Porteklo prezimena, selo Berčinovac (Knjaževac)

25. avgust 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Berčinovac (po knjizi Berčinovci), opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka T. Stanojevića Zaglavak – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo Berčinovci se nastavlja od Gornjeg Zuničja na obema stranama Berčinovačke („Sive“) Reke ili Bošave. Zemljište se na levoj strani rečnoj talasaste spušta u reku, i zove se Dubrava. Deo Dubrave ka Gornjem Zuničju zove se Zli Dol. Desna strana od reke dosta je strma. Kuće su razbacane po celoj Dubravi, a manji deo, nešto više od trećine celokupnog broja kuća (37 k.), je na desnoj rečnoj strani („u lice“).

Vode.

Reka nanosi štete usevima kada se izlije, ali selu ne. Pored reke su mnogobrojni izvorčići, kladenci, sa kojih se pije voda. Pošto su oni slabi, to često presahnu, podignuti su i bunari (14). Zimi se pije i rečna voda.

Klima.

Selo je otvoreno zapadu i istoku, te otuda mu najviše dosađuju banjic, zapadni vetar, i krivac, istočni vetar. Ostali su vetrovi slabi. Jug se zove i beli; košava duva sa severozapada. Kišu donose najčešće košava i jug („kad se izmešaju”), ređe sever.

Zemlje i šume.

Zemlja je dosta brdovita i nerodna. Najbolja je u Dubravi, a nerodna, brdovita, u Starom Selu i Nereznnama („Lozja“), na desnoj obali rečnoj. Ceja ce ovas,raž, krupnik i kukuruz (najviše).

Za ishranu potrebno je jednoj porodici 30-35 ralica zemlje.

Seoske šume imau mestima: Bukovac, Sinja Mrtvin, Šibnlcko, Lice i Mala Mrtvin, i sva su iznad staroga oelišta, uz reku. na dst-st i po hoda od sela. Šuma je mahom granica, ima dosta kruške. Nalazi se i ruja, koji se upotrebljava za bojenje (farbanje, „činjenje“).

Najveća zadruga broji 15 duša.

Utrine seoske ima u Bašljevici, Đukovcu, Sinjoj Mrtvini, Maloj Mrtvini, Šibneckom Licu i Starom Selu. Za ispašu se plaća opštini „utrinsko“.

Ima desetak pojata, i sve su u Starom Selu. Inače trla su pored kuća. Ima i bačijanja.

Tip sela.

Selo Berčinovci je razbijenog: tipa; kuće su razdaljene jedna od druge često i po 500–600 metara. Uzrok ovome je y postanku današnjega sela Berčinovci. Gde je kome bila država (pojata), tamo se i zaselio posle poslednjeg srpsko–turskog rata, jer je staro selo bilo popaljene. Selo nije podeljene u male ili krajeve – retko se čuje: gornji kraj i donji kraj. Mahom se delovi sela zovu po porodicama, kod kojih je u najviše slučajeva jedna porodica razbacana po celom selu. Ali se oseća težnja da se selo sašori pored reke, da bi se tako uštedilo zemlje i izbeglo nanošenje štete polju. U selu ima oko 90 kuća.

Ime sela.

U narodu se ne priča ništa o postanku imena selu. Biće da je staro, možda romanskog porekla.

Starine u selu.

