Poreklo prezimena, selo Karajukića Bunari (Sjenica)

16. februar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Karajukića Bunari, opština Sjenica. Prema studiji „Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja“ Mile A. Pavlović iz 2009. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Karajukica-Bunari

Karajukića Bunari se nalaze u središnjem delu Pešterske visoravni (Gornji Pešter). Atar sela pripada i Pešterskom kraškom polju. Prostire se u visinskoj zoni 1.100-1.164 m i svrstava se u seoska naselja razbijenog tipa. Selo je udaljeno 27 km jugoistočno od Sjenice ako se u selo dolazi preko Medara i Breze ili preko Buđeva. Ako se u Karajukića Bunare ide preko Duge Poljane, onda je selo od Sjenice udaljeno 49 km. Površina seoskog atara iznosi 811 ha, a deo je Katastarske opštine Ugao (površins 3.749 ha). U Karajukića Bunarima js 2002. godine živelo 116 stanovnika.

Na 2 km od sela je reka Boroštica. Ranije je ponirala kod mesta Glavica i izvirala u Bistrici kod Bijelog Polja, a sada su veštačkim putem, tunelom, njene vode odvedene do Tuzinja, gde se na površini pojavljuje pod imenom Tuzinjska reka, pa ponovo menja ime u Rasansku reku da bi se pojavila na vrelu ispod Crnog Vrha, odakle izvire Vapa. Ovaj rečni tok je ime menjao po selima kroz koja protiče ( postoji objašnjenje kod Tuzinjske reke i Vape).

Boroštica je bila najduža ponornica Peštera. Duga je 23 km. Teče od izdašnog vrela sa 1.320 m nadmorske visine u selu Ćerekare, na planini Krstači između Srbije i Crne Gore. U gornjem toku poznata je kao Ćerekarska reka, a u donjem, u Pešterskom polju, kao Boroštica, po istoimenom selu. U Pešterskom polju Boroštica je usekla plitko korito sa veoma izraženim meaidrima (ima i napuštenih meandara, mrtvaja). Na 100 mod ušća Jezerčice, bivše otoke Jezera i močvare u Pešterskom polju, Boroštica je ponirala pri niskom vodostaju, ispod usamljenog krečnjačkog uzvišenja zvanog Suka. Za vreme visokog vodostaja (kiše i topljenje snega) ponor kod Suke nije mogao da primi svu količinu vode, usled čega je reka produžavala svoj tok i ponirala blizu sela Ugla, na 1.154 m nadmorske visine, kod uzvišenja Maja Bunar. Bojenjem vode ustanovljeno je da se voda ove reke pojavljuje u vrelu Bistrice, desne pritoke Lima.

Sedamdesetih godina XX veka Boroštica je prestala biti ponornica. Tada je prokopano novo korito reke u Pešterskom polju, koje otiče u bivšu močvaru, a sada veštačko jezero sa nasipom, istočno od Karajukića Bunara. Zatim vode reke cevovodom kroz tunel stižu u Tuzinje i, daljim sistemom formiranja rečnog toka, do Vape. Mada nije stalna ponornica, za vreme otapanja velikih snegova i jakih kiša u Pešterskom polju, starim koritom poteče Boroštica i ponire kod uzvišenja Suka. Na početku XXI veka vode ove reke se uglavnom koriste za pojenje stoke mada bi se u letnjoj polovini godine mogle iskoristiti i za navodnjavanje Pešterskog polja.

U hidrološke prirodne retkosti ubraja se i Pešterska močvara, smeštena na krajnjem Jugoistoku Sjeničkog kraja, na granici prema opštini Tutin. U istočnom delu Pešterskog polja postojala je močvara, obrasla barskom i travnom vegetacijom. Nalazila se istočno od Karajukića Bunara i prostirala se na dužini od 2 km prema severu, do Jezera. Kroz močvaru js proticala Jezerčica, otoka Jezera i močvare, a ulivala se u Borošticu u blizini ponora kod uzvišenja Suka. Ljudi su izmenili geografski lik Pešterskog polja, a samim tim i močvars. Kopanjem novog korita – kanala Boroštice, skrenut je vodotok do južnog dela močvare, koja je sa zapadne strane ograđena nasipom. Od severnog dela močvars prokopan je kanal, kojim iz močvare Boroštica otiče prema Tuzinju i dalje (kako je već u tekstu rečeno) do Vape.

