Poreklo prezimena, selo Togačevce (Lebane)

28. maj 2017.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Togačevce, opština Lebane – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Togačevce se nalazi na padini rida koji čini severnu stranu sušičke jezereske terase. Njegov atar ne dopire na severu do reke Jablanice, već se između ovog sela i reke Jablanice proteže pojas zemljišta Pertata do Cekavice koja pripada Pertatu. Sa druge strane atar ovog sela se proteže na dobar deo sušičke jezerske terase na kojoj se graniči sa atarima porečkog sela Strojkovca (Veternica), Drvodelje, Donje Bunuše, Radonjice i Kukulovca.

Tip sela.

Togačevce je selo zbijenog tipa. Iako na severnoj strani leži na važnoj saobraćajnici – Šumanskom ili Pazarskom putu, njegov glavni šor vodi u pravcu Sušice, na kojoj strani mu je i najveći deo atara. Od Leskovca je udaljeno 11,5 kilometara.

Ime sela.

Po legendi u samom selu selo Togačevce je homonim, odnosno postalo je od ličnog imena nekog Togača, koji se ovde prvi zaselio.

Vode.

Od Jablanice je selo udaljeno na oko pola kilometra, ali se na južnoj periferiji dodire sa rečicom Sušicom. U selu ima bunara. Gotovo svaka kuća ima bunarsku vodu.

Zemlje i šume.

Atar sela Togačevca obuhvata prostor od 831 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Golemo Trnje, Kriva Bara ili Zabarje, Pržine, Tnice, Stamenkova Strana, Rovine, Dolinče, Lojzarska Čuka ili Lojzarsko Pute, Karanjovac, Kusa Padina, Delnice, Ženina Dolina, Sušica, Rosulje Donja, Srednja Rosulja, Lug, Starča ili Starčeva Dolina, Cerak, Duboka Dolina, Stankov Kladenac, Crkvište je u Cušici, Gušterske Livade, Trševine, Troševine, Turseke Njive i Donji ili Turski Kladenac.

Postanak sela i prošlost.

Po kazivanju Žike Aranđelovića, učitelja u penziji iz Leskovca, rodom iz Togačevca, selo je nastalo za vreme Turaka, najverovatnije u XVII veku. On svoje mišljenje temelji na kazivanju Milorada Ivanovića iz Togačevca, starog 80 godina, kome je otac Todor pripovedao. Taj Todor je živeo 101 godinu i umro je 1952 godine. Po kazivanju pokojnog Todora, Turci su ovde dovodili seljake i zaseljavali ih, jer je zemlja bila nenaseljena i plodna, pa Turci od nje nisu imali nikakve koristi do nastanka sela.

Najpre je selo podignuto na lokalitetu Pržine, na peskovitoj zemlji, dosta daleko od paše koja se nalazila na sušičkoj jezerskoj terasi po njenim brdima, ali su morali da premeste selo. Drugi razlog za premeštanje sela je pojava mrava u velikom broju, koji ljudima nisu davali mira a napadali su i stoku. Tada su prešli na Selište a odatle na mesto gde se danas nalazi.

Posle reforme turskog carstva, izvršene 1839. godine, selo je bilo pod gospodarlukom. Taj gospodar je živeo u Nišu iimao svog pomoćnika. U selo je dolazio po prihod. Taj gospodar je od meštana uzimao „devet“. Sa imanja u direktnoj svojini uzimao celokupan plod. Meštani su pored toga plaćali i „desetak“ turskoj državi.

Poreklo stanovništva.

Selo Togačevce se ne pominje u turskim popisima iz XVI veka. Zabeleženo je da je Togačevce kao Togačevac imao 85 poreskih glava u 48 kuća i pripadalo opštini bošnjačkoj. Prema popisu stanovnika 1948. godine u njemu je živelo 966 stanovnika a 1981. godine 980 stanovnika u 209 domova.

U selu žive ovi rodovi:

-Živini su srodni sa rodovima:

-Cvejini i Gadini. Prvi naseljenici iz ovih rodova su bili prvi stanovnici sela Togačevca, pa se smatraju njegovim osnivačima. Ne zna se odakle su doseljeni. Prezivaju se i kao:

-Živkovići, Cakići i Veljkovići.

-Duzgunci-Janjini (Ivanovići);

-Pavlovi (Pavlovići);

-Taninci (Cvetkovići, Cvetanovići i Stojiljkovići);

-Civrini i;

-Kepriš su nepoznatog porekla. Rodovi Pavlovi, Taninci, Civrini i Kepriš su u srodstvu sa Duzgunicima.

