Poreklo prezimena, selo Milanovo (Vranje)

29. maj 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Milanovo, Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Riste T. Nikolića „Vranjska Pčinja“.   Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Milanovo je sa obe strane Koštanačke Reke, većim delom u ravnici a samo je deo sela u početku dola Ljutinca, leve pritočoce Koštanačke Reke više u brdskom zemljištu. Kuće sela u dolu Ljutincu su na obema stranama tog dola, a kuće sela sa obe strane Koštanačke Reke su ili bliže reci ili oko ušća pojedinih potoka – kao što su dve grupe kuća oko ušća Borskoga Dola, leve pritočice Koštanačke Reke – pritočica Koštanačke Reke ili malo dalje od reke.

Reka nadolazi skoro svake godine i čini velike štete usevima a retko kada dolazi i do samih kuća.

Vode.

Meštani koriste vodu za piće sa izvora, kladenaca, od kojih su vrlo jaki: Mandžinac i Ljutinac. U selu ima i bunara.

Zemlje i šume.

Selo ima njive oko kuća a i dalje od kuća na mestima zvanim: Đurinac, Šop, Selište, Reka ili Jaz, Koštanica, Ljutinac, Mandžinac, Spasevica i Pakejka. Ova mesta su udaljena od kuća od 5 do 15 minuta pešačkog hoda.

Po Đurincu, Ljutincu i Spasevici imaju pojedinci i po malo paše.

Šume imaju u početku i na levoj strani dola Ljutinca, zatim, na levoj strani Koštanačke Reke. Za ogrev poglavito koriste drva koja donose iz Gloga, oko pet sati daleko od sela.

Meštani imaju zajedničku pašu (utrinu) na Đurincu i Ljutincu. Pričaju da im je ostala od predaka te da je bila veća, ali su je pojedinci izorali. Kako su seljani dolazili do zemlje samo kupovanjem, a ne krčenjem, od begova, to je i paša današnja ostala od Turaka, koji su, kao i ostalu zemlju, na svoj način prisvajali.

Da jedna porodica osrednje živi – „da ne strada“ – potrebno je da imaju: 80 šinika zemlje, dva para volova i 20 ovaca.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa ali nema ma(ha)la, jer je skorijeg postanka, Čiflučno, te se mahale nisu mogle razviti. Umesto njih ima grupice kuća – od dve do šest – koje nose nazive rodova, kojima te kuće pripadaju. Takvih grupica kuća ima 11. U njima živi jedna ili 2-3 porodice i to: Džoganci, Dupčići, Bodurčići, Došljaci ili Pavlovčani i Rošaci, Žbevčani, Grgurovci i Stojkovci (ista porodica), Božančići, Škekinci i Ražnjinci, Pavunci, Rindžini, Ašavci i Bubići.

U selu ima oko 35 kuća.

Ime selu.

Pričaju stariji ljudi, da su u ataru ovoga sela bile paše, livade, koje su bile „vak’vske“, svojina manastira Sv. Prohora i da je na njima bilo mnog manastirskih konja, zbog čega je selo dobiilo ime „konjsko“ da bi kasnije nazvano Milanovo.

Starine u selu.

Na desnoj strani Koštanačke Reke, 5 do 10 minuta daleko od sela, više njiva zvanih Šop, je Selište, gde je nekada bilo selo Koštanica. Danas je ono poorano a u tursko doba tu je bilo zidina od kuća. Sav kamen od tih zidina „oko 500 kola“ preneo je Usein Paša u Rataje iu Vranje a i okolni stanovnici su ga raznosili za izgradnju svojih kuća. Priča se da je to selo bilo veliko i da ga je „sablja zatrla, neka druga vera Tatarlije; sve su poklali i u kući i pred kuću i u rid“. Ime Koštanica je i do danas očuvano i to: kao naziv reke – Koštanačka Reka; naziv meštana – Koštančani; naziv njiva oko reke – Koštanica i crkve – Korštanička.

Priča e da je stara vodenica na desnoj obali Koštaničke Reke nađena u pautini, zaostala od starog sela.

Nedavno je prema ušću Borskoga Dola reka otkrila ćunkove, kojima je voda sprovođena u selo Koštanicu.