U Karajukića Bunarima izmerena js najniža temperatura u Srbiji 26. januara 2006. i iznosila js -39°S. Temperatura je zabeležena u zoru. Samo dan ranije temperatura je iznosila -37,5°S. Time je oboren temperaturni minimum Peštera i Srbije, star 52 godine, koji js držala Sjenica sa -38,4°S, izmeren 26. januara 1954. godine. Meteorolog u penziji, Sulejman Muftarević, živa legenda pešterske metsorološke službe, kaže da je 13. januara 1985. godine kod pošte u Sjenici njegov termometar izmerio -40,4°S, ali je to nezvaničan podatak. Na Peštsrskoj visoravni i u ovom selu temperatura je 4. januara 2008. godine pala na -29°S. U ovom selu punih 27 dana (od 8. dscembra 2007. godine) najviša dnevna temperatura nije prešla nulti podeok. Očitavanjem temperature u stanici RHMZ u Karajukića Bunarima (podatke svakodnevno očitava meteorolog Dionisije Diso Janković), u novogodišnjoj noći (na prelazu iz 2007. u 2008. godinu) zabeležena je temperatura od -24,4°S, a prvog dana nove godine „otoplilo” je na -23°S. Početak 2008. godine bio je leden na Pešterskoj visoravni, pa je temperatura od -26°S do podne „porasla” do -15°S. O polarnim hladnoćama koje su zahvatile Pešter početkom 2008. godine govori i podatak da je trećsg dana nove godine, u 14 sati, u Karajukića Bunarima izmerena temperatura od -17°S, i to predstavlja nezabeleženi temperaturni rekord visoravni. U ovakvim klimatskim uslovima, život u ovom selu, i na Pešteru inače, veoma je težak. U kućama se vatra loži po ceo dan i celu noć. Ledi se voda u kućama, a napolje izlaze na kratko samo oni koji moraju. Kada temperatura padne na -37°S i -38°S, onda iz okolnih pešterskih sela stižu vesti da u štalama strada stoka od mraza.

Da Sjenica i Pešterska visoravan nisu bezrazložno dobili ime „srpski Sibir” (ranije Jugoslovenski Sibir”), govore i izneti podaci. Meštani kažu da onaj ko nije osetio osrednji sjenički mraz i na Pešteru se nije našao, dok traje mećava, taj ne zna šta je prava hladnoća i šta je pravo nevreme. Idealni dani za ovakve niske temperature u Sjenici i na Pešteru su sredinom i krajem januara, kada je vedra noć, vrsme bez vetra, a snežni pokrivač barem 10 sm. Kad se ovi parametri poklope, u Sjenici i na Pešteru u zoru drveće puca od mraza. Tako je u Sjenici, ali tako je i u Karajukića Bunarima, na drugom kraju visoravni, koji je takođe u kotlini, gde se temperatura spusti za 1-2 °S niže nego u Sjenici.

Sulejman Muftarević kaže: „Na Pešterskoj visoravni se na specifičan način ukrštaju župna i planinska klima. Letnji dani znaju da budu veoma topli. Tako je daleke 1956. godins 29. avgusta, u Sjenici izmerena temperatura od 34°S. Kada se ovoj temperaturi doda onaj temperaturni minimum koji je izmeren u Sjenici (-38,4°S), može se zaključiti da apsolutna temperaturna amplituda u Sjenici iznosi čitava 72°S.”

U periodu od 1955. do 1959. Karajukića Bunari su bili opština, a od 1959. do 1964. mesna kancelarija, koja js 1964. godine prerasla u mesnu zajednicu.

Na osnovu kazivanja Jevta Vučkovića, učitelja u penziji iz Sjenice, jedino selo, nastalo u XIX veku na prostoru Sjeničkog kraja, su Karajukića Bunari. Ime sela potiče od turskog vojnika Juke, poreklom iz Anadolije, koji je 12 godina služio tursku vojsku. Poslednje godine službs bile su mu u Kolašinu. Kada je iz nekih razloga napustio vojsku, uputio se u Tursku. Put ga je vodio preko sela Ugla, u kome su se nalazila dva hana u kojima se zadržao nekoliko dana. Upoznao je porodicu Bajrama Etovića u kojoj je živela starija udavača, sa kojom se on kasnije oženio i odlučio da ostane. Pošto nije imao svoje zemlje, on je nabavio malo ovaca i napravio torove na seoskoj ispaši pored jedne udoline, u kojoj se povremeno pojavljivala voda na površini zemlje, gde je on iskopao bunar. U njemu se javila voda konstantnog nivoa, što je omogućilo napajanje stoke i Juki da umnoži stado. Kada bi voda presušila u bunarima okolnih sela, seljaci su se upućivali ka Jukinom bunaru. Kako je Juka bio crnog tena, dodaše mu prefiks ‘crni’ i on postade Crni Juka (Kara Juka).

