Poreklo prezimena, selo Gornji Banjani (Gornji Milanovac)

15. decembar 2014.

komentara: 0

Gornji BanjaniPoreklo stanovništva sela Gornji Banjani, opština Gornji Milanovac – Moravički okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Zaseoci ovog sela leže visoko po povijarcima i kosama oko Dičine i oko potoka Đurašinovca, a naročito po velikom povijarcu Majdan – Vidića Brdo; izuzetak čini „varošica“, koja je na sastavcima Velike i Male Dičine.

Vode.

U selu su izvori: Turtulja, Studenac, Vrelo Markovića, Đurašinovac, Sveđovina, Vodica, Savinac („lekovita voda“) a u „planini“: Crveno, Daskovoda, Porom, Ignjatovića Vrelo, Markovića Vrelo i dr. Savinac je vrelo koje izbija iz kamena na samoj levoj obali Male Dičine, niže njenog izlaska iz Proslona (nečitko).

Zemlje i šume.

U selu su njive, livade i šume na mestima: Veliki Stoviš, Mali Stoviš, Kelja, Ruda Glavica, Nikolina Kuća, Klik, Ružina Kuća, Metaljka, Vrletna Strana, Kamalj, Barice, Rid, Alica, Deseci, Ćelije (na granici sa Teočinom) a u „planini“ pod Rajcem su mesta: Kelja, Arsovača, Jelen-Stijena, Drenova Kosa, Zeleni Virovi, Sastavci, Blaškovina, Porom, Majdan, Ristijevac i Međedova Dolina. Selo je imalo „selinu“ koju je uzela država.

Tip sela.

Naselje je veoma raštrkano, osim „varošice“, u kojoj su kuće zbijene i raspoređene duž puta, ispod raskršća puteva za Valjeva i Kadinu Luku. „Džemati“ nose imena po rodovima: Erići, Nikolići, Vidići, itd. U selu je 69 domaćinstava. Katastarskim premerom došlo je do promena granica atara sela, tako da su dve kuće u „varošici“ (ambulanta i učiteljski stanovi) pripali Teočinu dok su Gornjim Banjanima pripale dve kuće Vasovića, jedna kuća Živanovića i dve kuće Žižovića od Gornjih Branetića. U „varošici“ su škola, pošta, opština, ambulanta, jedan dućan, crkva, nekoliko kuća i zanatska radnja. Groblje je na Tresavcu. Seoska preslava je Drugi dan Trojica, glavni vašar su selu je na praznik Pokrov a manji o Cvetima, Teodorici i Vaskrsu.

Ime selu.

Opšte je predanje da je nekada u selu postojala topla banja i da je selo nazvanoi po njoj. Ovi Banjani su nekada bili zaselak sela Loznja i stanovnici su sahranjivani u Loznju. Jednom prilikom, na zadušnice, došlo je do svađe na lozanjskom groblju, pa su rešili da zasnuuju novo groblje, na kome je bio prvi sahranjen Alempije.

Starine u selu.

Nedaleko od sastavaka, u strani kod vrela Markovića, sa obe strane puta za Polom, nalazi se „madžarsko“ groblje. Postoji samo još jedna uska ploča pored puta, dok je sve ostalo razneto. Po predanju, tu je bila „madžarska“ crkva ili manastir. Priča se da su „Madžari“ poubijani i zakopani na tom mestu. Neko staro groblje bilo je na kraju „varošice“.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Po predanju, u selu je nekada bilo Turaka. Prvi Srbi su jednostavno zauzeli zemlju u pustinji a od njih su kupovali zemlju docniji doseljenici. U selu je nekada živeo Ilija Sveđ, po kome je nazvano mesto Sveđovina; on je nehotice zapalio šumu te je stoga napustio selo i otišao u Kolubaru.
„Varošica“ je nastala 1862. godine. Te godine je sveštenik hadžija Atanasije Simić (1809-1890) sagradio crkvu, zatim jednu kuću i jedan dućan. Kasnije je podigao još jednu kućui i dućan, pa su se prikupili i drugi. Godine 1943. „varošica“ je teško stradala. Nemci su je potpuno spalili.
Po predanju u selo su prvi došli braća Srdani Simo. Priča se da su iz od Užica, drugi pričaju da su iz Banata. Pre dolaska ovde bili su u Trešnjevici kod Topole, Preljini, Takovu, Srdan je bio i u Brusnici – da bi na kraju došli u ovo selo. Preci su im bili kovači. Srdan je imao više sinova i od njega vode poreklo:
Ignjatovići (ranije se zvali Macanovići i Srdanovići), Matovići, Živanovići i Uroševići.

