Poreklo prezimena, selo Pećarska (Bijelo Polje)

Poreklo stanovništva sela Pećarska, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj i tip sela.

Selo na padinama brda Gradine i Ljeskovca u izvorištu Pećarskog potoka. Kuće su na malim zaravnima izmeću potočića i vododerine, pa je naselje zbog toga razbijeno u mnogobrojne grupice kuća.

Zemlje i šume.

Svi ti krajevi kao i potesi u njima nose razne nazive od kojih mnogi idu u daleku starnnu: Selište, Rove, Stajalište, Madžur-selo, Sikemunje, Stare kuće, Popove njive, Kotao, Presek, Vrutci, Griže, Vlaške kuće, Gomile, Posiće, Kradinov laz, Maljište, Zakose, Osoje, Gajićev laz, Stajališta, Pavlov Laz, Brekinja, Jabuka, Tmuše, Upoševine, Vrla strana, Dub, Livadice. Šume oko sela su: Buče, Ravni i Gradina, Vranice, Kozjače, Vinogradi, Vrujako guvno.

Vode.

U svim ovim krajevima ima izvorske vode, ali je najvažnije vrelo u mestu Vruci, od kojeg potiče potok bogat vodom u toku cede godine. Na njemu su sada sedam seoskih vodenica. Druge značajnije izvorske vode su: Jovik, Dragoljevac, Vodice, Radovan–sopot, Sikamune, Banjišor, Stare kuće i Pavlov laz (stočno pojilo). Sem ovih ima još izvora, ali oni presahnu u drugoj podovini leta.

Ime i ostali podaci o selu.

Ha stranama iznad Pećarske ima mnoštvo pećina i okapina, po kojima je i selo dobilo svoje ime. Najveće su: Radojeva pećina, Ostavljačka pećina (u kojoj su sklanjali stvari za vreme ratova) i Tatina pećina. Iz ove pećine su Pećarčani davali otpor Italijanima za vreme Drugog svetskog rata. Tom prilikom je poginudo 12 ljudi iz ovoga seda. Osim ovih glavnih, ima i nekoliko manjih okapina „Peća” koje služe kao stočna plandišta.

Poreklo stanovništva.

Stanovnici Pećarske su starosedeoci ili vrlo davni doseljenici iz Kuča. To se može tvrditi na osnovu tradicije i poseda, jer su oni kao pravoslavni Srbi zadržali zemlju u svojinu. Osim toga, iz njihovog sela su bili sveštenici za prostrani deo ove oblasti.

-Popovići (15 k., sl. Nikoljdan), koji su se tako odvajkada prezivali, davali su čitavom kraju sveštenike. Iz jedne kuće su izlazila i po dva sveštenika. Braća Vasilije i Samoilo su čitavog života ostadi u zadruzi i obdržavali jednu parohiju. Od istog roda su i sveštenička porodica Balšići u Podvrhu, Glavači i Mokrom Lugu. Raseljavali su se i ginuli od Turaka. Pop Jovan je ubijen u Bijelom Polju u doba prvog ustanka u Srbiji zbog opravke crkve u Podvrhu; sveštenik Perko je streljan u Bijelom Polju 1915. godine, a pop Slobodan u Đakovici 1943. godine. Samo iz ovoga bratstva poginulo je oko 50 članova.

-Prebirači (Prebiračevići) (25 k., sl. Lazareva subota), starinci su ovoga sela. Razgranati su u nekoliko grupica. Sudeći po tome što jednu grupu nazivaju „stari Prebirači“, bratstvo je složenog porekla. Moralo je u njemu biti i nekog splemenjavanja. I u njihovom borbenom bratstvu bilo je uglednih sveštenika. Iseljavali su se. Ima ih u Buđevu (Pećarani). Kažu da su od Prebiračevića Raičevići u Trešnjevici, Jezeru i Jagnjilu (sjenički kraj).

-Nedovići (20 k., sl. Lazareva subota), potiču od dovotka iz Prijeloga, koji je uzeo slavu svoga očuha Prebirača. Iz čitulje se vidi da je njihovoj porodici pripadao jeromonah Lazar. To, brojnost i ugled u selu ukazuju na njihov duži život u Pećarskoj.

-Kandići (4 k., sl. Sv. Jovan), došli su iz susednog sela Borišića, a tamo iz Azana. Rod su im Vukajlovići u Azanama i Popovići u Suvodolu.

-Mrvići (1 k., sl. Sv. Andrija), poreklom su od dovotka iz Komarana.

Svi Pećarani su bili vrlo otporni i borbeni. Stradali su u toku poslednjeg rata od Italijana i njihovih pomagača – nekih muslimana.

Pećarski pripada i zaselak Bjelica u kome su naseljena tri bratstva:

-Veličkovići, Gutići i Lazovići.

-Veličkovići (3 k.), rod su sa Veličkovićima iz Njegnjeva.

-Gutići (5 k., sl. Alimpijevdan), doseljeni su iz Bubanja. Jedan brat je odseljen u Stupu kod Sjenice, drugi u Guču (Dragačevo u Srbiji), a treći je ostao u Bjelicama.

-Lazovići (4 k.), doseljeni su iz Brda.

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.