Poreklo prezimena, selo Gorance (Kačanik)

21. septembar 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gorance, opština Kačanik – Kosovski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Kačanička Klisura“, (podaci prikupljeni 1940. i 1948. godine). Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo je na visokoj jezerskoj površi (oko 700 m), koja je oko sela vrlo izrazita. Na zapadnoj strani u površ se usekla Goranska Reka, leva pritoka Vardara.

Vode.

Stanovništvo dobija vodu sa česama i nekoliko izvora. Glavniji izvori su: Studenec i Vrelo.

Zemlje i šume.

Selo je bogato šumom i utrinama, a na zaravni oko kuća ima nešto njiva. Nazivi pojedinih mesta su: Pole, Brazda, Ravnište, Lozja, Đorđijeva Karpa, Đurinoec, sv. Petka, sv. Đorđe, sv. Ilija. Ajdučka Češma, Broštanje, Golem Žeden, Mal Žeden, Mala Reka, Dlaga.

Tip sela.

Gorance je po tipu zbijeno, a kuće grupisane u mahalama. Najveća je Kodralska Mahala, zatim Risjanska, Kaljošska, Musoska, ljusnjanska i Viljska. U svemu selo ima 62 doma (1940 g.).

Prošlost i starine.

Gorance je staro selo, jer je ono pod imenom Goriani 1348 g. bilo je priloženo Hilandaru. Docnijih pisanih pomena o selu nema. Da je selo staro vidi se i po očuvanom starom pravoslavnom južnoslovenskom stanovništvu, po živoj narodnoj tradiciji i ruševinama od sedam crkava. Tragovi pojedinih hramova i danas se raspoznaju. Najveći je hram bio sv. Atanasa u sredini sela. Po pričanju, njega su razorili doseljeni preci današnjeg muslimanskog roda Musovci. Oni su sagradili kuće pored crkve. Od hrama se i sada poznaju ploče sa crkvenog poda. Ruševine hrama sv. Ilije su iznad sela. Tu je, po predanju bio manastir. Na dan slave oko manastira su se skupljali pravoslavni stanovnici iz Goranca, Kotline, Dlabočice, Režanca i drugih susednih, danas muslimanskih, sela. Na zapadnoj strani od Goranca su ruševine crkve sv. Nikole i sv. Petke; a na severoistoku i istoku sv. Bogorodice, sv. Đorđa i sv. Arhanđela. Hram sv. Đorđa, po kazivanju porušen je pre oko 80 godina. Tada su od njegovog tesanog kamena seoski muslimani napravili svoju prvu seosku džamiju. Na mestu hrama sv. Bogorodice sada se pravoslavni seljaci najčešće okupljaju (na dan Male Gospođe). Tu su očuvani stari brestovi, postoje temelji od većeg hrama, koji se poznaju iznad zemlje i vidi se jedan masivan kameni stub, što svedoči da je crkva bila znatnija građevina.

Selo Gorance sada pripada parohiji sveštenika iz Bpatnice (D. Polog). Pravoslavni stanovnici iz Goranca udaju se i žene sa stanovnicima iz susednih poloških sela i iz Kučkova (Skoplje). Njihova je nošnja donjo-pološka.

Ime sela.

Ime sela došlo je „od gora“ koja je tu ranije iskrčena. To prvobitno selo bilo je veliko: imalo „trista atlari“ (konja sedlanika), „sedum stotini risjanski kući“, mnogo vinograda, velikih stočara i drugo. Kasnije je Gorance opadalo zbog prisilnih iseljavanja starinačkih pravoslavnih rodova. Od sredine 19 veka Gorance je počelo ponovo da raste doseljavanjem muslimanskih rodova iz Arbanije. Oko 1900 g., Gorance je imalo 10 pravoslavnih i 32 muslimanske kuće“.

Poreklo stanovništva.

Sada u Gorancu žive starinački pravoslavni i doseljeni muslimanski rodovi. Prvi govore makedonski, a drugi arbanaški.

Starinci pravoslavni:

-Sibinovci (8 k). Jedan od svega dva zaostala roda starinaca. Ranije je broj domova u rodu bio veći i život u zadrugama naročito razvijen. Sa dolaskom muslimana u toku 19 veka od Sibinovaca iselili su se 7 porodica u Tetovo, 4 porodice „od sila“ prešle u Skoplje, a oko 1919 g., „od kačaci“ izbeglo 12 njihovih porodica u tetovska sela: Rataje (6, tamo se zovu Vučeski), Jažince (2), Rogačevo (1) i Dolno Fališe (3, zovu se Goranci ili Stojčevci). Slave sv. Nikolu.