Od Sime su: Simići. Svi slave Đurđevdan. Matovića ima u Loznju. Predak Ignjat bio je 20 godina kmet za vreme Turaka a predak Mato je poginuo od Turaka na Zastruzi. Mato je bio sa knezom Milošem u boju da Dublju. Mate je imao boljeg konja od Miloša, pa su zamenili konje.

Alempijevići, slave Alimpijevdan. Alempije Kočović je došao od Sjenice, najpre se naselio između Ločevaca i Takova da bi potom došao ovde, u brdo, u „kamalj“.
Nikolići, slave Alimpijevdan. Njihov praded Nikoladošao je sa granice Bosne i Like, od Otočca, u vreme boja na Ljubiću 1809. godine. Učestvovao u Ustanku kao mladić od 18 odina, služio kao momak uz Drinčića, bio vredan pa se dopao Miliću, koji ga smesti kao momka u bogatu kuću u Banjanima, on se potom oženio iz te kuće ali je malo dobio „miraza“. Nakon rešeljnja spora Loznja i Banjana Banjnima pripadne potes od 50 hektara. Milić Drinčić i Gospodar Jovan isposluju da se zamlja pokloni Nikoli kao vrednom, hrabrom i siromašnom čoveku.
Markovići i Maksići-Maksimovići su poreklom od dva brata, koji su se zvali Okolići, koji su došli od Sjenice, slave Stevanjdan. Jedan od Maksića je otišao u Ručiće.
Erići, slave Nikoljdan. Starinom su od Užica. Najpšre su bili u Grabovici, potom u Takovu da bi pre 5-6 kolena došli u Banjane.
Vidići, slave Nikoljdan. Ded im došao sa Kosmaja.
Gačići. Otac im se prizetio iz Loznja.
Drinčić, slavi Aranđelovdan. Došao iz Teočina uz majku, koja se ovde preudala.
Uroševići, slave Đurđevdan po imanju. Otac došao iz Krive Reke kao posinak u kuću Živanovića.
Stevanović, slavi Nikoljdan po imanju. On je od Drinčića u Teočinu a prezime uzeo od poočima.
Rakovići. Otac došao sa Ozrena.
Kostić je prešao ovde kao bravar iz Poloma 1926. godine.
Ivanović, slavi Nikoljdan. Otac mu došao iz Poloma i ovde se prizetio pre 30 godina.
Đolović, slavi Nikoljdan po imanju. On je rodom iz Loznja. Došao ovamo kao trgovac i „privenčao se“ za Persu Novaković, čiji je otac bio iz Ozrena.
Draškić je došao iz poloma kao bojadžija da bi potom postao trgovac.
Perišić je došao iz Loznja pre 30 godina kao kovač, potom postao trgovac.
Despotović je došao iz Poloma kao kovač 1930. godine.
Savčić (nečitko) je došao iz Poloma pre 22 godine, prizetio se u Ignjatoviće.
Vasović, slavi Stevanjdan po imanju, prekađuje Đurđevdan. On je došao iz Gornjih Branetića pre 20 godsina i prizetio se u Markoviće.
Ćajić, slavi Nikoljdan po imanju. Otac mu došao kao posinaka u Stevanoviće, iz Slavkovice, pre Prvog svetskog rata.

Dva domaćinstva u selu su bez muških potomaka-članova:
Stojanovići, poreklom od Užica, predak bio opančar.
Vesovići su poreklom iz Loznja.

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.