Za crkvu Koštaničku, koja je na levoj strani dola Ljutinca pričaju da je još iz vremena kada je selo u Selištu postojalo. Nedavno je obnovljena.

Na levoj strani Koštaničke reke blizu kladenca Mandžinca nađeni su tragovi (iskopani kosturi) Starog Groblja, za koje se ništa ne zna.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo je postalo od čifluka i doseljavanjem na kupljeno imanje. Do oslobođenja u selu je bilo, na desnoj strani Koštanačke Reke, šest čifluka. Oko čifluka bilo je i „selo“, prvo selo današnjeg Milanova. U čiflucima pored Turaka stanovali su i momci, a oko čifluka bile su kuće čivčija. Čivčije su docnije, kako je ko mogao, kupovali po malo zemlje od Turaka i odmah prelazili sa kućama na svoja imanja, mada su i dalje bili čivčije. Tako su se oni, jedni za drugim, iz „sela“ raseljavali na kupljena imanja. Pored čivčija i momaka, koje su Turci dovodili i koji su kasnije pokupovali sebi imanja ali su to činili i stanovnici iz okoline i tu se doseljavali. Otuda i toliko raznih porodica u ovm selu, zbog čega stanovnici vele: „Milanovo je selo šareno – 40 kuuća od 40 sela“.

Poreklo stanovništva-rodova, po redosledu doseljavanja.

-Škekinci, su najstarija porodica u selu, čiji su se preci (pradedovi) doselili pre 100 godina iz sela Lesnice (Vranjska Pčinja u slivu Vardara), gde su upalili šumu, te su morali pobeći.

-Džoganci, Aranđelovdan, su poreklom iz Poljanice. Najpre su njihovi preci bili momci turski.

-Grgurovci, Nikoljdan, su po starini iz okoline Palanke, sela Grgurovce (na kartama ne postoji), ali današnji Grgurovci vode poreklo od jednog doseljenika iz sela Preobraženja, koga je posinio njihov predak-praded, čije je poreklo bilo iz Grgurovca.

-Dupčići, Nikoljdan. Njihovi preci – pradedovi, tri brata, doselili – dobegli iz sela Oraovice (u okolini Preševa). Oni su otuda pobegli zbog zuluma arnautskih, „pobegli noćom samo s’dušu“. Jedan od tri brata ostao je u selu na turskom imanju, jedan otišao u selo Zlatokop a jedan u Vranje.

-Krajmirovčani, Mitrovdan,  su iz sela Krajmirovce u Staroj Srbiji, na desnoj strani reke Moravice, pošto su prethodno kupili zemlju od Turaka. Došli su pre 70-80 godina. Njihovi potomci su:

-Bubići i Rindžini, oba roda slave Mitrovdan..

-Žbevčani, Aranđelovdan, su se doselili iz sela Žbevca („Zibevče“) na zemlju kupljenu od Turaka.

-Rošaci, Sv. Bogorodica, su iz sela Lepčinca a starinom iz sela Nerava (Vranjska Pčinja u slivu Vardara).

-Pavunci, Sv. Petka, su iz sela Lepčinca.

-Pavlovačni ili Došljaci, Sv. Đorđe jesenji,  su iz sela Pavlovca (Pčinjski srez), pošto su kupili zemlju od Turaka.

-Bodurčići, Aranđelovdan, u iz sela Zlatokopa (Pčinjski srez), su bili momci turski.

-Ašavci, Aranđelovdan,  su porekom iz okoline Kumanova gde im je praded učinio ubistvo, zbog čega je otuda pobegao. Najpre je došao u slo Neradovce (Pčinjski srez), odakle je docnije otišao u Pavlovce pa potom u Rataje. Jedan od njegovih potomaka je pre 40 godina, kao momak turski, došao iz Rataja u Milanovo.

-Božanci su iz stanimirovske porodice u Buštrenju. U selu Milanovu su imali vodenicu, pa su se tu nastanili. Ne kaže se koju slavu slave.

Posle ovih u ovo selo se niko nije doseljavao.

Seoska slava je Spasovdan.

IZVOR: Prema knjizi Riste T. Nikolića „Vranjska Pčinja“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.