Poreklo prezimena, selo Metovnica (Bor)

11. januar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Metovnica, opština Bor – Borski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Železnička stanica Metovnica
Železnička stanica Metovnica

Položaj sela.

Metovnica leži u uskoj dolini Brestovačke Reke, na podnožju kosa koje se protežu duž reke, sa obeju strana, te čine utisak klisure. Nalazi se na drumu Zaječar – Brestovačka Banja. Kose, na čijem podnožju se nalazi selo, zovu se: Seosko Brdo, Popovo Brdo, Spinet i dr.
Po pravilu reka ne plavi selo, ali se dešava, kao što je bilo 1915. godine, da ga i poplavi, samo to biva vrlo retko – u sto godina.

Vode i klima.

U selu ima nekoliko izvora – kladenaca, ali nisu dovoljno jaki. Sa njih se pije voda. Osim toga, u selu ima dovoljno bunara, koji su iskopani poslednjih godina, te se i iz njih koristi voda za piće.
Selo je zaklonjeno od jakih vetrova. Najjači su vetrovi gornjak – sa severozapada, košava – sa istoka i severac. Kišu redovno donosi košava. Gornjak vedri.

Zemlje i šume.

Selo ima dovoljno zemlje za obrađivanje. Nalazi se po potesima, zvanim: Timok, Kot, Božurov Potok, Džanovo Polje, Lunka, Suva Reka i dr.
Selo ima pašnjaka – utrina. Nalaze se u Džanovom Polju, Spinetu i Roškovom Polju. Spinet je uza samo selo, dok su preostala dva udaljena 5-7 kilometara od sela.
Zemlja je dosta plodna, osobito u Timoku.
Seoske šume ima u Raškovom Polju, udaljenom 7 kilometara.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa, ali su kuće bez reda rasturene. Većina kuća je odseljena na pojate. Od oko 370 samo 40-50 porodica živi stalno u selu.

Ime sela.

Niko u selu ne ume da kaže odakle ovo ime selu. Ime je nesumnjivo slovenskog porekla. Postoji verzija da su raniji stanovnici sela (Srbi) dali ime selu Metovnica, po reči „med“ – bakar, koga je u okolini sela bilo mnogo, što se vidi po rudarskim ostacima. Dakle, od reči med – Medovnica – Metovnica. Prema tome ime selu je vrlo staro.

Starine u selu.

U potesu Albina (Pčelino Polje) ima ostataka od neke građevine, za koju se priča da je bila crkva.
Tragova starih groblja ima svuda po ataru ovog sela. Meštani tvrde da su to groblja pojedinih porodica, koji su živeli na svojim salašima, pa su se tu i sahranjivali.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo je pre 120 godina bilo južnije, kilometar i po –dva, na utoku Brestovačke u Crnu Reku. Selo se naselilo ovde u šumu, da bi bilo bezbednije od Turaka.
Od starih ljudi ne može se ništa pouzdano saznati o poreklu prvih doseljenika i postanku sela. Pamti se samo da je pre 100 godina u selu bilo svega sedam kuća, od kojih vode poreklo:
-Krpetići;
-Kračunovići i stanovnici u potesu Džulumovo Polje.
Doseljenici su od pre 100 i više godina su došli iz gornjih, planinskih krajeva, kao što su:
-Gornjakovići, ugledna, vredna, bogata i mnogo brojna porodica;
-Zagulje-Jovanovići su doseljeni pre 120 godina iz Gornjana, u Krajini.
-Srbulovići su strinom iz Donje Bele Reke. Predak je ovde došao kao domazet, oženivši se Vlahinjom, izrodio decu, od kojih je postala ova porodica.
Doseljenici se teško razlikuju od starinaca. Ukrštanjem se sve izjednačilo, utoliko pre što im je jezik, nošnja i običaji jednaki. Ipak se starinci unekoliko razlikuju: srednjeg su rasta, više su plavi, živahnih očiju, sporog govora i razvijenih vilica. Žene su niskog rasta, crnomanjaste, punačke sa širokim kukovima.
Meštani slave sledeće slave:
-Gornjakovići – Mitrovdan;
-Surdulovići – Alimpijevdan;
-Žigerovići, Okolovići i Brzanovići – Aranđelovdan.
Pored toga, svaka kuća slavi onoliko slava koliko u kući ima ženske čeljadi, žena i snaha, koje su prinele kući imanje kao miraz.
Seoske zavetine su Petrovdan i Ilindan.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.