Poreklo stanovništva sela Oreškovica, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Oreškovica se nalazi u jednoj udoljini i na brdskoj kosi, što se od Glavčine pruža ka Dunavu.
Vode.
Kroza selo prolaze dva veća i više manjih potočića, koji imaju vode samo do leta i za vreme kiša, a nemaju naročitih imena. Selo je, dakle, u dolini jednog većeg potoka, pritoke potoka Trske – izvornog kraka rečice Čokordina, koja se kod Velikog Sela u Mlavu uliva, a čiji i drugi izvorni krak Konjušica, takođe izvire u ataru ovoga sela. Oivičeno brdima Kosicom, Parlozima, Selištem i Trskinim Vrdom, selo ima izgled jedne amfiteatralne doline.
U selu ima prilično izvora, kao: česma kod crkve. Jovanov Kladenac, Bećarova Česma, Đurkin Kladenac, Jevremov Kladenac i još nekoliko bezimenih, koji presušuju.
Osim toga ima priličan broj ćermova i bunara, koji podmiruju potrebu stanovništva. Vodu sa potoka ne piju. Svi potočići, što kroza selo prolaze, jesu manje, više bujni, ali kućama ne dosađuju, jer su kuće mahom na stranama brdskim.
Zemlje i šume.
Selo ima dosta zemlje za rad, koja je oko sela, na mestima: Kosica, Bučina, Selište, Košarnja, Gornja i Donja Konjušica, Drmanska Strana, Vranjačko Brdo, Ćatina Kosa, Vranjak, Trska i Trskino Brdo, Luka, Prokop, Čibukovica, Lipa, Vukove Ornice, Zbegovište i Šarlin–Bara. Najdalja je Donja Konjušica i Čibukovica, čitava 2 sata hoda od sela.
Na ovim mestima su njive, livade, ispaše i šume i to je sve privatna svojina. Opštinske zemlje ima do 100 ha na mestima: Čibukovici i Vranjku i ispaše u Nedovu Potoku 6 lanaca. Zemlja bez šume daje se pod arendu. Šuma je od listopadnog drveća.
Tip sela.
Oreškovica je rastureno selo, kuće su po stranama brdskim oko potočića i po samim brdima, tako, da treba skoro sahat hoda dok se kroza selo prođe. Selo je podeljeno na male, koje nose naziv prema porodici, što u njoj živi. Porodice su mahom grupisane i slave istu slavu, ali su sa malo domova.
Male su u selu: Stojnićska, Kosićska, Cokanjska, Milojčanska, Gvozdenjačka, Janićska, Milojevska, Bećarska, Milutinčeva, Sarićska, Mićovska, Mikina, Grujovska, Mizdračka, Milovančeva, Matićska, Jokićska i Vlaška. Između mala nema velikih razmaka; jedino Mićovska malo je od ostalih odvojena jednom povećom jarugom i drumom.
Kuće su bez reda rasturene, ali se ipak kroza selo opaža jedan glavni sokak, to je drum, što vodi u Porodnn i Viteževo. Najmanje je odstojanje između kuća u Matićskoj i Stojnićskoj Mali, pa i onde nije manje od 50 m. U ostalim malama razmak ovaj iznosi i po 100 m. i više.
Škola, crkva. jedna mehana i četiri kovačnice nahode se u sredini sela.
U novije vreme, pre 8—10 godina, odselilo se jedno 15 kuća iz Vlaške Male, te stalno žive na imanju van sela.
I ovo se selo zbog daljine imanja počelo raseljavati.
Između stanovnika pojedinih mala nema razlike ni u nošnji, ni u jeziku — sem Vlaške Male, koja se od ostalih odlikuje i nošnjom i govorom.
U Oreškovici su zadruge u opadanju. I ono malo, što ih još ima, veoma su male; najveća broji 22 duše, kao Milića Radisavljevića.
Seoska je zavetina Mali Spasov–dan, a preslave su: Mladenci, Beli Četvrtak, Veli Petak, Blaga Marija i Markovdan.
Priče o imenu sela.
Stari ljudi vele da je selo dobilo ime Oreškovica po tome, što je ovde bilo mnogo oraha.
Osnivanje sela i poreklo stanovništva.
U povelji, koju je Knez Lazar dao manastiru Gornjaku, pominje se selo Orehovica. Ako je ovo ime današnje Oreškovice, onda je starost sela velika. Međutim, u izveštaju Maksima Radkovića pominje se selo Oreškovica, koje je pripadalo porečkoj parohiji i ovo je bilo pod Banatom.
