Poreklo prezimena, selo Busur (Petrovac na Mlavi)

7. april 2019.

komentara: 0

Poreklo prezimena sela Busur, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Busur se nalazi pored rečice Busura u izvornom – gornjem – toku njegovu. Kuće su seoske većinom y samom klisurastom rečnom koritu desno i levo, obično oko ušća drugih potočića na nanesu rečnom. Čim malo veća kiša padne, kuće seoske bivaju plavljene. a prilikom većih kiša retko koja kuća, da nije pod vodom.

Vode.

U selu ima nekoliko izvora, od kojih ovi ne presušuju: Vasiljev Kladenac, kladenac kod škole, kod Gičilja Potoka, kod Ciganskog Potoka, u Stančilo-Brdu i izvor Babin Potok. Usred sela nalazi se jedan izvor, koji se stvorio prilikom zemljotresa 1893. godine. U ataru seoskom su izvori od kojih postaju potoci: Plešićski Potok, Ciganski Potok, Đurinački Potok, Babin Potok i dr. U selu ima 15 bunara.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje je sva izvan sela. Oko kuća nema ni čestite gradine, i ako su kuće razdaleko jedna od druge. Krajevi za rad nose ove nazive: Veliko Polje, Crvenac, Reka, Cerovak, Carina, Đurinačko Brdo, Bučina, Buljana, Vrba, Tunjevac, Vakarocu, Veliko Brdo, Zlatovsko Brdo, Dumbrava, Kolance Polje, Stančilovo, Semenovski Potok, Palilule. Najdalji je kraj Buljana – čitav sat hoda daleko. Na ovim mestima su i njive i livade i pašnjaci i branici — šume. Ova je zemlja privatna svojina, samo u Palilulama ima opštinske zemlje 1—2 ha, koja se daje pod arendu. Šume su od listopadnog drveća, ali su već proređene.

Tip sela.

Selo je više rastureno, nego zbijeno. Dobar sahat hoda ima od krajnih kuća dok se kroza selo prođe. Sve su kuće pored reke i potočića, tako da je korito rečno ujedno i glavni drum u selu. Čim padne kiša, drumom se ne može ići. Reka valja kamenje dosta veliko.

Selo je poleljeno na dve male: Gornju Malu, od škole uz reku i Donju Malu, od škole niz reku. Kuće su jedna od druge daleko po 50 -100 m. Škola je u sredini sela, a imaju i tri krčme y Donjoj Mali. Imaju i tri kovačnice; jedna je u selu, a dve su na trlima. Ove dve male dele na manje, koje nose naziv prema porodici, koja tu živi. Kuće pojedinih porodica su većinom grupisane.

Ali, pored toga što seljaci imaju kuću u selu, većina ih se odselila na imanja u polju – trlu i tamo žive. U selo neki samo dolazi o slavi, a većina ih nikako i ne dolazi, osim kad ga kmet pozove.

Ovo ie selo, dakle, počelo da se rastura, a tome je uzrok nezgodan položaj njegov, jer mu voda jako dosađuje.

Zadruga ima, ali su manje. Najveće su zadruge od 20 duša, kao naprimer Traila Branka Ljoljana, Jove Jelića i Vidolja.

U selu ima oko 225 kuća sa 271 poreskom glavom.

Seoska je zavetina Sv. Trojica a preslava Todorov Petak.

Priče o imenu sela.

Starac Janko Traila Barburan priča da selo nije bilo uvek na ovom mestu, već na mestu, što se sada zove Palilule i zvalo se Čestobrodica. Tamo je bilo, veli, svega 7 kuća. Ali, kako su im ovde Turci dosađivali svaki čas, pobegnu oni dalje uz reku kod kladenca ispod Đurćeva Brda.

Pa kako je ovde bila šuma i klisura, toje kad padne kiša voda rekom bučila i usled toga nazvali su ga Bučur, a ovo se docnije promenilo u Busur.

Osnivanje sela.

Od prilike pre 150–160 godina pradedovi porodica Barburana, Plešića, Semenova, Negronja i Šojmanja došli su na mesto, zvano Palilule i osnovali selo od 7 kuća. Ali, kako su ih Turci na ovom mestu uznemiravali i često napadali, pobegnu oni sa ovoga mesta malo dublje uz reku u klisuru kod kladenca ispod Đurđeva Brda, gde raskrče šumu i nastane se. Ovde im Turci nisu više dosađivali, jer nisu smeli ulaziti u šumu, i oni se počnu razmnožavati. Za čitavih 50 godina živeli su sami i tek posle, počele su dolaziti i ostale porodice, tako da su u vremenu od 20-40 god., a to je pri kraju XVIII veka ili u početku XIX, došli dedovi svih ostalih porodica. Starac Pavle Kodonj od 100 godina, pamti kad u selu beše 25 kuća i kako su dolazile pojedine porodice, premda ne može baš tačno da odredi koji su došli pre a koji posle. Sve su porodice dolazile zbog zemlje, a samo su Frunzanešće došli kao sluge i nastanili se ovde.

Poreklo stanovništva.

U selu su ove porodice:

-Barburani [Barburani (3), Šoldonji (4)] (7) y Donjoj Mali, doseljeni pre nekih 150 godina iz Bobova u Resavi. Prvo su bežali „preko“, pa su se posle ovde povratili. Slave Sv. Jovana.

-Plešići (10) u Donjoj Mali, doseljenici iz Lubnice u Crnoj Reci. Slave Sv. Jovana.

-Semenovi (12) y Semenovu Potoku, doseljeni takođe iz Lubnice u Crnoj Reci. Slave Petkovicu.

