Poreklo prezimena, selo Tibužde (Vranje)

19. oktobar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Tibužde (ranije Tibužda), Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Osnovna škola "Bora Stanković", Tibužda
Osnovna škola “Bora Stanković”, Tibužda

Položaj sela.

Tibužda leži u dolini Tibuške Reke, desne pritoke Južne Morave. Okolna naselja su: Dulan, Ćukovac, Leva Reka i Lukovo.

Vode.

Meštani koriste vodu za piće iz bunara i sa izvora ozidanih u česme.

Zemlje i šume.

Nazivi potesa po neravnom zemljištu iznad sela su: Bakušica, Dajkina Čuka, Garvanica, Lom, Manastirska Vodenica, Dliboki Dol, Šilegarnik, Prisoje, Klićevac, Brajkovo Osoje, Bubanac, Češljikovac, Popov Dol, Manastirište i Manastirska Reka. Potesi na nižem zemljištu su: Trebešinjski Rid, Jezerina, Crvenica, Bicino, Govedarnik, Deljanica, Dezdarov Put, Bektaševica, Galice, Korminjaš, Bres, Šamindolski Rid, Pejine Košare (sada vinogradi), Krst, Janjina Ornica, Stepanov Grob, Koštan, Kačareva Dolina, Prisoje i Selište.

Tip sela.

Zbog položaja u dolini Tibužda ima nizni tip; pruža se od jugozapada prema severoistoku u dužini od dva kilometra. Pojedini delovi sela ili mahale, počev od jugozapada zovu se: Jerinci, Ćosinci, Parčinci, Ostrovci, Rabučici, Parejci, Dirdinci, Nikolčinci, Kolarci, Stajčinci, Anđelkovci, Dolinarci i Deda Mladenovci. Poslednje dve mahale leže na levoj strani od reke, ostale su sa desne strane. Ove mahale čine glavni deo sela. Od glavnog dela sela na jugozapadu „u polju“ izdvojena je mahala Brestovac.

Tibužda je 1953. godine imala ukupno 183 domaćinstava.

Postanak sela, starine i prošlost.

U sredini sela, kod Deda Mladenovske Mahale su crkva i groblje. Pored njih su je mesto Selište. Na Selištu su stanovnici iskopavali: „zidinke, stare bunare, grobove i tugle starovremenske“. Nekoliko grobova je pronađeno u bašti Radomira Stamenkovića. Predanje kaže da je na Selištu bilo neko “staro srpsko selo“. Ono je kasnije „od najezde Turaka“ uništeno, „narod ispoginuo“. Manastirište je uzvišenje levo od reke. Na pomenutom uzvišenju ima ostataka od zidova. Meštani su iskopavali velike zemljane ćupove. Veruje se da je ovde nekada bio manastir. Senta Trajković iz Tibužde dugo vemena je kopapo  Manastirištu nadavši će da će naći „ćup sa parama“.

Današnja Tibužda nije mnogo staro selo. Po raširenom predanju nju su osnovali doseljenici. Najpre su došla dva roda. Srbi Ilčinci i pravoslavni Cigani Stanimirovi. To je bilo u drugoj polovini  XVIII veka. Posle su se pribrali „sa raznih strana“ i preci ostalih današnjih rodova. Najveći deo rodova naseljen je za vreme Turaka pre 1878. godine. Oni su uglavnom iz planinskih sela; „ovde su se sklanjali bežeći od zuluma, a zemlja Tibužda bila je plodna“. Seoska crkva posvećena je Maloj Gospojini. Na njenom mestu najpre je bilo crkvište sa zidinama. U XIX veku tu su meštani sagradili crkvicu.

Po oslobođenju crkvica je porušena i podignuta današnja velika crkva, građena iste godine kada i crkva u Toplacu. Na dan Male Gospojine je seoska slava. „Poljksa slava“ je drugog dana Duhova. Zbog stoke se slavi prvi petak posle Vaskrsa.

Uzvodno od Manastirišta je dolina Manastirske Reke. Od sastava ove i Levorečke Reke nastaje Tibuška Reka. Tu se vidi jedna vodenica, svojina manastira Prohora Pčinjskog. Ona se daje pod zakup meštanima. Iznad vodenice je šuma. Vodenicu i šumu poklonio je manastiru neki seljak iz Tibužde. Pred kraj turske vladavine u Tibuždi je bilo četiri turska čiflika. Vlasnici su bila četiri brata. Po imenima se znaju: Usejin Zaim, Memet Zaim i Vesel Zaim. Oni su zemlju nasledili od oca (izgleda da se zvao Deli Aguš). Srbi su do 1878. godine obrađivali tursku zemlju, a samo „po neko guljavo parče, koje Turci nisu hteli da prigrabe, imali su svoje“. Pomenute godine zemlja je kupljena od čiflik-sahibija.