Posle Jukine smrti ostala su dva sina: Zekai Ruša. Kako se često događalo da potomci uzmu očevo ime za prezime, tako i Zeka i Ruša postadoše Karajukići, a bunar dobi ime Karajukića bunari. Sve do 1948. godine, bunar i bliža okolina imenovani su kao Karajukića bunari. Te godine, Zemaljskoj stočarskoj farmi ‘Pešter’ je dodeljeno Peštersko polje na korišćenje. Površine su razorane i zasejane ječmom, a pored bunara su sagrađene prve barake za smeštaj radnika i opreme, a potom i zgrada za radničku menzu, pekaru i farmu. Onda su se ljudi počeli naseljavati iz Ugla i Tutinskog kraja, zavisno ko je dobio posao. Nabavljen je i agregat, pa su Pešterci prvi put videli električno svstlo. Godine 1957. uvedena je i telefonska linija od Sopoćana do Karajukića Bunara i naselje se dalje razvijalo. Godine 1955. naselje Karajukića Bunari postalo je centar novoformirane opštine, kojoj su pripojena i neka sela Tutinskog sreza koji je tada rasformiran.”

U Karajukića Bunarima osnovna škola je otvorena 1956, a u osmogodišnju školu je prerasla 1963. godine. Nova zgrada osmogodišnje škole podignuta je 1980. godine. Škola ima oko 120 đaka i isturena odeljenja u Rasnu (osmogodišnja škola sa 80 đaka), Uglu (četvororazredna škola sa 25 đaka), Dolićima (17 đaka, četvororazredna škola), Tuzinju (15 đaka, četvororazredna škola) i Cetanovićima (28 đaka, četvororazredna škola). Selo je 1959. godine dobilo ambulantu, koja radi svakog dana i tada radi jedan bolničar, a lekar dolazi utorkom, kada je pijačni dan.

Selo je struju je dobilo 1972, telefon 1957, a makadamski put 1950. godine. U selu ss nalazi i zadružni dom. Pošta je počela sa radom 1957. godine i imala je samo jedan telefonski broj, koji je bio dvojni sa policijskom stanicom u Buđevu. Telefonska linija je bila postavljena od Sopoćana preko Donjeg Peštera, a 2006. godine i domaćinstva u selu dobijaju telefon. U selu se nalaze veterinarska stanica (osnovana 1989. godine, radi samo povremeno) i lokalna pijaca. Pogon tekstilne industrije „Vesna”, podignut 1987. godine, danas je prepušten zubu vremena, prodat je i ne radi. U selu postoji i stočarska farma, osnovana 1948. godine i pripadala je PIK „Pešter”. Na farmi se nalazi samo jedno stado sa 300-400 ovaca i 12 zaposlenih. U decembru 2008. godine za farmu se može reći da praktično ne radi.

Karajukića Bunari i sela Ugao, Doliće, Crvsko i Bioc koriste vodu iz vodovoda od Ćerekarskih vrela – opština Tutin. To je najduži seoski vodovod na teritoriji Sjeničkog kraja. Rađen je 1966/67. godine, a dužina vodovodne mreže iznosi 85 km. Pre četrdesetak godina u selu je napravljen bazen za prikupljanje kišnice i služio je za napajanje stoke. Selo je 1979. godine ovim vodovodom dobilo vodu, i tada je vodu dobilo još 8 sela sa teritorije opština Sjenica i Tutin. Interesantno je da je ovo prvi seoski vodovod građen po projektu. U selu su smeštena i postrojenja vodovoda. U centru sela nalazi se i kafana „Dva jarana”, čiji je vlasnik Blagoje Kuč, čiji su se preci doselili iz Kuča pre 150 godina. Kafana je počela sa radom 1995. U selu je 1971. godine podignuto spomen obeležje narodnom heroju Rifatu Burdževiću.

Stanovništvo se bavi stočarstvom i ratarstvom.

U Karajukića Bunarima broj stanovnika je u periodu od 1948. do 1991. godine porastao 590%, a u narednoj deceniji se smanjio 44%. Maksimalni broj domaćinstava selo je imalo 1981. (42), a minimalni 1948. godine (15). Prosečan broj članova u domaćinstvu je bio nestabilan jer su ga uslovljavale promene broja stanovnika i domaćinstava. Broj domaćinstava sa 5 i više članova smanjio se od 1991. do 2002. godine 43%.