-Negronji [Negronji (10), Stančulonji (5), Frunzanešće (3), Brankonji (6), Martinešće (3)] (27) u Donjoj Mali i sredini sela, doseljenici iz Zlota u Crnoj Reci. Slave Miholjdan.

-Šojmanji (13) u sredini sela, doseljenici iz Krajine. Slave Cv. Jovana.

-Kodonji (4) u Gornjoj Mali, doseljenici iz Krajine. Slave Sv. Nikolu.

-Krdžalonji (3) y Gornjoj Mali, iz Lubnice u Crnoj Reci. Slave Sv. Jovana.

-Iljankonji (8) u Donjoj Mali, doseljeni iz Crne Reke. Slave Sv. Jovana.

-Brukići (8), Obretkonji (8), Robonji (2), Mačokonji (3), Saranonji (6), Vihoronji (7) svi u Gornjoj Mali, doseljeni skoro svi zajedno iz Šljivara u Crnoj Reci. Slave Petkovicu.

-Marčići (12) u Donjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Malu Gospođu.

-Janoševi (8) u sredini sela, iz Dubočana u Krajini. Slave Veliku Gospođu.

-Petkonji (1) u Donjoj Mali, iz Lubnice u Crnoj Reci. Slave Veliku Gospođu.

-Vikonji (4) rastureni u svima malama, iz Lebana. Slave Veliku Gospođu.

-Trenčuli (4) u Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Mitrovdan.

-Minlejonji (12) u Donjoj Mali, iz Slatine u Crnoj Reci. Slave Sv. Aranđela.

-Gorojanovi (15) u Donjoj Mali, iz Neresnice u Zviždu. Slave Sv. Aranđela.

-Ljoljani (8) u sredini sela, iz Velikog Lasla. Slave Sv. Alimpija.

-Pajkići (4) y Gornjoj Mali, (Filiponji (2) y Gornjoj Mali, Nebelkonji (1) y Donjoj Mali, došli zajedno iz Crne Reke. Slave Sv. Alimpija.

-Đukonji (2) y Gornjoj Mali, iz Stamnice. Slave Sv. Alimpija.

-Zajčarani (1) u Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv Alimpija.

-Pejići (9) y Donjoj Mali, iz Lebana. Slave Sv. Nikolu.

-Fironji (6) u Donjoj Mali, doseljeni iz Dubočana y Krajini. Slave Sv. Nikolu.

-Madžaronji (3) u Donjoj Mali, Radulešće (1) u Gornjoj Mali, su rođaci. Doselili se iz Madžarske u Breznicu u Homolju, a odatle prešli ovamo. Slave Sv. Nikolu.

-Kalinešće (2) y Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Ivanešće (3) u Gornjoj Mali, takođe iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Karabašanji (6), polovina ih je u Gornjoj, a polovina u Donjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Belonji (1) u Donjoj Mali, takođe iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Delibašonji (6) u Donjoj Mali, iz Resave. Slave Sv. Jovana

-Kadići (4) y Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Jovana.

-Lackonji (2) y Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Jovana.

-Belonji (1) u Gornjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Novakonji (1) u Donjoj Mali, iz Zlota u Crnoj Reci. Slave Sv. Nikolu.

-Đorđevići (1) u Donjoj Mali, doseljeni iz Šumadije u Svilajnac, a odatle ovde. Slave Sv. Nikolu.

Selo je mnogo više raslo doseljavanjem no priraštajem. Najveća doseljavanja iz oblasti Crne Reke bila su u početku XIX veka. Prema tome, i ako se to ne može pozitivno utvrditi, glavni uzrok ovoj selidbi bio je opšti pokret – ustanak – koji je u to doba zahvatio Srbiju.

Starine, selište, groblja i dr.

U ataru ovoga sela ima samo jedno selište zvano Palilule, koje je sad obrađeno. Starih naselja bilo je u seoskom ataru već više. Tako u polju pored Noreničke Reke bilo je neko rimsko naselje, jer se na tome mestu nalazi množina tugala – cigala, kao i posuđe, prstenje, zlatne i druge parice iz rimskoga doba.

Osim toga na putu u Tabanovac na levoj strani Busura nalaze se i sad kamenovi od staroga groblja, za koje se ništa ne priča. Ovo mesto zovu i Crkvine, ali nema tragova da je bilo crkve. Isto tako ima i staro groblje, koje jelinskim grobljem zovu, y Crvenjačkom Polju (ovo je ono isto što ga pomenusmo kod Ćovdina i Vezičeva). Od mesta Veliko Polje pa do Padine nalaze se rbine od posuđa, tugle, tegovi, rimske parice i dr, što je dokaz da je ovde takođe bilo naselje. Za ovo mesto kažu i sada da je tu bila stara čaršija, ali niko ništa više ne zna o njoj.

Trag starog puta – „kaldrme“ – ide iz Crvenjačkog Polja preko Koreničkog Polja i reke Korenice na Kolance Polje, pa na Crveni Grm, zatim na Dumbravu, onda između Zlatova i Roande u Resavu. Ovo je nasip, koji se i sada održao u širini od 4–6 m. Preko njega su izorane njive.

Selo ima jedno groblje, ali pored ovoga svaki seljak sahranjuje svoje na svome imanju, jer mu je groblje daleko.

Zanimanje stanovništva.

Glavno je zanimanje zemljoradnja i stočarstvo. Udruživanja nema. Pored ovoga zanimaju se i zanatima, kao: dunđeri, abadžije, ali to samo rade nekolicina i to im je sporedan posao.

Ima i jedan kovač Ciganin, koji je skoro došao.

IZVOR: Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.