U narodu se kazuje da su u XIX  veku prirodni i privredni ulovi za život u Tibuždi bili su veoma dobri; reka, u čijoj je dolini, imala korito široko dva metra; šume su bile zdrave, bilo je mnogo vinograda po brdima a oko reke su uzgajali konoplju i povrće; zatim, stanovnika je bilo manje i oni su imali dovoljno stoke. Tada su Tibuždu zvali „mali Stambol“. Godine 1903. desila se velika provala oblaka. Od tada se Tibuška reka naglo proširila korito i u selo nanela mnogo nanosa. Od tada se reka stalno širi i odnosi; do sada je upropastila mnoge najbolje njive i bašte i naterala da se pomere čitavi delovi sela.

Poreklo stanovništva.

Većinu čini srpsko stanovništvo. Manju grupu predstavljaju Cigani, pravoslavni i muslimanski.

Srpski rodovi:

-Iličinci, Nikoljdan, su najstariji srpski rod u selu. Ne znaju za svoje poreklo.

-Anđelkovci, Sv. Petka, su iz susednog Lukova gde su bili starinci. Doselio se pre oko 150 godina neki Anđelko, osnivač roda. Genealogija: Radomir, 60 godina – Arsa – Stamenko – Mirko – Anđelko.

-Ostrovci, Aranđelovdaan, su doseljeni iz Ostrovice kod Vladičinog Hana.

-Rabučici, Aranđelovdan, „su staro pleme u Ostrovcima“.

-Jerinci, Aranđelovdan, su poreklom iz Orahovice kod Preševa. Pomenuto selo je 1912. godine zatečeno kao arbanaško naselje.

-Parčinci, Aranđelovdan, imaju isto poreklo kao Jerinci.

-Parejci, Aranđelovdan, imaju isto poreklo kao i Jerinci, sa kojima su bili rođaci.

-Deda Mladenovi, Aranđelovdan. I oni su doseljeni iz iz Orahovice kod Preševa. Bili su rođaci sa Parejcima. Ovde žive oko 90 godina. Genealogija. Radivoje, 28 godina – Cvetko – Jovan – Mladen, osnivač roda, koji se doselio.

-Drdinci, Nikoljdan, ne znaju za svoje poreklo.

-Nikolčinci, Nikoljdan, su činili jedan rod sa Drdincima.

-Ćosinci, Nikoljdan, su doseljeni iz Radovnice u Gornjoj Pčinji.

-Kolarci, Vavedenje, ne znaju za svoje poreklo.

-Stajčinci, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo.

-Brestovčani, Aranđelovdan, se zovu po mahali u kojoj žive. Dele se na:

-Ristiće, Stojkoviće i Mišiće. Prvi su doseljeni iz Stajevca – Gornja Pčinja, drugi su iz Radovnice – Gornja Pčinja a treći iz Malog Buštranja. Naselili su se 1878. godine na kupljenu čiflik-sahibujsku zemlju.

Pravoslavni Cigani-Romi (Đorgovci):

-Stanimirovi, Aranđelovdan, su odnekuda doseljeni kada i srpski rod Ilinčinci. Govore srpski a zanimaju se sviračinom i uzgojem duvana.

Muslimanski Cigani (Gurbeti):

-Dželini, Saitovi i Memetovi, potiču od predaka koji su bili braća. Govore ciganski. Ovde žive od turskog doba. Zemlje nemaju. Pletu korpe za prodaju, prose, neki su svirači. Pojedine ciganske porodice su živele u Lukovu.

Iseljenici.

Srbi:

-Jovanovići, Disa i Stako žive u Preševu.

-Trajko Pisar, Raša Vesel i Đorđevići žive u susednom Zlatokopu.

-Biljalovi su se iselili u Bujkovac.

-Mitići su se iselili u Korbevac.

-Stojnini i Mišići su se iselili u Vranjsku Banju.

Iz Tibužde ima iseljenika u susednom Dulanu; danas broje 27 kuća. Oni su grana od roda;

-Kolarci.

-Cokinci žive u Slivoviću u Poljanici.

-Tibuždani žive u Vladičinom Hanu.

-Tibuždani i Cupčinci žive u Prekodolcu.

Pravoslavni Cigani:

-Đorgovci žive u Vranjskoj Banji. Namnožili su se od pretka Stojilka, tamo doseljenog iz Tibužde.

Muslimaskih Cigana iz Tibužde ima iseljenih u Grdelici.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.