Poreklo prezimena, selo Godijevo (Bijelo Polje)

1. jun 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva selo Godijevo, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Godijevo je u izvornoj čedenci Godijevskog potoka, koji nastaje iz mnogobrojnih vreoca ispod krečnjačkih odseka. Dele ga od susednih sela kose: Grka, Orah, Kosa i Godijevski krši. Teren Godijeva je raščlanjen potocima izmeću koji su manje zaravni povoljne za ratarstvo i voćarstvo. Osobito su za poljoprivredu povoljni gornji delovi ispod krečnjačkog odseka, koji su položiti, vodom bogati i planini pristupačni.

Tip sela, zemlje i šume.

Zbog raščlanjenosti reljefa selo se deli u nekoliko krajeva koji nose nazive: Mahala, Cakule, Preselice, Kosa, Ćućiće, Dukoviće, Bošnjane, Harvatke, Ladniće. Ovi krajevi se dele  u manje ili veće potese: Grka, Stupovi, Dvorišta, Baščina, Zekavača, Bašča doze, Popov do, Bajića do, Ravnaje, Grebenica, Vinograd  (ispod Grebenice), Duvarine, Slatiie (bare), Bumba laz, Gligorovine, Livadice, Lukovice, Odubnice, Košare, Preštapnice, Dabovice, Milićev krš, Velike njive, Bukovica, Vijenac.

Utrine i šume su: Osoje, Grka, Buče i Kostreš. Selina Godijeva je Žiliće, gde izlaze sa stokom na stanove u letnjoj polovini godine. Oko stanova gaje krompir, inače preovlađuju livade i utrine.

Vode.

U svim krajevima i potesima Godijeva ima dosta izvorske vode. Niz vreoca izbija u podnožju krečnjačkih odseka: Vrelo, Ladnića, Dukovića, Durmiško i Sijarićko, Studenac, Rašovac, Donja voda, Johovik, Dušeljica, Krupna voda. Na Godijevskom potoku, koji potiče iz Durmiškog i Dukovića vrela, podignuto je nekoliko redovničkih vodenica.

Starine u selu.

U Godijevu ima mnogo tragova starijih naselja. Gotovo u svakom većem seoskom kraju postoji groblje i crkvina u njemu. U Cakulama na raskrsnici je staro srpsko groblje. U Ćućiću, na mestu „Crkvište” (Kijametska mahala), jasno se vide ostaci crkvine i groblja koji su zarasli u trnje. Do skoro su bili očuvani direci od crkve. Još 1927. godine zatekao sam na crkvištu trule daske i kovane eksere. U Ladniću, na mestu Dublje, gde su sada Hodžića kuće, vidi se staro pravoslavno groblje i u njemu nadgrobne krstače od tesanog peščara. Tu su, kažu, stanovali neki Ladnići za  koje se ne zna kuda su odseljeni. Osim ovih, ima još dva–tri stara groblja: na Dubovima, u Grebnicama iza škole, na Krstacu (Cakule), Nikića groblje, izmeću Dukovića i Rvatke, i „Neznano groblje“ u Ulici kod Sijarića kuća.

Postanak i ostali podaci o selu.

Kao što se vidi iz groblja i crkvina, Godijevo je bilo od davnina gusto naseljeno, ali se stanovništvo smenjivalo; delom je ostajalo, delom se iseljavalo, a delom pridolazilo. Jasno se vide svi ti slojevi kako u tragovima, tako i u današnjem stanovništvu. Do Kapađopđevog pohoda u ovaj kraj, 1809. godine, ovde su bili izmešani pravoslavni i muslimani, koji su često pripadali istom bratstvu. Tada su se mnogi iselili, kao: Nikići, Ladnići, Dukovići, Lukovići i dr. Za Lukoviće se zna da su se iselili u sjenički kraj. U Ćućiću su živeli Pejčinovići. Pominje se Despina Pejčinovnć iz Ćućića, koja je priložila ikonostas crkvi sv. Nikole u Podvrhu. Starosedelac Ćućića je bio i pop Jeremija, čija je kuća bila na brežuljku iznad Popova dola.

Poreklo stanovništva.

Današnje stanovništvo potiče od starinaca i doseljenika:

-Kijameti (20 k.), vode poreklo od popa Jeremije. Po predanju, sa grupom seljaka otišli su da pređu na islam kod džamije u Radulićima i dva popova sina, jep nisu hteli da se sele. Pop se ovome protivio. Kada ie na putu čuo da su se i njegovi sinovi „poturčili”, uzviknuo je: „Koji me kijamst nađe da se pod starost turčim”. Na tom mestu js presvisnuo. Tada su njegovi potomci dobili prezime Kijameti.

-Sijarići (60 k.), ugledno bratstvo, koje je steklo agaluke i nosilo barjak u svom kraju. Starinci  su. To se vidi i iz toga što se dovode u srodstvo sa Kijametima. Čuje se u narodu da su Sijara i Kijama bile sestre. Razume se, njihova prezimena nemaju veze sa ovom pričom. Iz ovoga bratstva bio je osobito poznat Osman-aga Sijarić.

-Hodžići (30 k.), takođe ugledno bihorsko bratstvo, ne znaju sigurno svoje poreklo. Neki kažu da su od nekud došli sa Hajdar-pašom, drugi tvrde da su starosedeoci u srodstvu sa Sijarićima i Kijametima. Po tradiciji Sijara, Kijama i Salija su bile sestre. Od Salije su Hodžići. Iako ovo sigurno nije tačno, ipak i ovakvo tumačenje srodstva upućuje na verovatnost da su i Hodžići kao Kijameti i Sijarići staro srpsko stanovništvo Bihora. Roćaci Hodžića su još Muratbašići u Stublu.

-Popare (10 k.), rod su sa pravoslavnim Bajovićima u Radulićima. Njihov predak je bio sluga kod jednog age Sijarića, koji mu je dao zemlju pošto je ovaj primio islam.

-Tarusi (l k.). Ranije ih je bilo još 6 kuća, koje su se iselile. Pripadaju nepoznatom sloju bihorskog stanovništva. Iz Dukovića su ih potiskivali Pepeljci.

-Pepeljci (25 k.), predak doseljen pa susednog sela Kradenika, zbog toga što se zavadio sa roćakom sasuvši mu pepeo u oči. Oni su rod sa Fetićima u Kradeniku i Mehovićima u Negobratini. Njihov zajednički predak je došao iz Kuča.

-Musići (6 k.), ne znaju sigurno svoje poreklo. Kažu da imaju rođaka u okolini Plava.

-Zvrci (2 k.), ne znaju dvoje poreklo.

Posle 1919. godine, umesto iseljenih Godijevaca, naselili su se:

-Drobnjaci (3 k., sl. Đurđevdan) iz Štitara.

-Protići (1 k.), iz Vasojevića,

-Softići (2 k.), iz susednog sela Vrbe,

-Ramčići (3 k.), iz Kradeiika, i:

-Kajovići (l k.), iz Kolašina.

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.