Poreklo prezimena, selo Lunjevica (Gornji Milanovac)

Poreklo stanovništva sela Lunjevica, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Položaj sela.

Selo je u severnoj podgorini planine Vujna. Sa Vujna i drugih okolnih brda silaze mnogi potoci, od kojih su najvažniji Bistri Potok i njegova leva pritoka Vujan. Bistri Potok se sastavlja sa Jablaničkom Rekom i tako postaje Lunjevačka Reka. Kuće su po kosama i stranama; osim nekoliko novih, nema ih u potoku ni u polju.

Vode.

U selu su mnogi izvori, česme i bunari. Glavni su: Gazdina Voda (nazvana po „gazdi“ Nikoli Lunjevici), Dobra Voda, Bela Voda, Ostojića Izvor, Mijatovića Česma, Skorina, Gendžin Izvorac, Vučijak, Buban (u polju) i dr. Blizu kuća Milankovića je voda Jasik, koja se smatra „svetinjom“. Na Bistrom Potoku ima jedna a na Lunjevačkoj Reci četiri vodenice.

Zemlje i šume.

Svuda u selu, osim na Vujnu, ima šume, dok po pojedinim potesima ima njiva, livada, šuma i zabrana. Glavni potesi su: Krušaci, Vis, Bijorci (kosa na desnoj strani Bistrog Potoka, koja počinje od Visa a završetak joj se zove Krušaci),Čardačko Brdo, Zapis, Žanik, Bojana, Stari Obor, Vujan, Polje, Ržanik, Gaj, Zapis, Katina Livada, Golo Brdo, Potok, Lazine, Mali Do, Veliko Do, Ravna Kosa, Sedlo, Stolice, Liplje, Klik, Kamalj, Duboki Potok, Prevoja, Barica, Božur, Stolice Manastirske, Mali Vujan, Čapljak, Ploče, Vrhovi, Lazina, Vučjak, Sastavci, Dugo Polje, Brezici i Bandera. Jedan kompleks šume na Vujnu, na samoj seoskoj granici, zove se Grčka Strana. Nekada je u bilo mnogo bukve i tada su se tu nalazili mnog svinjci. Na Visu su livade. Stoka se napasa po utrini oko sela. Kroz selo prolazi drum Gornji Milanovac – Mrčajevci.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa i ima nekoliko zaselaka, raspoređenih amfiteatralno: Krušaci, Bijorci, Pod Vujnom, Drijen ili Drenje, Ražanik i Polje. U selu je 151 domaćinstvo. Dva su groblja; jedno na Zapisu u donjem delu sela a drugo u Krušacima. Seoska zavetina je na Belu Subotu. Od 1949. godine u selu postoji seljačka radna zadruga.

Ime selu.

I u selu i u okolini ime sela se izgovara kao Luljnjevica ili Lunjevice. Jedno naradno objašnjenje veli da je tu bila velika šuma i u njoj se legle ptice „lunje“ pa se po tome i selo nazvalo.

Starine u selu.

Na kosi Bijorcima bilo je „grčko groblje“. Od njega na tom mestu postoji samo nekoliko porazbijanih spomenika. Na Čardačkom Brdu, na kosi desno od Jablanice postojalo je „madžarsko“ a neki kažu rimsko groblje. Na bregu iznad groblja nalazi se mesto Crkvina. Priča se po selu o manastiru Ješevcu, koji jepostojao u vreme Turaka. U nazivu „Stari Obor“ čuva se uspomena na negdašnju ogradu kojom je bilo ograđeno polje do Starog Obora. Rodom iz Lunjevice su bili braća Nikola i Joksim Karamarković. Nikola je bio zet Karađorđev i vojvoda Crnogorske knežine, pa komandant užičkog grada. Umro je u Hotinu 1816 godine. Joksim je bio skeledžija, pa je 1813. godine postao užički vojvoda i poginuo iste godine na Ravnju. U selu je podignut spomenik borcima iz sela, koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

Poreklo stanovništva.

