Poreklo prezimena, selo Botunja (Brus)

11. novembar 2015.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Botunja, opština Brus – Rasinski okrug. Prema knjizi Milisava Lutovca „Župa Aleksandrovačka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo se prostire po bilastoj kosi, pravca severistok-jugozapad, koja jednim delom pada prema centru Župe a drugim prema dolini Lesenovačke Reke. Na obe strane prostiru se vinogradi, njive i voćnjaci, kojima se Botunje odlikuje.

Zemlje i šume.

Na donjim stranama, pored malih potoka, nalaze se njive i ostaci livada. Samo mestimično, na gornjim stranama, očuvani su ostaci utrina i šuma. Potesi nose sledeće nazive: Stara Kuća, Osojina, Groblje, Bare, Vojlovica, Vojačevac (njive), Poljane, Podine, Ravni, Bočkove Poljane, Živanić Brdo, Starac (vinogradi), Podkojiće, Luka i Bojačevac (vinogradi, njive i livade).
Reka, pored Lesenovačke Reke, je pod baštama i voćnjacima. Utrine se ranije zahvatale veće prostor: Čuka, Kamenjar, Malo Brdo, Milanac, Sredomak. Ovi potesi izdeljeni su pred Drugi svetski rat i pretvoreni u njive i voćnjake. Drugi krajevi, kao Šućak i Glavičac, koji su bili obešumljeni, sada su zasađeni borom, bagremom i orahom.

Starine u selu.

U Botunji se nailazi na tragove naselja pre dolaska predaka današnjeg stanovništva. Između Botunje i Bočke Poljane postoje tragovi crkvice za koju se veruje da ju je podigao despot Stefan Lazarević – „Sveti Stefan“. U Polju, kod mesta zvani Dub, nalaze se ostaci crkvice koja je bila Sv. Arhanđelu Mihailu. Izgleda da je ona postojala do Prvog srpskog ustanka. Na ovom mestu se narod Botunje pričešćivao i okupljao u „svečanim danima“. I danas se povremeno okuplja omladina na igranku. Kod ovog crkvišta je i česma, sa koje je do skora koristio vodu veći deo Botunje. Docnije je ona bila preuređena u spomen izginulim ratnicima u Balkanskim i Prvom svetkom ratu.
U poljani Pribojevac, koju vezuju za doba kneza Lazara, postoje ostaci groblja – „Lazarevo Groblje“. Prema predanju tu je bilo i selo u doba kneza Lazara.

Poreklo stanovništva.

Preci današnjeg botunjskog stanovništva su ovde doseljeni krajem 18. veka, i to većinom iz sela Boća, u dolini Ibra. Daljom starinom su negde sa granice Crne Gore i Hercegovine. Svi doseljenici iz Boća slave istu slavu – Sv. Đorđa, što ukazuje na njihovo međusobno srodstvo. Sporedne slave su docnije prihvaćene domazetstvom. Verovatno su ovi doseljenici iz Boća najpre imali svoje vinograde u obližnjoj Boćkoj Poljani, pa su se kasnije i stalno nastanili u njenoj blizini.
Ti rodovi su:

-Kojići i Lukići potiču od dva brata – Koje i Luke.
-Milisavljevići potiču od Milisava, koji je bio knez sela u Prvom ustanku.
-Radulovići vode poreklo od Radula, sina Milisavljevog. Ovi Radulovići su osamdesetih godina 19. veka bila velika zadružna kuća, koja je brojala 30 članova, među kojima se, po ugledu u narodu, zapažao Kroman – Kića Radulović.
-Blagojevići su u srodstvu sa Lukićima.
-Matići i Marinkovići su takođe poreklom iz Boća, kod Studenice. U srodstvu su sa Lukićima i Kojićima.
-Popovići su doseljeni iz Boća; njihov predak pop Radosav se isticao u Prvom srpskom ustanku.
-Šljivići se takođe vezuju za ostale rodove doseljene iz Boća, ali su jedno vreme bili nastanjeni u selu Šljivovici, na severozapadnim stranama Kopaonika.
-Šovići i Milojevići kažu da je njihov predak doseljen iz Levča u Šumadiji. Srodili su se sa drugim Botunjanima.
Drugi mali rodovi su ovde nastali „dolaženjem na miraz“ iz okolnih sela. Iz Botunje su se iselile u Toplicu dve kuće Milisavljevića i jedna kuća Milojevića. Neki tvrde da ima iseljenih Botunjana u šumadijskom selu Botunji. To bi ukazivalo na činjenicu da ova dva sela imaju neku vezu preko migracija.
Zahvaljujući tome što su Botunjani poreklom iz jednog sela i kraja, veoma su složni u svim zajedničkim poduhvatima. Pored prve osnovne škole, koju su osnovali 1925. godine, podižu i druge kulturne ustanove u svom selu.

IZVOR: Prema knjizi Milisava Lutovca „Župa Aleksandrovačka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vili

    Starešina zadružne kuće Radulovića nije bio Kroman – “Kića”, već Krsman – “Kika” Radulović.

  2. Nikola

    Starešina zadružne kuće Radulovića je bio Sava ,do njegove pogibije u 2. Balkanskom ratu.Posle je bio njegov mlađi brat Krsman-Kika Radulović.