žene i decu ostave u životu. Jedno dete iz njihova roda, otide potom u Skoplje, gde uspe da izuči školu za hodžu. Potom se vrati u Orlane, uzme svoju majku i jednog brata od strica i ostalu familiju od dva brata od strica, pa sa njima se vrati u Sedlare, gde postane hodža. Od tada se ovaj rod preziva Odžović.

Za arbanaško stanovništvo u selu Rakitnici u Labu, navodi se da je srpskog porekla „Zovu se Kujundžići, starinom su iz Metohije, a doseljeni su iz sela Sedlara u Drenici, gde su primili islam pri doseljavanju početkom XIX veka“.

Prema navedenome, u 1935. godine, Sedlare je imalo sledeće arbanaško stanovništvo: rodova 5, sa 49 kuća. Od toga je srpskoga porekla: 4 roda, sa 44 kuće, a ovi rodovi su se u starini poarbanasili.

Prema popisu stanovništva stanovništva iz 1948. godine, Sedlare je imalo 733 stanovnika, od toga 378 muških i 355 ženskih, sa 103 domaćinstva.

IZVOR: Prema knjizi Tatomira Vukanovića „Drenica“ – a na osnovu istraživanja obavljenih od 1934. do 1937. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.