Poreklo prezimena, selo Botunje (Pivara – Kragujevac)

Poreklo stanovništva sela Botunje, Gradska opština Pivara, Grad Kragujevac – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Botunje je na desnoj strani Lepenice i sa desne strane Kragujevačkog Druma idući Batočini. Većina kuća je na pristrancima, sa kojih se sliva voda u Botunjski Potok. Sve su kuće sa desne strane pomenutog druma i nijedna ne silazi u ravan rečene doline.
Selo ima pet krajeva, od kojih su Šarski Kraj i Ornice na desnoj, Cerjak i Selište na levoj a Potok na obema stranama Botunjskog Potoka. Šarski Kraj se prostire uz potok Česmu, više njega je Cerjak na suprotnoj strani tog potoka, koji ih deli. Ispod Cerjaka je Potok. Severno od potoka su Ornice na bezimenom potočiću. Ispod Cerjaka je Selište koje se prostire izmeđi Botunjskog Potoka i Kragujevačkog Druma. Između Ornice i Potoka je brdo Čukara.

Vode.

Botunje se snabdeva poglavito živom vodom. Od sviju je najjača Jojićka Česma u Cerjaku, potom dolazi Šarska Česma. U Ornicama su: Izvor, Kapovac i Studenac. U Potoku su Bučinski a u Cerjaku Damnjanovski Bunar. Osim toga u selu ima blizu 60 kopanih đermova.
Lepenica retko kada nanosi veće štete seoskim imanjima. Botunjski Potok nabuja jednom u 10 godina i tada je opasan po polja, jer im nanosi velike količine peska i šljunka. Česma i Mali Potok su, u tom pogledu, sasvim bez značaja.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje skoro je sva izvan sela a samo je manji deo između pojedinih delova sela. Najdalje zemlje su na čas i četvrt hoda od krajnjih seoskih kuća. Najbolje su livade u Lepenici, Potoku i Reci a šume su poglavito u Selištu i na Kapovcu.
Seoski atar zahvata 1214 hektara, od toga su 700 njive, 400 livade i šume 114 hektara.
U botunjskom ataru imaju svoja imanja seljani Kormana, Prnjavora i Komarica (Osanica). Botunjanima pripada dosta imanja u atarima svih pomenutih sela.

Tip sela.

U svakom seoskom kraju, izuzev Selišta, po jedan ili više najjačih rodova imaju grupisane kuće.

Ime selu.

Meštani ne umeju da protumače postanak imena ovog sela. Znaju samo da se ono oduvek zvalo tim imenom, čak i kada je ono bilo u današnjem Selištu. Ipak, ispitivanjem porekla seoskih rodova, dolazi se do zaključka, da su ime Botunje doneli njegovi osnivači. Starac Milan Šarčević priča da su selo, pre 200 godina, osnovala dva roda; Šaškovići i Milovanovići – od kojih je Mladen Milovanović vojvoda iz Prvog ustanka, koja je izumrla. Za Šaškoviće se zna da su došli iz Župe pod Kopaonikom a na tim prostorima postoji selo Botunje te se nameće zaključak da su Šaškovići upravo došli iz tog sela.

Starine u selu.

Tragovi starog naselja: Crkvina blizu Selišta i Grobljišto uz samo Selište gde su se ukopavali prvi stanovnici botunjski.
U starine srpskog srednjevekovnkog doba, pre postanka sela, ubrajaju Botunjci Crkvinu na brdu Kapovcu, za koju misle da je ostatak negdašnje crkve Botunjice; Svatovsko Groblje, za koje pričaju da je dobilo ime stoga što su se sreli i pobili dvoji svatovi, koji su svi do jednog izginuli i ovde pokopani i Staro Selo. Na Straži je u tursko vreme bila straža za čuvanje druma.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

-Posle dolaska Šaškovića i Milovanovića (iz Drobnjaka) proteklo je više od pola veka, pa je tek onda Botunje dobilo osnivače današnjih najstarijih rodova: Pljačkovići, Jojići, Skorupići, Jeremića, Damnjanovića i Živanovića. Od tih šest osnivačkih rodova selo danas ima 82 doma i više od 2/5 ukupnog broja stanovništva.
Selo je rasli u podjenakoj meri novim doseljavanjem, rađanjem i razgranavanjem rodova. U vreme Kočine Krajine ovamo je doseljeno 7 rodova, za vreme Prvog ustanka 10 rodova a posle 1815. godine 13 rodova.

