Poreklo prezimena, selo Beloševac (Pivara – Kragujevac)

22. mart 2015.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Beloševac, Gradska opština Pivara, Grad Kragujevac – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Beloševac

Položaj sela.

Belošeavac je na pola sata hoda južno od Kragujevca, na obema stranama reke Ždraljice i druma, koji vodi za Kragujevac i Jagodinu. Reka deli selo na dva sasvim odvojena dela, od kojih bi svako sebe mogao činiti selo Ovi delovi su međusobno udaljeni oko 2,5 km.
Na desnoj obali reke i sa obe strane Jagodinskog Druma je Bugar-mala, na kosi koja čini razvođe Ždraljici i Trmbaskom Potoku. Na levoj strani su tri mahale: Brđanska (Brđani), Srednja i Milićka (Milići, Milićani). Sve su one na temenu kose koja deli vodi Ždraljici i Erdečici. Ždraljica retko plavi imanja u dolinskoj ravni. Ali kad nabuja, vrlo je opasna zbog brzine i velike snage. Tada ona nosi kamenje, satire polja, odnosi vodenice i toliko je brza i jaka, da je ni najbolji konj ne može prebroditi. Seoski potoci, kojih ima nekoliko, ne nanose ni selu ni kućama nikakve štete.

Vode.

Beloševac se snabdeva vodom iz bunara i kopanih đermova. U Beloševcu su tri jaka izvora i to: Sretenovićka Češma u Bugar-mali, Šabovski Bunar u Srednjoj i Milićki u Milićkoj Mali. Jedino su Brđani bez žive vode – izvora pa su zbog toga meštani iskopali 10 đermova.

Zemlje i šume.

Imanja su rasturena oko sela a ima ih i u samom selu između njegovih delova na suprotnim stranama Ždraljice. Šuma je samo u Lepenici a najbolje livade takođe ali i pored Ždraljice.
Sesoki atar je veličine 766 hektara, od toga ziratne zemlje 624 ha – njiva 474 i livada 150 hektara – dok šuma sa utrinom ima 131 hektara. U beloševačkom ataru svoja imanja imaju Baljkovčani i Kragujevčani a meštani Beloševca imaju svojih zemalja u atarima Kragujevca, Ždraljice, Baljkovca i Donje Sabante.

Tip sela.

Kuće Bugar-male gotovo su ušorene: Ostale tri mahale, na levoj strani Ždraljice imaju svaka po jednu ulicu, koja vodi grebenom kose i u kojoj su kuće takođe ušorene. Najlepša ušorenost je u Srednjoj Mali.

Ime selu.

Beloševčani na tri načina objašnjavaju postanak imena svoga sela. Jedni kažu da je ovde živeo na svom imanju turski spahija Beloš, po čijem su imenu najpre nazvane njegove livade Beloševe, pa je docnije taj naziv preneseno na celi selo – Beloševac. Drugi pričaju da je u ovom selu bio neki seljak, koji se pravio suviše mudar. Meštani, da bi ga ismejali, iznosoše mu jednom prilikom oderana i krečom namazana vrapca, pa g upitaše koja je to ptica? „Bela ševa“, odgovori ozbiljno seoski „mudrac“ od čega svi prisutni prsnuše u smeh. Od tog doba nazvaše seljani svoga osobenjaka „Beloševac“ Kragujevčani prenesoše iz podsmeha taj nadimak na celo selo. Treći vele da je ime selu dao prvi doseljen rod, koji je ovamo došao iz sela Beloševca na Kosovu, u oblasti Sitnice. To su bili Papići, koji su se utrli, a selu je ostalo ime koje su oni doneli.

Starine u selu.

U beloševačkom ataru ima ostataka Starog Druma iz turskog vremena, koji se nije poklapao sa današnjim putevima Na tursku vladavinu opominje ime polja Pašaluk, koje je pripadalo nekom paši u Kragujevcu.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Beloševac su osnovali Papići (ili Pavići), koji su se ovamo doselili krajem 17. veka. Oni su prešli u Srbiju na Raškoj odakle su se uputili ka Kraljevu a iz Kraljeva prema Kragujevcu, u čijoj blizini su ostali u zbegu. Drugi deo ovog roda – Pejićani – otišli su do Valjeva i blizu njega osnovali naselje Beloševac. Skoro 40 godina posle Papića dobegli su ovamo Milićani, Šabovići, Katančevići, Užarevići i Milutinovići.
Beloševac e prvi put pominje u Karađorđevom Delovodnom Protokolu od 1813. godine, zatim u Upisniku 1818. godine i Popisniku 1822. godine. On se nalazi u spisku sela u Vukovoj Danici – 1827. godine, u Pirhovom Putovanju 1829. godine i Gavrilovićevom Rečniku od 1846. godine. Na svim mestima naziv mesta je pravilno napisan a u originalu Pirhovog Putovanja kao Beloschewac. Od karata do 1853. godine unesen je samo na Rusku iz 1831. godine.
Selo je raslo gotovo u podjednakoj meri novim doseljavanjima i rađanjem. Za vreme Kočine Krajine dobeglo je ovamo 6 rodova, u doba Prvog ustanka 13 rodova a posle 1815. godine došlo je 11 rodova.