Broj stanovnika i domaćinstava sa prosečnim brojem članova u domaćinstvu

Godina    Broj stanovnika    Broj domaćinstava    Srednji broj članova u domaćinstvu

1948.                  30                                      15                                              2,00

1953.                  35                                       17                                              2,05

1961.                   41                                      20                                              2,05

1971.                 154                                      36                                              4,27

1981.                 171                                      42                                              4,07

1991.                 207                                      41                                              5,04

2002.                116                                       30                                             3,86

Domaćinstva u Karajukića Bunarima:

Rakočević Slavomirka
Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala, ali nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu je jedno lice zaposleno, a jedno je student. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: familija potiče iz Crne Gore, ali vreme doseljavanja nije poznato.

Ćosović Vahida
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu nema zaposlenih lica i 4 lica traže posao. Jedan član domaćinstva je učenik srednje škole. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: doselili su se 1960. godine iz sela Braćaka (opština Tutin).

Pljaković Abaz
Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala, ali nema vodu i sanitarne uređaje. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu nema zaposlenih i niko ne traži posao. Dva člana domaćinstva su učenici osnovne škole. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: familija potiče iz Crne Gore, ali vreme doseljavanja nije poznato.

Kurtović Nuradin
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Jedno lice je zaposleno, 2 lica traže posao, a jedno pohađa osnovnu školu. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: doseljeni su 1980. godine iz sela Ćerekara (opština Tutin), jer je radnik kombinata “Pešter”.

Dacić Nusret
Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Jedan član domaćinstva je zaposlen, a 1 pohađa osnovnu školu. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: familija potiče iz Crne Gore, ali godina doseljavanja nije poznata.

Ćosović Hajro
Domaćinstvo ima 4 člana. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu nema zaposlenih lica i niko ne traži posao. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: otac Đosović Hajra doselio se iz sela Braćaka (opština Tutin) 1960. godine, jer je bio zaposlen u PIK “Pešter”.

Hasković Šefkija
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Tri člana domaćinstva su zaposlena, a 1 studira. Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine.

Poreklo: predak porodice bio je nastavnik, koji je 1965. godine došao u Karajukića Bunare da radi i živi. Doselio se iz sela Jablanovo iz Crne Gore.

Hasić Rahman
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Jedan član domaćinstva traži posao, 1 je zapoelen, a 3 su učenici srednje škole. Bave se uzgojem stoke i živine.

Gegić Lejlija
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 1 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu nema zaposlenih lica, a 3 člana traže posao. Bave se uzgojem ovaca, goveda i živine.

Dacić Nusret
Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 1 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu je jedno lice zaposleno, jedno traži posao, a 2 člana pohađaju osnovnu školu. Bave se uzgojem stoke i živine.

Pljakić Hajran
Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 0,5 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. U domaćinstvu nema zaposlenih lica, a 2 člana traže posao. Bave se uzgojem ovaca i živine.

Gorčević Ragip
Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 1 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Dva lica traže posao, a 4 pohađaju osnovnu školu. Bave se uzgojem stoke i živine.

Turković Zuhto
Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 1 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Struju su dobili 1972. godine. Dva člana domaćinstva traže posao. Tri lica pohađaju osnovnu školu, a jedno srednju školu. Bave se uzgojem stoke i živine.

Pljakić Abaz
Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od Sjenice 27 km, a od osnovne škole i autobuske stanice 1 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nema vodu. Jedno lice traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda i živine.

Iseljenici iz sela Karajukića Bunari:

1.                  Kolašinac Bajro

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se u Nemačku 1991. godine, radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je nastavnik, sa završenom višom školom.

2.                  Turković Nermin

Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili su se u Tursku 1990. godine, radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju tekstilnu školu.

3.                  Ramčević Latif

Domaćinstvo ima 3 člana. Iselili su se u Tursku 1990. godine, radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu.

4.                  Bogućanin Ferid

Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se u Dansku 1992. godine. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu.

5.                  Pljakić Halima

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Nemačku 1995. godine. Nosilac domaćinstva ima srednju metalostrugarsku školu.

6.                  Šabaredžović Hazbija

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se u Nemačku 1994. godine. Nosilac domaćinstva ima srednju školu.

7.                  Pljakić Šućro

Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se u Nemačku 1995. godine. Nosilac domaćinstva ima srednju školu – kotlarski zanat.