Iznad današnjih Berčinovaca nalazi se Selište ili Staro Selo (vidi postanak sela). Tvrdi se da je davno vodio jedan put iz Timoka kroz Gornje Zuničje, Berčinovce, Šibnnjcko Lice, Ždrebeču Padinu, pa dalje na Lokvu, Staro Korito, Gradište i dalje preko Pričevaca. — U Šibinnjckom Licu nalaze se komadi od sudova, te se misli da je tu negda bilo nekakva života.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U okolini sela na pola časa uz reku, nalazi se berčinovačko selište. Do srpsko–turskog rata (1876.) tu je bilo selo Berčinovci. Na njemu je sada ižišta — temelji od kuća, šljivaci, po gde koja čitava kuća, preobraćena danas u pojatu. Dok je selo bilo na ovome selištu, gde je sada selo, bile su države seoske. To se mesto zvalo (a i danas ga po gde koji tako zove) Dubrava. Svaki je ovde imao svoju kuću, a oko kuće: ambar, koš, košaru za krupnu otoku i trljak (trlo) za ovce. Preko leta je skoro celo selo silazilo u Dubravu na države, i obrađivalo zemlju, a y selu su ostajali samo ovčari, jer je mesto, na kome je bilo selo, planinsko, te i zgodno za stočarenje. Zimi je pak bivalo obratno: stoka je silazila u Dubravu a radnici išli u selo.

U prvome srpsko–turskome ratu i ovo je selo, kao i mnoga druga u ovome kraju, sasvim popaljeno. Kada se narod vratio iz zbega, seljaci nisu hteli da podižu selo na zgarištu i ruševinama staroga, već se spuste u Dubravu, i tu podigne svaki sebi kuću na mestu gde je kome najzgodnije bilo (vidi i odeljak tip sela). Da se sasele u Dubravu gonio ih je najviše i vrlo nezgodan, vrletan položaj sela, kao i udaljenost polja, jer je oko sela bila sve sama šuma, planina. Na taj način vidimo prostu izmenu: pojate (t.j. države) su postale selo, a selo — pojate (tamo sada ima ponajviše pojata).

Ali kako je naseljeno selo na starome selištu, ništa se ne zna. Po tome i po imenu sela može se misliti da je ono vrlo staro. Pri oslobođenju ovoga kraja u ovome je selu sedeo subaša. Poslednji je Asan – subaša. Predanje veli da se stanovništvo ovoga sela u razmirna vremena (oko 1812. god.) selilo u Moravu, osobito oko Jagodine. Mnogi su, veli se, tamo ostali, ali se neki i vratili, kao što je bio slučaj sa Baljikarcima. Deda Stojadin,  rođen 1815. godine, priča da je mnoge ljude odavde nalazio u Moravi. Kao vrlo stare porodice kazuju se:

-Radojkovci ili Padinci (8 k.). Padinci se zovu jer stanuju u padini. Slave Vračeve.

-Popoviči (8 k.). Iz njihove je porodice pop Golub, po kome je prozvana njegova porodica. Slave Vračeve.

-Neiči (3 k.), prozvani po deda Neja. Slave Vračeve.

-Cvetiči (3 k.) su od familije Popoviča. Slave Vračeve.

-Baljikarci (3 k.) su od Baljikaraca u Lokvi, to je jedna sojevina, ali se ovde smatraju kao starosedeoci. God. 1812, kada su se iz ovoga sela odselile mnoge porodice, zna se da su se Baljikarci odavde krenuli u Moravu, pa su neki tamo ostali, a ovi su se vratili. Slave Petkovdan (vidi o njima u Lokvi).

-Babiči (10 k.) su, priča se, jedna od najstarijih porodica u ovome selu. Iz ovoga je plemena i deda Nikola, od koga su Manojlovci u Lokvi. Slave Petkovdan.

Što se Baljiparci ovde smatraju za ćutuklije, i što su Manojlovci, koji se u Lokvi smatraju za starince iz loze Babiča. može se tvrditi da je selo Lokva postalo iz Berčinovaca. Možda je Lokva bila samo mesto, na kome su bile berčinovačke pojate, pa je posle, što je vrlo česta pojava y istočnoj Srbiji, od pojata postao najpre zaselak a potom i selo. Pouzdano se može ovo reći: Lokva je novo selo i primilo je dosta stanovništva u početku iz Berčinovaca (vidi o ovome u Lokvi).

-Krndiči (4 k.) su stara porodica. Poznatiji su pod novijim nazivima:

-Dajdiči (2 k.) i:

-Krndiči (2 k.). Slave sv. Nikolu.

