Poreklo stanovništva sela Kostol, opština Kladovo – Borski okrug. Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo selo je najzapadnije u dunavskom Ključu, a prema rumunskoj varoši Turnu-Severinu. Kuće su na terasi pored Dunava a atar zahvata deo porvši Ključa.
Vode.
Meštani koriste vodu iz bunara a zimi i iz Dunava. U ataru je izvor Osojna i još jedan bezimeni izvor.
Zemlje i šume.
Kostol nema šume a ziratna zemlja je šljunkovita i peskovita. Njive i livadesu na mestima: Osojna, Ceribaša, Seljište, Lancori, Capatoma, Blato (Lak), Čardak i Žepin. Utrina je oko sela.
Tip sela.
Selo je zbijenog tipa; kuće su međusobno udaljene od 10 do 30 metara. Podeljeno je na dva kraja: Gornji Kraj (Đal) i Donji Kraj (Valje).
Groblje je na Utrini, južno od sela.
Starine u selu.
Najstariji ostatak iz prošlosti je iz vremena Rimljana. Na obali Dunava izdiže se ostatak stuba od Trojanovog mosta; „kada je Dunav 1858. godine neobično jako usahnuo, izašlo beše iz vode na vidik šesnaest stubova od ovog ogromnog mosta, koji je bio u dužini više od jednog kilometra“. „Most je imao 20 stubova, nazidanih od tesanika, koji su bili 44,46 metara visoki i 17,78 metara široki a udaljeni jedan od drugog sa 50,38 metara. Ukupna dužina mosta iznosila je 1070 metara“. U Seljištu je najpre bilo ovo selo. Neznano ili Staro Groblje (Morminc Parasic, Batrnj) je iz vremena pre današnjeg naselja i o njemu se više ništa ne zna.
Pisani tragovi o selu u prošlosti.
Godine 1736. pominje se sveštenik parohije Kladova i sela Kostol, u kojima je bilo 140 kuća. Nakon toga o selu nema pomena do prisajedinjenja ovih krajeva Srbiji. Kostol je 1846. godine imao 49; 1866 – 58 a 1924. godine 154 kuće.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
Priča se da je Kosotol stariji od okolnih naselja i da je do pre 100-150 godina bio u Seljištu. Tu su stanovali i preci sadašnji najstariji rodovi, a to su:
-Stankešti i Zbrčogešti, Sv.Petka, su jedan rod.
-Jordakovići, Božić.
-Vasiljevići i Jonovići, Sv. Petka, su jedan rod.
-Njegojevići i Pavlešti, Nikoljdan, su jedan rod.
-Jordake, Bunešti i Bojinešti, Sv. Petka, su jedan rod, ali su se razrodili.
-Butarešti, Nikoljdan.
Svima ovim rodovima je poreklo iz „Vlaške“.
Posle najstarijih rodova doselili su se iz „Vlaške“:
-Tufešti, Sv. Petka;
-Fasulješti, Sv. Petka i;
-Brunešti, Sv. Petka.
-Tlapešti, Sv. Petka, su iz Sipa.
-Rosparešti (Ilići), Sv. Petka. Praded je došao iz Rtkova a poreklom su iz „Vlaške“.
Rodovi doseljeni u 19. veku:
-Čofrljige, Nikoljdan, su iz Izvora u Rumuniji.
-Skrleđešti, Sv. Petka, su iz Ciganaša u Rumuniji.
-Šošonji, Aranđelovdan i:
-Čokešti, Mitrovdan, su iz „Vlaške“.
-Mateješti, Sv. Petka. Ded se doselio iz Izvora kod Zaječara.
-Ungurjani, Mitrovdan, su iz požarevačkog kraja.
-Pičurešti; Nikoljdan, su od istoimenog roda u Kladušnici a poreklom su iz „Vlaške“.
-Kantarešti, Nikoljdan. Ded i otac su iz Ocua u Rumuniji.
-Bakoješti, Sv. Petka, su iz Vajuge.
-Čokoešti, Alimpijevdan, su iz Kladušnice a poreklom su iz Skele u Rumuniji.
-Popovići, Nikoljdan i Alimpijevdan, su iz Rtkova a poreklom iz Homolja.
-Cikulešti (Jovanovići), Mitrovdan, su iz Velike Vrbice a poreklom su iz Breznice u Rumuniji.
-Ivkovići, Nikoljdan, su od Ivkovića-Ivanovića u Jabukovcu.
Zavetina je na Sv. Trojice.
IZVOR: Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)