Poreklo prezimena, selo Crnče (Bela Palanka)

1. maj 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Crnče, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Geografsko topografske prilike.Selo leži na obema dolinskim stranama seoskog potoka Babice, pod donjim jezerskim podom Džokanovog Kićera i Ogorelice (618 m), na zapadu i Ravne Ornice i Zabela, na jugu i istoku. Naselje je lokalizovano na mestu gde se, u Babičkoj Dolini, sastavljaju bočne dolinice koje do erozionog proširenja, prosecaju zaravan nad selom. Kuće su zgomilane oko stecišta bočnih sastavnica u potok Babice, i to: dolinice Zalaza, usečene između Džokanovog Kićera i Ogorelice, periodske tekućice Gagoša, koji razdvaja Ravnu Ornicu i Ogorelicu i suhodolice Doline, koja je odvojila Zabel od Ravne Ornice. U višem delu Babičkog proširenja uz zapadnu stranu Džokanovog Kićera pripeta je Džongarska Mala.

Vode.

Meštani se vodom služe sa seoske česme, bunara, pumpi i izvora. U selu ima četiri bunara, dubokih od 4 do 16 metara; četiri pumpe crpe izdansku vodu sa dubine od 4 do 7 metara. Glavni izvori su: Golemi Kladenac i Ćatin Kladenac.

Granice atara, zemlje i šume.

Granica atara povučena je na mestima: Nišava – sa Dolcem i Gradištem; Oblik, Del i Rožin Trap – sa Ostrvicom; Strči Krak, Dedovac i Logor – sa Ravnim Dolom; Bojčinac, Burina, Orl i Bara – sa Laništem.

Topografsi nazivi za obradive površine su: Krajište, Del, Zaloza, Gagoš, Ogorelica, Livađe, Orl, Bojčinac, Zabel, Bara, Preseka i Selište. Utrina je na mestima: Oblik, Krajište i Džokanov Kićer. Šume obuhvataju: Džokanov Trap, Gagoš, Prstolje, Žutu Padinu, Stranu, Đurinu, Momin Del, Zabel (seoska šuma) i Bojčinac.

Tip sela.

Crnče je dolinsko naselje zbijenog tipa. Naseljski krajevi su: Ćatina Mala, Đolina Mala, Drkalska, Ćosina, Ćiftina, Čongina i Partina Mala.

Starine u selu.

Na mesti Javorje otkopani su temelji „Latinske crkve“ Sv. Nikole. Pod tim temeljima podignut je 1914. godine obrok Sv. Nikole. Drugo „Latinsko crkvište“ Sv. Todora. Kod crkvice Sv. Todora nailazi se na tragove nekog starog groblja, u kome su nađene opeke („tugle“), grivne i kosturi.

Poreklo stanovništva.

Starinci su:

-Ćiftinci (Milenkovići), Mitrovdan. Ima ih odseljenih u Belu Palanku.

-Božićevci (Mitići i Nikolići), Sv Đorđe i Đolinci (Simonovići), Sv. Đorđe.

-Ćatinci (Petrovići i Ranđelovići), Sv.Đorđe. Ima ih odseljenih u Niš.

-Pardžini (Petrovići i Nikolići), Pejčindan (Sv. Petka) i Džugarci (Savići), Pejčindan. Savića ima odseljenih u Niš.

Doseljenici su:

-Meonjinci (Manići i Cvetkovići), Nikoljdan, su iz Ravnog Dola, doseljeni u tursko doba.

Seoska preslava i zavetina je Sv. Marko, 25. aprila.

Selo ima svoje groblje.

Na Selištu, sa koga se selo pomestilo na današnje mesto, nalaze se „Stara Grobišta“.

IZVOR: Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

*

Poreklo stanovništva neselja Crnče, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Sićevačke klisure“ na osnovu proučavanja tog područje 2001. i 2002. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. 

Položaj naselja i glavne geografske odlike.

Crnče se nalazi na zaravnjenom terenu kod sutoka sastavnica (bezimeni tokovi od izvora Gagoša i Golemog kladenca, meštani ih nazivaju „potok“ ili „potočić“) periodičnog toka Babice (leva pritoka Nišave) i dolinskim stranama njenog gornjeg toka, u podnožju uzvišenja Oblik (901 m), na severozapadu, Ogorelica (661 m), na zapadu, Del (627 m), Burina i Momin del (512 m), na jugu, 3 km jugozapadno od železničke pruge i magistralnog puta Niš–Dimitrovgrad. Locirano je 16,5 km severozapadno od Bele Palanke (opštinski centar) i 32,5 km istočno od Niša. Fizionomski se razvija u visinskoj zoni od 380 do 420 m.

Vode.

U ataru se nalaze izvori Gagoš, Golemi kladenac, Gabrovac, Ćatin kladenac, Stojilkov kladenac i Golubinjak (dva izvora na kome se kupaju divlje svinje). Istočno od sela, na levoj obali Nišave, nalaze se dva izvora tople vode – Gornja Banjica (kod postaje Radov dol) i Donja Banjica (kod poslednjeg tunela u Klisuri). Istočno od sela, na desnoj obali Babice, pored vodopada, nalazi se izvor Lekovnica koji je po predanju lekovit. Prema verovanju meštana, koji poštuju njegov kult i pored njega ostavljaju novčiće („ko ne ostavi novčić oslepeće“), leči očne i kožne bolesti.