-Stokini (Đorđevići i Đokići) su nepoznatog porekla.

-Radini-Čokini (Živkovići) su nepoznatog porekla.

-Vančini (Jovići) su nepoznatog porekla.

-Vilipovi (Stojilkovići) su nepoznatog porekla.

-Dimitrovi (Aranđelovići i Stojanovići) su nepoznatog porekla.

-Anđelkovi (Anđelkovići) su poreklom iz Igrišta – potisnuti su od Arbanasa.

-Orizanci (Mickovići, Miljkovići i Milosavljevići) su iz Orizara kod Prilepa.

-Mijajlini-Sejkini (Mladenovići) su srodni sa rodom:

-Dimitrović su nepoznatog porekla.

-Cvetini (Ranđelovići) su nepoznatog porekla.

-Pečenkini-Medonjini (Stevanovići) su nepoznatog porekla.

-Guštrci (Ivkovići) su nepoznatog porekla.

-Stojanovi (Stojanovići) su nepoznatog porekla.

-Stamenkovi (Stamenkovići) su nepoznatog porekla.

-Niskini (Niskići) su nepoznatog porekla.

-Slovčini (Pavlovići-Stankovići) su nepoznatog porekla.

-Cvetkovi (Cvetkovići) su nepoznatog porekla.

-Živkini (Živkovići) i:

-Milenkovići su nepoznatog porekla.

Novi naseljenici, posel Drugog svetskog rata:

-Dušan Mihajlović je iz jablaničkog sela Drvodelja.

-Dušan Antić je iz Gaginca.

-Simonović Vasilije je iz Stojkovca.

Ako je tačno da je selo Togačevce nastalo u XVII  veku, prvi naseljenici bi mogli biti oni rodovi koji su 1690. godine krenuli sa Arsenijem Čarnojevićem, pa se iz mase iseljenika izdvojili i, dobro primljeni od Turaka, ovde zaselili. U prilog ovoj teoriji ide poreklo roda Orizanci, poreklom iz makedonskog sela Orizora. Takvu vrstu naseljenika imamo i u Đinđuši – Veležanci, Pešinci u Turekovcu iz Tetova. Iz Novog Grada u Cekavici i dr.

Prvi naseljenici su bili iz Tetova, Gostivara i Kičeva. Bila je to velika seoba Srbalja pod voćstvom Arsenija II Čarnojevića, pećkog patrijarha.

Sve što je krenulo u neizvesnost nije došlo do Save i Dunava. Bilo je mnogo porodica, koje su se pred tom neizvesnošću, sklanjali u mirne krajeve Srbije. Turske spahije su ih rado prihvatale. Njima je bila potrebna radna snaga za plodnu zemlju u njihovim timarima. Takav je bio slučaj sa krajem u kome se zaselilo Togačevce. Bio je plodan i nenaseljen. Turske spahije su zalutale iseljenike-begunce rado zaseljavale na pustoj zemlji i pružali im zaštitu, ne iz humanih razloga koliko iz lične ekonomske koristi.

Zanimanje stanovništva.

U početku je, bez oruđa za rad, Togačevčani su se posvetili stočarstvu i uzgoju konolje. Bili su poznati kao „konopčari“ zbog proizvodnje užadi i drugih predmeta od kudelje.

Danas im je glavno zanimanje zemljoradnja, i to povrtarska kultura, koje prodaju širom Srbije. Bave se i kovačkim zanatu. U selu ima 4-5 kovačkim radnji. Mnogi roditelji iz dalekih sela Južnog Pomoravlja šalju svoju decu da kod togačevačkih kovača izuče ovaj zanat.

Zemljoradnja je mehanizovana. U selu ima 70-80 traktora sa priključnim spravama. Imaju jedan kombajn u privatnom vlasništvu, dva kamiona i više kombija za prevoz povrtarskih proizvoda širom Srbije.

Oko 70 domova je uvelo u svoje kuće zdravu planinsku vodu a svaka kuća ima bunar, po koja sa hidroforom.

Od stoke čuvaju mlečne krave. Imaju i konje. Ovaca ima malo. Svako domaćinstvo gaji svinje za posek i priplod.

U donjem delu sela, pored šumanskog puta, placevi i zgrade su zgusnute pa mesto liči na neki mali gradić.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.