Poreklo prezimena, selo Azane (Berane)

5. maj 2019.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Azane, opština Berane – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo je na blagim padinama Miraj-brda, na kome je prevoj koji naselje vezuje sa Godušom. Od Orahova ga odvaja Babljača. Ranija meća sa Vrševom bio je potok. Za tri „krvi” morali su da ustupe jedan deo zemlje i na desnoj strani potoka, gde je danas naseljeno 10 kuća iz Vrševa. Ranije su imadi svoju planinu u Bjelasici i Vlahu, po kojima su napasana stada ovaca.

Obe planine su izgubili – Bjelasicu zbog svađe sa Obradovićima u Gornjim selima (ubili tri Obradovića i ustupili planinu za krv), a deo u Vlahu predadi Kurtagićima iz Rožaja prilikom jedne privremene seobe.

Zemlje i šume.

Atar seda Azana raščlanio je Velji potok u nekoliko manjih krajeva i potesa, koji nose ove nazive: Zabrnjica, Joše, Vrtača, Rovčina, Vrle strane, Vinograd, Dubrava, Lakin Krš, Podrvenice, Zabsli, Bare, Pijesak, Dolina. Šume i utrine su: Mušnica, Miraj brdo, Užizala, Babljača, Berotaši, Ciglen, Azansko brdo.

Vode.

Izvorske vode ima gotovo svuda. Najvažniji izvori su: „Izvor kod Crkve”, Vrba, Simovača, Lugovi, Viganj i Studenci (jedan u šumi prema Orahovcu, a drugi na Azanskom brdu). Od izvora potiču madi tokovi, koji sačinjavaju Velji potok.

Starine u selu.

Azane je staro naselje. To svedoči prostrano groblje u kome se vide tipovi grobova od srednjeg veka do danas. U sredini groblja je crkvina „Crkva“ dimenzija 5 x 12 metara, čiji su zidovi očuvani u visini jednog metra. Crkva je bila živopisana. U temelje crkvine docnije je uzidana jedna nadgrobna ploča, duga 2,10, široka 0,72 i debela 0,36 m. Natpis na njenoj bočnoj strani, koji ovde iznosim nisam mogao u celini pročitati. Koliko je do sada mogao pročitati poznat stručnjak za staroslovensko pismo prof. Dušan Glumac, natpis glasi: ,,Ovde leži Daboje pod ovim kamenom nenastrada ni ( ostari?) na ovom krasnom svetu što je trebalo”. Natpis, on kaže, nije kasniji od XIV veka i sadrži pokoje glagolsko slovo, što znači da je ispisivač znao i glagoljicu.

Y starom groblju blizu crkvine očuvana je ploča položena po grobu na kojoj je u reljefu predstavljen čovek sa građevinskim alatom. Ovo kao i toponimi Vignjište, ukazuje da je u Azanama bila ranije meka kovačka radnja. Ne zna se kad je crkva srušena. Azanci su pokušavali da je obnove, ali Turci to nisu dopustili. Ipak se oko crkvice narod stalno okupljao. Pored crkvine još postoji vrlo stari bor. Njegovo stablo je bilo okovano kovanim klincima kako ga Turci ne bi mogli poseći.

Postanak sela i istorijat.

U Azanama kao da nije prekidan život srpskog pravoslavnog stanovništva, jer Srbi u ovom selu nisu bili čifčilje. Kažu da su dobili ferman na zemlju na taj način šgo su ustupili stoku turskom caru koju su inače bili namenili srpskoj vojsi na Kosovu. To predanje je vezano i za predeo Šekular, sa tom razlikom što se kaže da je šekularski vojvoda Petar tražio da se oslobodi svake dažbine Azane i Zagrađe gde su bile udate njegove odive. U svakom slučaju Azancn su dobili te privilegije za neku uslugu. Docnije su begovi Ćorovići prekupili pola Azana, jer su pojedinci morali prodati zemlju, kako bi na taj način sigurnije živeli pod okriljem moćnih begova.

Poreklo stanovništva.

Stanovnici Azana su poglavito pravoslavni Srbi. Najstarija bratstva su:

-Vukajlovići, koji se dele na manje rodove:

-Vukajloviće (7 k.),

-Popoviće (20),

-Lukoviće (7),

-Petroviće (5) i:

-Radoševiće (3). Svi slave sv. Jovana, osim dve kuće Lukovića koje su primile islam pre 130 godina. Neki Azanci kažu da je njihov predak došao iz Ozrinića. Ali bi se pre za njih moglo reći da su starosedeoci, odnosio davnašnji doseljenici iz Šekulara. Na to upućuje svojina zemlje, slava i veze sa Šekularom. Azanci su se iseljavali od zuluma u razne krajeve. Jedanput su se bili svi iselili, sem jednog, koji se zvao Topal. Neki su se ponovo vratili, ali su izgubili planinu Vlah, koju je Topal prodao. Iseljenih Azanaca ima u Šumadiji. Njihovi iseljeni rođaci su Kanjići u Suvodolu, Milosavljevići u Gnjilici (Raška), u Vasiljevću kod Ivanjice, u Sjenici i Peći (Lukovići).

Osim starinaca u Azanama žive još dve-tri porodice novijih doseljenika:

-Ivezići (2 k.), doseljeni iz susednog Vrševa 1910. godine;

-Stanišići (3 k.), dete dovela majka iz Ivanja;

-Bošnjaci (1 k.), došli iz Bosne na aginu zemlju posle 1879. godine.

Ostali podaci o selu.

Azanci su bili ugledni i borbeni. Iz njihove kuće je potekao veliki broj viđenih sveštenika. Da se održe, dovijali su se na razne načine. Beljaka Lukovića, koji je živeo pre 120 godina, ističu i susedni muslimani. Kažu da ih je on štitio od brđanskih četa, a oni za uzvrat čuvali pravoslavne.

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Miloš Balaban

    Zna li se šta više o Ivezićima iz Azana, odakle su došli u Vrševo, jesu li rodjeni sa Ivezajima iz okoline Skadra? Ovi iz Azana se smatraju Srbima i pravoslavni su