Oreškovica je imala 22 „hljebov“. „Ljudi sut Vlasi pod komorskim vladjenijem“ – dalje priča pomenuti egzarh. A o postanku Oreškovice pričaju stari ljudi da nije bila na današnjem mestu, već na brdu bliže drumu, koje se mesto zove sada Selište. Tu je bilo 6—7 kuća, i to od porodica: Stojnića, Ćosića, Matića, Mizdraka, Sarića, Nedovića i Gvozdenjaka, čija se starina ne zna. Samo se za Gvozdenjake zna da su došli iz Batočine. Znaju samo da su njihovi čukundedovi sedeli zadugo na mestu Selištu. Kad je nastalo doba da spahije iz Srbije odu, a to je pre ustanka, ovi spahiju, koji se za njih brinuo nagrabio im zemlje više nego i jedan drugi u okolini, bosog usred zime izvedu van sela da ga ubiju. Spahija ih je molio da ga ne muče, kad je on za njih toliko zemlje od drugih spahija oteo, ali kako oni to nisu slušali, on ih prokune, da uvek budu siroti, i otuda, se veli, ne može ovo selo nikad da postane bogato i ako ima posle Ranovca skoro najveći atar u srezu. Zbog toga što su ubili spahiju, morali su bežati s ovoga mesta. I oni se povukoše s brda y potoke i svaki zauze po jedan potok, ali su ipak, znali jedan za drugog. Ovde su živeli neko vreme, ali u početku drugog ustanka morali su bežati i c ovoga mesta u Zbegovište više sela. Tek kada je ustanak svršen, vratili su se oni na današnje mesto i tada jedva da je bilo 12 kuća. Živko Milenković, starac od 96 godina, priča kako je on, kao dečak od 7-8 godina, išao i zvao celo selo na slavu kod svoga oca, a tako isto da su i oni išli kod drugih na slavu uvek celo selo.
O starosti sela može se sa pouzdanošću izvesti, prema jednoj priči, koju mi isti starac ispriča, kako su njihovi čukundedovi došli od nekud pre 50-60 godine, od onog vremena kad je ratovao Turčin sa „Švabom“ i kad je Turčin bio uhvatio švapskog cara, pa ga ovaj prevario, da on nije car već carev brat i tako ga Turčin pustio. Prema tome izlazi da selo ima svoj početak u početku XVIII stoleća. Ali, glavna masa doseljena je po svršenom ustanku, jer se za većinu zna da su im dedovi došli na ovo mesto. Najnoviji su doseljenici u Vlaškoj Mali, koji su ovde došli pre 20-25 godina.
U selu su ove porodice:
-Stojnići (18) y Stojnićskoj Mali, slave Sv. Vračeve.
-Gvozdenjaci (16) y Gvozdenjačkoj Mali, doseljeni iz Batočine u Šumadiji. Slave Sv. Lazara.
-Ćosići (14) y Ćosićkoj Mali, slave Sv. Nikolu.
-Matići (18) u Matićskoj Mali, slave Sv. Iliju.
-Mizdraci (10) y Mizdračkoj Mali, slave Sv. Aranđela.
-Sarići (8) y Sarićskoj Mali, slave Sv. Mratu.
-Nedovići (l) u Nedo–potoku, slave Sv. Nikolu. Ova je porodica već izumrla.
-Jokići (7) u Jokićskoj Mali, Mićovići (4) y Mićovskoj Mali, Šulovići (4) u Šulovćskoj Mali. Prvi i poslednji doseljeni su iz Crne Reke, a drugi iz Vošanovca. Rođaci, slave Đurđevdan.
-Milutinovići (2) u Janićskoj Mali, iz Crne Reke. Slave Đurđic.
-Grujovići (6) u Grujovića Mali. iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.
-Milenkovići (8) u Mišovskoj Mali, došli od Sjenice. Slave Sv. Vasilija.
-Milovančevi (3) u Milovančevskoj Mali, doselili se iz Resave. Slave Sv. Aranđela.
-Kalađuri (3) u Mićovskoj Mali, došli iz Kušiljeva u Moravi. Slave Sv. Nikolu.
-Stojadinovići (3) u Grujovića Mali, doseljenici iz Crne Reke. Slave Miholjdan.
-Karabaši (8) u Karabaškoj Mali, iz užičkog okruga. Slave Sv. Mratu. Zovu ih i Ere i Katrandžije, a pravo im je prezime Babići.
-Andžići (4) y Karabaškoj Mali, doseljenici iz Lukovice u Resavi. Slave Sv. Aranđela.