-Jerbiči (3 k.), slave Đurđic.

-Tivurci (3 k.), slave Đurđic.

Možda su Jerbiči i Tivurci poreklom iz jedne porodice.

Noviji su doseljenici:

-Stevanovci (9 k.) su se doselili iz Šarbanovaca (Zaglavak) Slave Đurđic.

-Surudžijiči (3 k.) su došli iz Šarbanovaca (Zaglavak). Slave Đurđic.

-Milćiči ili Živaniči (4 n.) su jedna sojevina sa Surudžijičima. Doseli su se iz Šarbanovaca (Zaglavak) Slave Đurđic.

-Čava (3 k.) familija se doselila iz Šarbanovaca u srezu zaglavsvoi. Prvi se doselio deda Golub. Živ muje unuk. Deda Stanoje. Slave Đurđic.

-Ćosiči (3 k.) su se doselili takođe iz Šarbanovaca u Zaglavku. Slave Đurđic.

-Šunjeliči (2 k.) su prešli na Šarbanovaca u srezu zaglavskom. Slave Đurđic.

Iznad sedišta berčinovačkoga na pola sata hoda uz reku nalazi se šarbanovačko selište. Sa toga sedišta krenule su se tri kuće u Jelašničku Reku i obrazovale novo selo Šarbanovci. One pak porodice koje nisu htele ići s njima, spuste se u selo Berčinovce. To su ove gore pomenute porodice:

-Stevanovci, Surudžijiči, Miljćiči, Čava, Ćosiči i Šunjeliči.

To je bilo otprilike pre 60—70 godina.

-Šugrinci (5 k.) su se doselili u četvrtoj desetini prošloga veka iz Šugrina u pirotskom okrugu, u ovo doba, kada (1836. g.) je nastalo bilo vrenje u Pirotu i okolnim krajevima među narodom. Prvi je došao neki Mirko N. Živ mu je unuk (60 godina star). Slave Vračeve.

-Zagorci (4 k.) su starinom iz Salaša u Bugarskoj. Petko Zagorac priđe na devojku otprilike odmah po oslobođenju (1833. g.). Slave Đurđic.

-Šetarci (3 k.) su iz Gornjeg Zuničja u srezu zaglavskom. Došli su posle oslobođenja.

Od pre 15-30 godina su došli:

-Jelenko Gavrilov iz Donjeg Zuničja. Prišao na ženino imanje. Slavi sv. Nikolu a Vračeve „na imanje“.

-Stevanovci (l k.) su iz Lokve. Prišao domaćin kao nakalamak. Slavi sv. Nikolu.

-Velojiči (1 k.) su takođe iz Lokve. Predak im prišao ovde kao nakalamak.

-Perišanci (1 k.) su iz Periša u zaglavskom srezu. Nakalamci. Slave sv. Alimpija.

-Stajćovci (1 k.) su iz sela Aldinaca u Zaglavku. Predak im domazet. Slave sv. Aranđela.

-Krstiči (3 k.) su starinom iz Lokve. Slave Petkov-dan (v. Krstiči u Lokvi).

Ima dve kuće turskih Cigana. Govore srpski, među sobom i ciganski. Kovači su. Zemlju ne rade a žene torbare po selu.

Do oslobođenja (1833) stanovništvo je u Berčivovcima raslo priraštajem, a od toga vremena i doseljavanjem. Osobito, je selo uvećano raseljavanjem starog sela Šarbanovac, kada je odjednom dobilo šest novih porodica. Kao što se iz pregleda stanovništva vidi, znatan broj, upravo polovinu stanovništva, čine doseljenici. U poslednje doba doseljenici su sve sam prilep.

Seoske su zavetine: Đurđevdan, Rusalnica (sv. Petka) i sv. Aranđel. Rusalnicu zavetuju samo Baljikarci.

IZVOR: Prema knjizi  Marinka T. Stanojevića Zaglavak – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.