Poreklo stanovništva sela Osmanbegovo Selo, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj i ime sela.
Selo je dobido ime po Osmanbegu Ćoroviću koji je kupio čifluk za dve puške “sadelinke”. Pre toga ono je imalo dva naziva (za dve mahale): Čolovska i Tepić-mahala, po rodovima koji su tu živeli. Selo je ranije nosilo i drugi naziv. Stari ljudi kažu da se zvalo Petrovo Selo. U blizini postoje potesi Petrovo brdo i Petrovo polje.
Selo je u jednoj prostranoj uvali u podnožju brda Sokolovca. Strane Sokolovca su sastavljene od škriljaca dok je površ ižljebljena mnogobrojnim manjim i većim vrtačama. Kuće su poređane donjim stranama brda i oko vrtača.
Zemlje i šume.
Potesi, koji su u stvari veće uvale, nose ove nazive: Vratikašinja, Petrovo polje (Tepić mahala), Jankova vrtača, Đoleva vrtača, Vrtače Kardaš, Sokolovac, Gnjiočin brdo, Kov do (mahala Rakonjci), Latinska čaršija (izmeću Čamlara i Osmanbegova Sela), Mehane, Jam (livada), Drkovače. Utrine su: Gradina i Polje.
Vode.
Živih voda ima samo na jednom mestu ispod crkvine i groblja, gde na dodiru škriljaca i tabličastih krečnjaka izbija voda Popovac. Ispod izvora je česma sa koritom: neposredno ispod korita iskopani su bunari dubine 1 metar, koji služe kao pojilo.
Starine u selu.
U selu su vrlo česta stara kućišta, čiji su temelji od kamena. Najviše ih ima u Krdašu, Mehanama i Drkovačama, koje su sada pod utrinama. Razume se, kućišta su česta i u današnjim mahalama. Ova kućišta ukazuju na raniju gustinu stanovništva i njegovog čestog smenjivanja. Pomenuti topografski nazivi, groblje i crkvina u njemu ostaci su stanovništva koje se iselilo pre 170 godina. Crkva u groblju dimenzija 3 h 6 metara zidana je od belog tesanog peščara i krečnjaka. Od nje su očuvani zidovi u visini jednog metra i dovratci od tesanog kamena. Kažu da je ova crkvica slavila Petrovdan.
Poreklo stanovništva.
Današnji rodovi (naseljeni na zemlji Osman–bega Ćorovića), su:
-Rakonjci (8 k., sl. Nikoljdan), doseljeni iz sela Grnčareva odakle su ih „digli“ Mehonjići. Kažu da su u njihovoj kući bila tri popa, od kojih je jedan morao da pobegne preobučen u ženskom odelu.
-Novčići (4 k., sl. Sv. Jovan), poreklom su Dašići iz Šekulara. Dugo su se seljakali. Jedno vreme su bili u Vukšiću (Dupljaci), Crhlju i Ličinama. Iz Dupljaka su neki odseljeni u okolinu Kraljeva (sela Čibukovac i Vrdila).
-Smakići (4 k.), predak došao iz Gusinja. Tamo su im rođaci Radonjice, poreklom iz Kuča. Kažu da su pobegli od krvi i naselili se na zemlju Ćorovića. Nekoliko kuća je odavde iseljeno u Novi Pazar.
IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
30. april 2022. u 14:03
Danilo
U ovom selu danas nema ni jedne pravoslavne porodice, Rakonjci i Novčići su sva imanja prodali muslimanima i otišli za Šumadiju.