Poreklo prezimena, selo Donje Vranovce (Lebane)

14. maj 2017.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Donje Vranovce (po knjizi Vranovce), opština Lebane – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Donje Vranovce je isto kao i Veliko Vojlovce sa kojim je u simbiozi. Podignuto je na desnoj obali reke Jablanice, iznad reke i ispod brežuljaka. Najveći deo sela je zaseljen na najnižoj terasi nekadašnjeg Leskovačkog Mora.

Tip sela.

Donje Vranovce nije izduženog tipa kao Veliko Vojlovce, već više grupisano, kakva su sva sela u dolini Donje Jablanice. Od Leskovca je udaljeno 12 kilometara.

Ime sela.

Prema legendi, na mestu gde se nalazi Donje Vranovce bilo je mnogo drveća u čijim granama su se gnezdile vrane, pa se selo nazvalo (Donje) Vranovce.

Vode.

Glavna tekućica je Jablanica, potom Smrčanski Potok. Blagodareći pritisku Jablanice, izdan je visoka i bunari se lako kopaju i u selu i u polju, što omogućava razvoj povrtarske kulture. Na lokalitetu Azirova Strana postoji jak izvor dobre vode – Čubra. Sada je česma. Iznad izvora je veštečko jezero pored koga je crkvica od slabog materijala posvećena Sv. Simeonu. Jezero je pokrilo kladenac, koji nekada bio ispod Azirove kule.

Zemlje i šume.

Atar sela Donjeg Vranovca zahvata prostor od 595 hektara od čega na njive i bašte spada 273 hektara a na voćnjake 10, vinograde 10, livade 42, pašnjaci 11, šuma 226 dok je neplodno 21 hektar.

Zemlja nosi ove nazive: Gornji Donji Prud, Topole, Bošnjačko, Paraspurke, Strana, Rid. Mrtvica, Lojza, Manjino Dolinče, Sokolovo Dolinče, Azirova Strana, Kavgalija, Vučkov Grob, Južarska Dolina, Drvodeljsko Bilo. Dublje, Jazbine ili Kladenčine, Filipova Dolina, Kajtazovci, Srednji Rid, Straba, Zelenište, Kolasta, Velika Ornica, Govedarište, Turski Zabel, Staro Selo, Milvorski Put, Plještak, Smrčje.

Postanak sela i prošlost.

Donje Vranovce je ušlo u istoriju Donje Jablanice ali i u istoriju Srbije iz vremena ustanka pod Karađorđem. Tome je doprineo Cvetko Vranovački, koji je rođen u ovom selu. Opismenio se kod kaluđera. Kada su mu umrli roditelji, Cvetko se iseli u Šumadiju gde je bio sluga – u Jagodinskom okrugu, jer posle kada se vratio pričao više puta o Kapetan Koči i njegovoj Krajini – 1788-1791. Po povratku u Vranovce Cvetko otvori han, počne trgovati, najviše solju i kao pošten i valjan trgovac njegova kmetija ga izabere za kmeta. Oko 1802 godine Cvetko otpočne na razvalinama stare bošnjačke crkve podizati novu. Sagradio je crkvu u Bošnjaku i pored ometanja od strane Abdurahmanoa Slišanskog sa svojim četama, sa kojima je Cvetko vodio često borbu. Ničega se, vele, nije bojao, leteo je ka kuršum. Turci su ga se mnogo bojali. Kada je buknuo ustanak u Šumadiji Cvetko je odmah sa svojim borcima prišao ustanicima. Imao je dva boja sa Turcima na Palikućama u Vučju, gde je potpuno razbio Turke i tako oslobodio ceo predeo duž Jablanice, Veternice i Vučanke.

Na Klisuri je presekao put vranjskim Turcima. Smestili su se u jedan han odmora radi. Municiju su smestili u podruma hana. Turci topovima potpale municiju te tako izgiboše skoro svi ustanici i sam Cvetko Vranovački.

Posle reforme turskog carstva, Donje Vranovce je bilo počitlučeno ali se ne pamti zadnji gospodar. Turci su u ovom selu imali svoju zemlju. Pogibijom Cvetkovom, oni su izgubili svog hrabrog zaštitnika. Sa Arbanasima u Igrištu i Slavujevcu, sa njihovim dvema kućama u Smrčju, meštani su bili potčinjeni a posle oslobođenja su plaćali agrarni dug.

Poreklo stanovništva.

Milan Đ. Milićević je kod mesta Vranovci zabeležio da je imalo 26 poreskih glava. U istoj tabeli on je naveo i selo Smrčje, te da oba imaju 35 poreskih glava. Po posleratnim popisima, selo se u statističkim dokumentima vodi kao Donje Vranovce i broj stanovnika se ovako kretao: 1948 – 439; 1953 – 448; 1961 – 439; 1971 – 406 i 1981 – 395 stanovnika. Nasuprot smanjivanju broja stanovnika, rastao je broj domaćinstava. Tako je 1948 u Vranovcu živelo je 57 domaćinstava a popisom iz 1981 godine u njemu je popisano 93 domaćinstva.

U Donjem Vranovcu žive ovi rodovi:

-Ražinski rod su starosedeoci. Broje 50 kuća. Veoma star rod. Razgranat je i uzimaju se među sobom iz istog roda sa udaljenim pobočnim stepenom krvnog srodstva.

-Deda-Petkovci su takođe starosedeoci. Ima ih 20 kuća.

-Blagojinci su starosedeoci.

-Smrčanci su starosedeoci.

-Ilići su staro sedeoci.

Romi:

-Raimovići su ovde od turskog vremena.

-Šabanovići su iz Gornje Jablanice.

Zanimanje stanovnika.

Osnovu čini zemljoradnja sa gajenjem pšenice i kukuruza. Nekada su gajili konoplju i bavili se užarstvom. Danas veliku pažnju poklanjaju povrtarstvu. Moderno voćarstvo je u začetku a i vinogradarstvo doživljava svoj preporod.

Stočarstvo je nekada bilo dominantno. Danas su bivoli i koze iskorenjeni. Ovce gaje po malo. Gaje krave mlekulje bolje pasmine. Mleko isporučuju zadružnim organizacijama. Nešto se siri i iznosi na pijace u Leskoavac, Lebane i Medveđu. Svako domaćinstvo čuva svinje, za posek, priplod dok prasce prodaju.

Omladina se školuje i ide uglavnom na zanate. Ima ih i visokoškolsko obrazovanih u znatnom broju.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.