-Petkovići-Nestorovići, Drašovići ili Lučići, Nestorovići i Markovići prvi – su jedan rod, slave Jovanjdan. Zvali su se nekada Rabrenovići, pa se to prezime čuje i danas. Opšte je tvrđenje u selu da su se oni prvi naselili i govori se da im je predak Rabren došao iz Kremana kod Užica. Neki od Petkovića sada se zovu Nestorovići. Svi su sa kućama ispod Vujna.
-Trivunovići, slave Srđevdan. Predak Trivun došao je iz nekog sela Dubnice a starinom su od vrela Lutovca u Crnoj Gori. Iz Crne Gore su pošla braća Trivun, Joksim i Marko. Na Bukoviku (selo Vatinci, Ljubićski srez) braća su se podelila. Joksimovići su sada u Trepči a Markovići ili Marići u Borču. Trivun je bio šesti predak Velimira Trivunovića, koji je 1950. godine imao 62 godine.
-Lunjevice je nekadašnje zajedničko prezime za nekoliko sada podvojenih rodova, ali su se oni ovako nazvali po nazivu sela a ne selo po njima. Ustvari, to ime je nosio Nikola Lunjevica, najistaknutiji član ovog roda. Za njega je zabeleženo da je rođen 1767. godine a umro je 1842. godine i sahranjen kod crkve manastira Vujna, koji je on obnovio 1805. godine. Starinom su to Milićevići od Nikšića, daljim poreklom iz Pećke Nahije i svi slave Lučindan. Najpre su se naselili u Semedraži, gde još ima njihovog roda. Pošto u Semedraži nije bilo zgodno za odgoj svinja, jer nema dovoljno vode, Nikola je prešao u Lunjevicu oko 1800. godine. Od Milićevića su sada u Lunjevicama:
-Matijevići, Milankovići, Radojičići, Srejovići, Sretenovići ili Sapundžići i Pajovići-ovi su izumrli.
-Miškovići i njihov ogranak Damnjanovići, slave Aranđelovdan. Starinom su od Nikšića a došli su početkom 19. veka. Ima ih u Jablanici.
-Milinkovići i njihov ogranak Vujadinovići, slave Savindan. Zovu ih Ercovima, jer su došli iz „Erske“. Došao im je predak Milinko Milinković pre 100 godina iz Čajetine, gde oni još imaju svoga roda. Oni su zasnovali zaselak Krušace.
-Mijatovići prvi, slave Đurđevdan. Na znaju za svoje poreklo.
-Mijatovići drugi, slave Markovdan. Ded ili praded Stanko je došao iz Bosne kao momak pa se „privenčao“ u selu.
-Nikolići, slave Lučindan. Oni su starinom Ćilovići iz Crne Gore. Pobegli su odatle zbog Turaka. Bila su braća Ćile i Nikola. Ćile je umro bez potomstva.
-Vidojevići i Ostojići, slave Đurđevdan. Starinom su iz Crne Hore, odakle su se doselila braća Vidoje, Ostoja i Obrad. Obrad je umro bez potomstva, po njemu se zove u selo mesto Obradovina.
-Radovanovići, slave Aranđelovdan. Praded Crni Radovan je bio iz Svračkovca ili Velereči, od tamošnjih Jovanovića-Miletića-Tolovaca. Dovela ga majka, kada se preudala u ovo selo, pre više od 100 godina. Do skora su čuvali zemljani slavski lonac, koji je ovde donela.
-Veličkovići, slave Aranđelovdan. Ded im je došao iz Prilika oko 1860. godine. Mnogo su se seljakali i u Lunjevicu došli iz Svračkovca na „selsko“. Možda su rod sa Racićima. Ima ih u Branetićima.
-Vitorovići, slave Đurđic. Ne znaju za svoje poreklo.
-Kuburovići, slave Nikoljdan. Oni su poreklom od Sjenice, stoga ih zovu Erama a i „Turcima“, jer su im preci pobili neke Turke i pobegli ovamo. Kuburovićima su nazvani jer im je praded nosio za silajima puške kuburlije. Ima ih u Ljigu.
-Novakovići, slave Nikoljdan po rodu, Đurđic po imanju. Otac se „privenčao“ iz Semedreži, gde ima brata Milosava. Njihov otac je bio iz nekog sela kod Nove Varoši.
-Markovići drugi, slave Aranđelovdan. Otac Svetozar došao iz Borča i „privenčao se“ u Trivunoviće.
-Petrovići, slave Nikoljdan. Oni su na Drijenju do Jablanice i zajedničkog su porekla sa Kovačevićima u Jablanici.
-Vukićevići, slave Tomindan. Sada siromašna a nekada bogata porodica. Imali su ribnjak u svom dvorištu. Ded se „privenčao“ iz Borča u Gruži, pre 60 godina.
-Milovanovići, slave Đurđic po imanju. Otac im je bio iz Svračkovaca i „privenčao se“ u Vitoroviće.
-Ivanovići, slave Sv. Vrače. Ded došao 1903. godine iz Ramaće na kupljeno imanje.
-Blaževići, slave Nikoljdan. Otac im se „privenčao“ iz Nevada, od Blaževića-Šutića, pre 1914. godine.
-Radoševići, slave Nikoljdan po rodu, Srđevdan po imanju. Otac došao iz Prislonice 1916. godine ženi u kuću.
-Dražovići. Otac se privenčao 1920. godine, došavši iz Brusnice.
-Radojević Dušan, slavi Nikoljdan. Dovela ga majka 1905. godine iz sela Vojkovci kod Ljiga u Kačeru udavši se u ovo selo.
-Senić Avram, slavi Nikoljdan. Došao iz Dragačeva 1929. godine kao zidar.
-Andrijević M. je došao 1929. godine iz Brusnice na nasleđeno imanje.
-Puzić, slavi Đurđic po rodu , Savindan po imanju. „Privenčao“ se 1930. godine došavši iz Konjevića.
-Brakovići, slave Nikoljdan. Došli 1936. godine iz Gornje Vrbave na kupljeno imanje.
-Filipovići, slave Nikoljdan. Došli su 1937. godine iz Bujmira kod Niša.
-Zdravkovići, slave Nikoljdan. I oni su došli 1937. godine iz Bujmira kod Niša.
-Racići, slave Nikoljdan po rodu, Aranđelovdan po imanju. Otac se „privenčao“ 1938. godine, došavši iz Ostre.
-Pavlovići, slave Nikoljdan po rodu, Đurđevdan po imanju. Otac se „privenčao“ došavši iz Prislonice.
-Jovanović, slavi Đurđevdan po rodu i po imanju. „Privenčao“ se 1945. godine, došavši iz Preljine.
-Blagojević je došao 1948. godine iz Jablanice na kupljeno imanje.
-Kapetanović je došao 1949. godine iz Grabovice na svoje imanje.
-Đorđević Midrag, slavi Nikoljdan. Nepoznatog je porekla.
-Todorovići su bez muških članova. Muž, odnosno otac bio je iz Trepče.
-Ćebedžići ili Dimitrijevići, slavili Lazarevdan. Izumrli po muškoj liniji.
-Marković treći Tadija, slavi Jovanjdan. Neispitano poreklo.

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.