-Jandžići u Jandžićskoj Mali, došli iz užičkog okruga. Slave Sv. Dimitrija.
-Bećarčići (4) y sredini sela, iz Krajine. Slave Sv. Alimpija.
-Milojčani (8) u Milojčanskoj Mali, doseljenici iz Crne Reke. Slave Đurđic.
-Cokanji (7) u Cokanjskoj Mali, iz Krajine. Slave Sv. Nikolu.
-Jankovići (8) do Milojčana, doseljenici iz Stamnice. Slave Sv. Alimpija.
-Vlačići (4) do Milojčana, iz Čubre u Krajini. Slave Sv. Alimpija.
-Petrovići (3) do Milojčana, doseljenici iz Vošanovca. Slave Sv. Dimitrija.
–Milojevci (3) do Jandžića, doseljenici iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.
-Vinovčići (3) do Milojčana, došli iz Stare Srbije. Slave Sv. Nikolu.
-Đokići (2) do Milojčana, doseljenici iz Krajine. Slave Sv. Nikolu.
-Veljkovići (2) do Milojčava, doseljenici iz Grocke. Slave Sv. Nikolu.
-Tendžići (4) u Ćosićskoj Mali, došli iz Resave. Slave Sv. Jovana.
-Ilijići (2), slave Sv. Jovana; Bačići (5),·slave Sv. Aranđela, Jankovići (2), slave Đurđic; Adamovići (2), slave Sv. Nikolu; Ilijići (5), slave Đurđic; Jankovići (2), slave Sv. Nikolu; Pavlovići (1), slave Sv. Nikolu; Pajkići (3), slave Veliku Gospođu. Svi su ovi u Vlaškoj Mali. Doselili su se iz Ždrela pre 20 godina i to u toku od 3—4 godine.
-Petrovići (1) u Vlaškoj Mali, doseljeni iz Stamnice. Slave Petkovicu.
-Paunovići u Vlaškoj Mali, došli iz Stamnice zajedno sa Petrovićima. Slave Sv. Alimpija.
-Miladinovići (1) y Vlaškoj Mali, doseljeni iz Bugarske. Slave Sv. Aranđela.
-Mirkonji (2) u Vlaškoj Mali, došli iz Krajine. Slave Đurđevdan.
-Došljaci (2) u Vlaškoj Mali, iz Resave. Slave Sv. Aranđela.
-Tućci (1) u Sarićskoj Mali, doseljeni iz Krepoljina u Homolju. Slave Sv. Mratu.
-Andrejići (1) u Vlaškoj Mali, došli iz Kušiljeva u Moravi. Slave Sv. Andriju.
-Gešovi (1) y Jandžićskoj Mali, doseljenici iz Morave. Slave Sv. Luku.
-Zelenkovići (1) u Milojčanskoj Mali. došli iz Vošanovca. Slave Sv. Aranđela.
-Pajovići (2) do Mićovske Male, doselili se iz Vošanovca. Slave Sv. Luku.
-Miljkovići (1) do Vlaške Male, došli iz Đurinca u Resavi. Slave Sv. Aranđela.
-Sokolovići (1) y sredini sela, iz Bugarske. Slave Sv. Aranđela.
-Miljkovci (1) u Vlaškoj Mali, iz Bistrice. Slave Đurđic.
Kao što se vidi, selo je raslo mnogo više doseljavanjem nego priraštajem. Veći broj porodica došle cy posle drugog ustanka i u novije doba, i to radi kupovine zemlje, koje u Oreškovici ima dosta. Otuda dolazi i ova rasturenost sela i mnogobrojnost porodica.
Starine, sedišta, groblja i dr.
U ataru ima jedno selište i jedno zbegovište. I u jednom i u drugom nahode se čapari od posuđa. Na mestu Lipe nalaze se tragovi neke čaršije, to su tugle, čapari od lonaca, parice srebrne i bakarne. Od starog puta ima tragova kod Jasenove Bare, pravac s/i.–j/z.
Na mestu Leštaru ispoc Selišta nalazi se staro groblje. Ima i kamenova. Seljaci ne znaju čije je ovo groblje, niti ima kakva priča o tome. Selo ima dva groblja. Jedno je na Drmanskom Brdu, a drugo kod Trskine pritoke.
Zanimanje stanovništva.
Meštani se zanimaju zemljoradnjom i stočarstvom, a neki su po malo dunđeri i abadžije.
Imaju i četiri kuće ciganske, koje su u sredini sela. Cigani-Romi su kovači, a govore ciganski i srpski. Nedeljom i praznikom sviraju.
IZVOR: Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)