8.                  Lekić Ihmija

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Sarajevo 1994. godine. Nosilac domaćinstva ima srednju trgovačku školu.

9.                  Bibić Harun

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se u Nemačku. Nosilac domaćinstva ima srednju školu.

10.              Jukić Esko

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Novi Pazar. Nosilac domaćinstva ima višu školu.

11.              Pljakić Bajram

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Sarajevo. Nosilac domaćinstva ima srednju školu.

12.              Turković Arslan

Domaćinstvo ima 7 članova. Iselili su se u Sarajevo. Nosilac domaćinstva ima završen fakultet.

13.              Lekić Meho

Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili su se u Sarajevo. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu.

14.              Bibić Mersad

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Sarajevo. Nosilac domaćinstva ima višu školu.

15.              Šabaredžović Hazbo

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se u Sarajevo. Nosilac domaćinstva ima srednju školu.

Prema terenskim proučavanjima stanovništvo Karajukića Bunara iseljavalo se pretežno u Sarajevo, ali u velikom broju i u inostranstvo (Nemačka, Turska i Danska).

U selu se broj stanovnika do 19 godina starosti smanjio od 1991. do 2002. godine 47%, a povećao sa 60 i više godina života 80%. Indeksi starenja bili su 1991. godine 0,12 a 2002. godine 0,44 indeksna poena. Ovi podaci ukazuju da selo i njegovo stanovništvo imaju demografsku budućnost. Mlado stanovništvo je moguće zadržati u selu pod uslovom da se uradi započeti put do Sjenice i da im se omogući siguran plasman stočarskih proizvoda, jer Pešterska visoravan pruža izvrsns uslove za proizvodnju zdrave hrane, koja je sve traženija na svetskom tržištu.

Stanoviištvo po veroispovesti

Godina            1991.   %

pravoslavni  27        13,04

muslimani     177      85,51

ostali             3          1,45

Stanovništvo po pacionalioj pripadnosti

Godina            2002.   %

Srbi               7          6,03

Bošnjaci        109      93,97

Muslimani    –           –

Ostali            –           –

U Karajukića Bunarima je 1991. godine po veroispovesti bilo 85,51% muslimana, 13,04% pravoslavnih i 1,45% ostalih. Po nacionalnoj pripadnosti 2002. godine u selu je živslo 93,97% Bošnjaka i 6,03% Srba. S obzirom da je ovo najmlađe selo na teritoriji Sjeničkog kraja, stanovništvo uglavnom vodi poreklo sa ovih prostora.

U Karajukića Bunarima stanovnika sa preko 15 godina starosti bilo je 1981. godine 104, 1991. godins 145 i 2002. godine 82. Broj lica bez škole od 1981. do 2002. godine smanjio se 26%, sa osnovnom školom 41% i sa višom školom 22%, a povećao sa 4 razreda osnovne škole 200% i sa srednjom školom 18%. Nepismeno je 1991. bilo 8 (5,51%), a 2002. godine 11 lica (13,41%).

Po popisu iz 1991. godine 68,29% domaćinstava prihode je ostvarivalo iz nepoljoprivrednih delatnosti, da bi 2002. godine takvih bilo 46,67%. U ovoj popisnoj godini povećan js i broj mešovitih domaćinstava (sa 14,64% 1991. godine na 33,33% 2002. godine), dok je prihode iz poljoprivrede ostvarivalo samo 20,00% stanovništva. Selo odlikuje i negativna struktura stanovništva po aktivnosti, jer je 2002. godine izdržavanih lica bilo 47,41%, a aktivnih 43,97%. U odnosu na 1981. kada je izdržavanih bilo 67,83% i aktivnih 29,25% i 1991. kada je aktivnih bilo 45,43% i izdržavanih 52,65%, situacija je znatno povoljnija 2002. godine. Nekada su PK “Pešter” i Trgovačko preduzeće otkupljivali stoku, sir i kajmak, od čega su meštani ostvarivali i najveće izvore prihoda, a sada to otkupljuju nakupci, pa je plasman njihovih proizvoda veoma nesiguran. Ovakvo stanje na terenu, najbolje govori o odnosu državs i opštinskih vlasti prema seoskom stanovništvu i njihovim proizvodima, a koji su i glavni izvor prihoda.

IZVOR: UNIVERZITET U BEOGRADU GEOGRAFSKI FAKULTET, Mila A. Pavlović: SELA SJENIČKOG KRAJA antropogeografska proučavanja – naučna monografija, štampa „Forma B“, Beograd, 2009. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

 

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.