Poreklo porodica:

Redni broj–prezime (ogranci)-odakle su doseljeni-Krsna slava.
Doseljeni u periodu od 1737. do 1787. godine:
-138, Katančevići (Marjanovići, Glišići i Paunovići-Pavlovići), Lopate (Crna Gora) Jovanjdan.
-155, Milićani (Melentijevići, Arsenijevići, Vasiljevići, Milosavljevići i Popovići), Kuči (Crna Gora), Mitrovdan.
-164, Milutinovići (Dimitrijevići i Srećkovići), Kolašin (Crna Gora), Jovanjdan.
-225, Užarevići (Jovanovići, Đorđevići i Dimitrijevići), Leskovac, Nikoljdan.
Porodice doseljene u periodu od 1788. do 1803. godine:
-251, Bogdanovići (Markovići i Bogdanovići), Prizren, Nikoljdan.
-288, Gojkovići, Stari Vlah (užičko-moravički okrug), Stevanjdan.
-348, Klokarci (Aleksići i Jovanovići), Kloka (Jasenica), Sv. Vrači.
-356, Krljići (Novičići, Đenadići, Savkovići – opšte prezime im je i Radovanovići), Novi Pazar, Nikoljdan.
-519, Stubljanići (Atanaskovići), Stublje (donji sliv Golijske Morave), Đurđevdan.
Porodice doseljene u periodu od 1804. do 1814. godine:
-561, Antonijevići (opšte prezime i Antonovići), Stari Vlah (užičko-moravički okrug), Đurđevdan.
-645, Gojkovići (Jovičići i Radičevići), Piva (Crna Gora), Jovanjdan.
-669, Drobnjaci (Tomići), Drobnjaci (Crna Gora), Đurđevdan.
-732, Jevremovići (Mijailovići), Pirot, Nikoljdan.
-748, Jovići (Todorovići), Crna Gora, Stevanjdan.
-780, Kulizići (Lazarevići i Neškovići), Kolašin (Stara Srbija), Mratindan.
-829, Milanovići, Rovine (Crna Gora), Nikoljdan.
-831, Milenkovići (Milenkovići i Nedeljkovići), Crna Gora, Nikoljdan.
-844, Milićevići, Crna Gora, Jovanjdan.
-882, Mitrovići, Crna Gora, Alimpijevdan.
-967, Radenkovići (Markovići), Stari Vlah (užičko-moravički okrug), Sv. Joakim i Ana.
-1000, Rvaćani (Aleksići, Milanovići, Milivojevići i Nikolići-Simovići), Hrvatska, Đurđevdan.
-1020, Simovići, Morača (Crna Gora), Lazarevdan.
Porodice doseljene u periodu od 1815. do 1903. godine:
-1198, Radivojevići, Crna Gora, Aranđelovdan.
-1221, Ibrovci (Radovanovići i Todorovići), Studenica (Ibar), Nikoljdan.
-1301, Moravci (Ratkovići), Stari Vlah (užičko-moravički okrug), Đurđevdan.
-1516, Damnjanovići, Vrbava (Gruža), Nikoljdan.
-1607, Pešići, Kumanovo (Makedonija), Đurđevdan.
-1619, Lukovići, nepoznato (Donja Sabanta), Lučindan.
-1780, Maksimovići, Velika Pčelica (Lugomir), Aranđelovdan.
-1924, Maksimovići, Bukurovac (Osanica), Nikoljdan.
-1946, Vasići, Krajina, Nikoljdan.
-1998, Trifunovići, Hercegovina, Nikoljdan.

Ostali podaci o selu.

-Godine 1903. u Beloševcu je živelo 35 rodova u 105 domova sa 651 stanovnika. Godine 1910. broj kuća je iznosio je 120 a broj duša 819 dok je 1921. godine u selu bilo 802 stanovnika.
Beloševčani sahranjuju svoje mrtve u dva groblja. Jedno je na levoj strani Ždraljice u koje se ukopavaju Milićka, Srednja i Bugar-mala a osim njih i baljkovački Bankovići i Bojanići. Drugo je na desnoj strani reke. Ono je zajedničko z abeloševačku Bugar-malu, baljkovačke Rečane i za trmbaski zaselak Ždraljicu.
Litija se nosi na Prvi dan Duhova a zavetina su Mladenci.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Dobar dan. Od Perice Bugarina Uzarevica, iz naselja Belosevac, iz Kragujevca su potomci Petrovici, koji slave Nikoljdan i zive u Bugar-mali. Zasto se oni ne pominju? Hvala unapred na odgovoru.

    • Milodan

      Katarina!

      Bog Ti dobro dao.
      Ova knjiga o rodovima u Lepenici je malo nezgodna, tako da je moguć previd u pregledu rodova. Potrudiću se da ovih dana proverim da li je do mene ili do pisca knjige, pa ću Te obavestiti.

      Pozdrav!