Zemlje i šume.

Obradive površine nalaze se na mestima Bara, Bojčinac, Gagoš, Del, Zaloza, Zabel, Lojza, Krajište, Livađe, Ogorelica, Or’l, Padina, Preseka, Preče, Repak, Sveti Todor, Selište i Smila padina.

Šume obuhvataju Bojčinac, Burinu, Gagoš, Žutu padinu, Zabel (seoska šuma), Momin del, Prestolje, Stranu i Džokanov trap.

Utrina i pašnjaci su na mestima Krajište, Oblik, Stara grobišta i Džokanov kičer.

Vinogradi se nalaze na mestima Lojza, Selište i Čuka.

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Crnče je nepravilnog pravougaonog oblika, izduženog u pravcu severozapad–jugoistok. Zbijenog je fizionomskog tipa. Prostorno povezuje 13 fizionomskih dela — „mala“, koje predstavljaju grupe rodovskih kuća: Ćatinci, Simonovci, Ćiftini, Ćosini, Bojčovci, Parđini, Đolini, Čadini, Cvetkovci, Čongarci, Dejanovi, Baćendžini i Drkalci.

Starine u selu.

Na mestima starih „latinskih“ crkvišta podignuta su dva kamena krsta posvećena Sv. Nikoli i Sv. Todoru, pored koga su meštani nalazili tragove „starog groblja“. Za Selište, gde su pronađeni ostaci šljake, kao i „stari grobovi, žitelji vezuju antičku rudarsku aktivnost. Na tom mestu se nalazilo i staro selo do velike „čume“ (kuge) 1837/38. godine, kada je premešteno na današnju lokaciju.230 Iz tog razloga se glavni seoski kameni krst nalazi na Selištu.

Poreklo stanovništva.

Starosedelačke familije su:

-Ćiftinci (Milenkovići i Ilići, 11 kuća; slave Mitrovdan),

-Simonovci (Simonovići, 7 kuća; slave Sv. Đorđa),

-Ćatinci (Petrovići, 3 kuće; slave Sv. Đorđa),

-Parđini (Nikolići i Pegrovići, 2 kuće; slave Sv. Đorđa),

-Čongarci (Savići, 1 kuća; slavi Pejčindan),

-Drkalci (Nikolići, Krstići i Markovići, 4 kuće; slave Sv. Đorđa),

-Đolini (Krstići i Ignjatovići, 3 kuće; slave Sv. Đorđa),

-Dejanovi (Mitrovići, 2 kuće; slave Sv. Đorđa),

-Ćosini (Stojanovići i Jankovići, 3 kuće; slavi Mitrovdan),

-Čađini (Stojanovići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu),

-Baćendžini ili Markovići (Stankovići, 1 kuća; slavi Sv. Đorđa) i:

-Bojčovci ili Mišići (Veličkovići, 1 kuća; slavi Sv. Đorđa).

Starinačke familije:

-Purini (Ranđelovići, slave Sv. Đorđa) i:

-Baz’ini (Vidanovići i Đorđevići, slave Sv. Đorđa), podelci od Ćatinaca, su iseljene.

Poreklom iz Ravnog Dola su:

-Cvetkovci (Cvetkovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu) i:

-Manići (slave Sv. Nikolu), koji su u periodu posle Drugog svetskog rata iseljeni.

Seoska slava („litije“) i preslava je Sv. Marko.

Novija iseljavanja stanovništva.

U savremenom periodu je iseljeno (uglavnom u Niš, ali i druge gradove – Bela Palanka, Zaječar) i „ugašeno“ (smrću domaćina) 59 domaćinstava: 10 kuća familije:

-Ćiftinci, 6 kuća familije:

-Ćosini, po 5 kuća familija

-Simonovci, Čongarci i Manići, po 4 kuće familija:

-Purini i Baz*ini, po 3 kuća familije:

-Drkalci, Dejanovi, Đolini, Cvetkovci i Bojčovci (Mišići), po 2 kuće familija:

-Ćatinci i Baćendžini (Markovići) i 1 kuća familije:

-Čađini.

Prema popisu stanovništva i stanova 2011. godine, u selu Crnče je bilo 38 napuštenih (nenastanjenih) stambenih jedinica.

Funkcije naselja.

Crnče pripada ratarskim seoskim naseljima. U prošlosti je stočarstvo bilo razvijenija grana ruralnog privređivanja od ratarstva. Na bazi razvijenosti osnovnih funkcija pripada primarnim seoskim naseljima. Od osnovnih funkcija u selu se nalazi zdravstvena ambulanta i mesna zajednica.

Uređenje naselja.

Za potrebe vodosnabdevanja izgrađena je pre Drutog svetskog rata seoska česma, a meštani se danas snabdevaju vodom preko seoskog vodovoda (kaptirani izvori Gapoš, Gabrovac i Ćatin kladenac) izgrađenog 60–ih godina HH veka.

Električnu energiju dobija 1960, a asfaltni put u periodu 1970–1975. godine.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Sićevačke klisure“ na osnovu proučavanja tog područje 2001. i 2002. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.