-Kitanovci (4 k), drugi još preostali rod starinaca. Pre 100 godina, zbog muslimana koji su im preoteli sestru, iz ovog se roda iselile 4 porodice u D. Blace, a posle prešle u Banjane (Skopska Crna Gora). Slave sv. Dimitrija.

Iz Goranca je poreklom i rod Goranovčann (5 k), koji sada žive u Banjanu kod Skoplja. Oni su se u Gorancu zvali Popovci, jer od njih je uvek bilo seoskih sveštenika.

-Dobroski (7 k, sv. Petka), sada žive u Kučkovu (Skoplje). Tamo su iz Goranca prešli pre oko 120 godina. (Filip, živ, 32 godine-Petko-Jane–Dimo-Dobre, koji se iselio). Jedna njihova porodica iz Kučkova prešla je u Đorče Petrov.

-Spasevci (4 k, sv. Petka), isto tako žive u Kučkovu. Tamo su došli iz Goranca. Jedan njihov ogranak u Kučkovu zove se Pešoski. Od Spasevaca ima iseljenika u Skoplju (1).

Iz Goranca, do iza prvog svetskog rata, bilo je neprestano iseljavanja pravoslavnih starinačkih stanovnika, samo se o svim tim iseljenicima sada ne mogu pribrati potpuniji podaci.

Seoska slava je sv. Ilija po svecu porušenog manastira. Za venčavanje i krštavanje seljaci pohađaju crkvu u Vratnici. U danima ostalih svetaca oni se skupljaju oko ruševina navedenih hramova.

Muslimanski rodovi su:

-Kaljoš (10 k), od fisa Beriš. Doselili se sredinom 19 veka iz Kolesjana u Severnoj Arbaniji. U selo došao predak Kaljoš kao katolik; ovde bio poljak. Na islam prešao odmah po doseljenju. Smatraju se kao prvi ovdašnji doseljenici.

-Bajramovci (9 k), došli kao katolici odmah iza prvog roda. Po mestu starine u Ljumi (Severna Arbanija) poznati su još pod imenom Ljusnjan. Sada su muslimani.

-Mysovci (10 k), doselili su se kao muslimani. I njihov osnivač roda ovde najpre došao „kako poljjak“, pa se stalno zadržao. Poreklo i vreme doseljavanja kao kod Bajramovaca.

-Kodralar (15 k), poreklom su iz mesta Ljusnjan u Ljumi (Severna Arbanija). Ovde došli preci kao muslimani u drugoj polovini 19. veka, preko prizrenskog kraja, gde su neko vreme boravili.

-Bilj (5 k), od fnsa Beriš. Ime dobili po mestu starine u Ljumi (Severna Arbanija). U Gorance su došli krajem 19 veka. Imaju iseljenika u tetovskom selu Neraštu (Vajlje, 4 k).

Od 1930 g. iselili su se tri muslimanske porodice u Skoplje.

Cigani-Romi su u selu zastupljeni samo jednim rodom (1 k). Ovde su kovači. Doselili se posle 1920 g. iz Đeneral–Jankopića, a dalje im je poreklo u Skoplju.

Privredne prilike.

Njive su oko sela, postale u krčevinama. Iz nekih njiva zbira se kamenje i slaže na gomile. Među njivama ima i poneka livada, ali se one posle nekoliko godina opet preobrađuju u njive. 1947 g., bilo je pod oranicom 165 ha, a pod livadama 29 xa. Oranica je po usevima bila ovako podeljena: pod kukuruzom 46, pod pšenicom 42, pod ječmom 32 i pod raži 32 ha.

Stanovnici Goranca važe i kao stočari. Stoku hrane na paši velikoj oko 80 ha i u šumama koje su prostrane oko 55 ha. Godine 1948. u selu je bilo ukupno: goveda 182, ovaca 475 i koza 382. Neplodnog zemljišta ima svega oko 8 ha.

Pojedini muškarci iz Goranca rade u rudniku Raduši.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Kačanička Klisura“, (podaci prikupljeni 1940. i 1948. godine). Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.