Poreklo porodica:

Redni broj–prezime (ogranci)-odakle su doseljeni-Krsna slava.

Doseljeni u periodu od 1690. do 1736. godine:

-19, Božići, Studenica (Kosovo), Usekovanje.

Doseljeni u periodu od 1737. do 1787. godine:

-112, Damnjanovići (Damnjanovići, Žikići, Radovanovići, Radojevići, Živadinovići, Petrovići, Nikoličići – Jovanovići i Stevanovići, Zlatanovići – Milovanovići i Miloševići i Nikolići), Vranje, Nikoljdan.
-128, Jeremići (Miloševići i Milutinovići), Novi Pazar, Lučindan.
-135, Jojići, Botunja (Župa), Đurđevdan.
-186, Pljačkovići (Đorđevići i Milovanovići), Peć, Nikoljdan.
-204, Skorupići (Milivojevići – Đorđevići, Nedeljkovići, Pavlovići i Popovići, zatim Rajići, Živanovići, Živkovići, Ilići i Pantelići), Sjenica, Jovanjdan.

Doseljeni u periodu od 1788. do 1803. godine:

-258, Vasiljevići (Vajkići), Korman, Andrijevdan.
-331, Jakovljevići, Mitrovica (Kosovo), Nikoljdan.
-453, Petrićevići (Milosavljevići, Sretenovići i Pavlovići), Paraćin, Aranđelovdan.
-480, Raškovići, Raška, Aranđelovdan.
-542, Cvetkovići (Stankovići, Arsičići i Vukajlovići), Leskovac, Aranđelovdan.
-548, Šarčevići (Milojevići, Tanasijevići, Radosavljevići i Jovanovići), Sjenica; Nikoljdan.

Doseljeni u periodu od 1804. do 1814. godine:

-587, Borčići, Krajina, Đurđevdan.
-593, Brkići (Milići), Sjenica, Aranđelovdan.
-715, Ilići, Štiplje (Belica), Đurđevdan.
-754, Jokovići (Lukići-Milovanovići), Drenova (Župa), Nikoljdan.
-788, Lazići, Knjaževac, Nikoljdan.
-877, Miljkovići (Vučići, Vučićevci i Vučićevići), Krajina, Blagovesti.
-897, Nikodijevići, Vranje, Đurđevdan.
-955, Popovići (Aranđelovići, Popovići i Tolići), Župa (Kruševac), Aranđelovdan.
-1017, Simići, Pirot, Nikoljdan.
-1039, Stevanovići, Krajina, Đurđevdan.

Doseljeni u periodu od 1815. do 1903. godine:

-1177, Veselinovići (Pavlovići i Popovići), Resava, Đurđevdan.
-1324, Nikolići (Simići), Goleš (Makedonija), Nikoljdan.
-1525, Pavlovići, nepoznato (Cvetojevac), Sv. Petka.
-1563, Nedeljkovići, Kumanovo (Makedonija), Alimpijevdan.
-1665, Miloradovići, nepoznato (Lužnica), Đurđevdan.
-1705, Milivojevići, Vučkovica (Gruža), Đurđevdan.
-1797, Stevanovići, nepoznato (Resnik), Lučindan.
-1887, Mitrovići, Komarice (Osanica), Nikoljdan.
-1926, Mijailovići, nepoznato (Kijevo), Nikoljdan.
-2079, Danilovići, Sjenica, Nikoljdan.
-2239, Okanovići (Romi), nepoznato, doseljeni 1863. godine, Sv. Vasilije.
-2302, Nikolići (Cincari), Kožane (Makedonija), doseljeni 1899. godine, ne slave.

Ostali podaci o selu.

-Botunje je 1903. godine imalo 36 rodova u 189 domova sa 1058 stanovnika, po jedan rod romski i cincarski. Godine 1910. broj domova iznosio je 210 a broj stanovnika 1244. Na dan 31. januara 1921. godine u Botunju je živelo 1046 stanovnika.

Selo ima dva groblja; jedno je u Krušarima u Cerjaku – za taj kraj a drugo je na Čukari – za sve ostale krajeve sela.
U Porti u Cerjaku imaju četiri trpezare.
Litija se nosi na Đurđevan. Zavetina su Mladenci.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.