Poreklo stanovništva sela Kremenica, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Geografsko topografske prilike.
Najniži naseljski krajevi, u Donjoj Mali, leže na padini Madžarije – lokalizovani za odsek Nišavske terase visoke 100 -115 metara (400-415 m). Ostali krajevi sela su na temenu terase, koja se zove Čuka, oko seoskog puta koji se, na ovom mestu kao i Nišavski prekobelavski drum, pruža od istoka i jugoistoka ka zapadu i severozapadu prevcem pružanja terase Čuke, i između seoskog puta i druma. Selo je na tom mestu ograničeno dolinom Bare, na zapadu i dolinom Rači Bare – na istoku.
Vode.
Meštani se služe vodom sa česama, bunara i izvora Vojnički Kladenac. Česme su: Golovršina, Stubol i Bojičina Bara. Bunari se na terenu terase Čuke duboki 19 metara, a po polju u aluvijalnoj ravni Nišave đermovi i pumpe, koje služe za zalivanje bašti, duboki oko 4 metra.
Granice seoskog atara, zemlje i šume.
Granice seoskog atara povučene su na mestima: Drojino Orničje, Popov Vrh, Raćino Sečenje, Belinova Njivica, Padinje i Dančulovica – sa Oreovicom; Komatina Čuka, Mali Drum, Starčer Dol do Crkvice i Nišava – sa Klisurom; korito Nišave – sa Klenjem u Bukurovcem. Sa Belom Palankom nije povučena međa te se neki granični potesi smatraju za „zajednički atar“.
Topografska imena za obradive površine su: Carina, Jančina Padina, Liverovac, Bojčina Bara, Kaladžina, Bela Loza, Đolovi, Kruščica, Jasen, Kuka, Dolnji Brod, Basarica i Madžarje.
Utrine u pume obuhvataju Kremenicu, Dubravu, Trševinu, Komatinu Čuku, Košarište, Popov Vrh, Ravni Gabar, Đurinu Padinu i Šugavicu.
Tip sela.
Kremenica je naselje zbijenog tipa. Razlikuje se Gornja Mala i Donja Mala; ostali krajevi nazivaju se po prekorima rodova koji ih nastanjuju.
Starine u selu.
Na mestu Rači Bara nalazi se crkvište Sv. Ilije. Stanovništvo to crkvište zove „Latinska crkva“. Na mestu Crkvica, gde je danas istoimena železnička postaja, bilo je neko crkvište o kome se ništa nije moglo saznati. U sredini naselja – Sredselu stoji obrok Sv.Đorđa prenet sa Selišta. O Đurđevdanu oko obroka obvijaju se litije o seoskoj preslavi. Drugi „nov obrok“ Sv. Nikole podignut je 1886. godine.
Poreklo stanovništva.
Doseljenici iz negdašnje varoši Kliasure ili Kuričesme (današnje selo Klisura), koji su osnovali ovo naselje i prvoj polovini XVII veka su:
-Jagurudinci (Živići), Aranđelovdan, Ima ih odseljenih u Beograd i Balu Palanku.
-Šunjinci (Jovanovići), Aranđelovdan.
-Kurejinci (Đorđevići, Pejčići, Antići i Spasići), Aranđelovdan i Đurđic. Ima ih odseljenih u Belu Palanku.
-Kasijanci (Tošići), Nikoljdan.
-Šumanovci (Tričkovići i Mladenovići), Nikoljdan. Ima ih odseljenih u Belu Palanku i Niš.
-Prlžinci (Jocići i Ćirići), Nikoljdan. Ređe se čuje i izgovor Paralžinci. Ima ih odseljenih u Niš i Belu Palanku.
-Koilkovci (Nešići i Živići) i Liškovci (Conići, Mladenovići, Veselinovići, Pavlovići i Denići), Sv.Đorđe. Koilkovaca-Živića ima odseljenih u Belu Palanku a Liškovaca u Niš i Belu Palanku. Izvesno je da pobrojani, danas potpuno izdiferencirani rodovi, koji slave istu slavu, imaju zajedničko rodovsko poreklo. O takvim poreklu ima tragova u svesti nekoliko najstarijih predstavnika nekih pomenutih rodova.
Ostali doseljenici su:
-Prkljinci (Bončići), Aranđelovdan, su iz Bonjinaca, doseljeni u tursko doba. Došao Bonča primio slavu i rodovski prekor i nasledio prkljinsko imanje.
-Veličkovići, Aranđelovdan, su iz Kambelovca. Doselio se Veličko kao sluga kod čitluk-sahibije Golovrše.
-Zdravkovci (Nikolići, Gocići i Mitići), Nikoljdan, su iz Gornjeg Rinja doseljeni u tursko doba Ima ih odseljenih u Kraljevu, Beloj Palanci i Nišu.
Selo ima svoje posebno groblje.
Seoska preslava je Đurđevdan. Sv. Vlasi su „oračka i volovska slava“.
IZVOR: Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)