Istražujte vaše korene u Hrvatskoj i Srbiji

25. novembar 2014.

komentara: 23

Saradnica portala Poreklo Smiljka Kitanović objašnjava kako da izučavate pretke iz lokaliteta u današnjoj Hrvatskoj i Srbiji*

*prevod teksta koji je objavljen u časopisu Internet genealogy, koji možete da pročitate na engleskom posredstvom sledećeg linka: 

Smiljka Kitanovic – Explore Your Roots in Croatia and Serbia

tekst Smiljke Kitanovic u casopisu Internet Genealogy

Možda ste saznali o vašim hrvatskim ili srpskim korenima od članova porodice ili ste ih sami otkrili prilikom izučavanja vašeg porodičnog porekla. Dokumenti, poput imigracionih putničkih spiskova (immigration passenger lists), ponekada jasno ističu da je imigrant doputovao iz Jugoslavije, Hrvatske ili Srbije. No mnogi geneolozi se u svojim pretraživanjima rano suočavaju sa preprekama, zbunjeni dokumentima koji navode Austriju ili Mađarsku kao mesto porekla pretka. Verovatno bi ih iznenadilo saznanje da takav predak možda potiče iz lokaliteta u današnjoj Hrvatskoj ili Srbiji.

Istraživanje porodičog porekla može biti dalje otežano činjenicom da neki preci, rođeni u mestima koja danas pripadaju Hrvatskoj ili Srbiji, nisu ni Hrvati ni Srbi. Tokom istorije, Balkan je bio stecište naroda, kultura i religija. Tu su ljudi različitih etničkih pripadnosti živeli i borili se jedni protiv drugih, poput Hrvata, Srba, Mađara, dunavskih Nemaca (Folksdojčera), Muslimana, Jevreja i Talijana. Zbog burne istorije ovoga regiona, geneolozi se suočavaju sa jedinstvenim izazovima, kao i neočekivanim ishodima pretraživanja. Mogu otkriti neočekivane činjenice u porodičnoj istoriji ili naglo privesti istraživanje kraju zbog uništene ili nestale dokumentacije.

Dok su Hrvati i Srbi vekovima naseljavali susedne regione, poput Bosne, u žiži ovoga članka je izučavanje porekla predaka iz sela i gradova koji se danas nalaze u Hrvatskoj ili Srbiji.

Odakle vaš predak zaista potiče?

Važan korak u otkrivanju vaših korena je saznavanje mesta porekla pretka koji je migrirao iz Evrope. Možda ste čuli o takvom mestu iz porodičnih priča. Ili možda posedujete lične dokumente takvog pretka, koji navode rodno selo ili grad: dosije o naturalizaciji (naturalization record), prijava za pasoš, vojni dokumenti ili drugo. U nedostatku takvih dokumenata, imigracioni putnički spiskovi dostupni onlajn mogu pružiti podatke o mestu porekla.

Međutim, ponekada je veoma teško otkriti ne samo mesto, već i rodnu zemlju pretka. Zbog promena u granicama i jurisdikcijama, rodno mesto pretka, koje je bilo prema imigracionim putničkim spiskovima locirano u Austriji ili Mađarskoj, danas se može naći u Hrvatskoj ili Srbiji. Istraživanje može dodatno otežati činjenica da su za imigrante na ostrvu Elis (Ellis Island), koji su poticali iz istoga mesta, bile ponekada zapisane različite zemlje porekla. Prema spiskovima pristiglih putnika na ostrvu Elis (Ellis Island Passenger Arrival Records), imigranti iz Bilja su tokom 13-godišnjeg perioda došli iz sledećih zemalja:

◦ imigranti 1907, 1910 i 1911: Bilje, Austrija (Austria)

◦ imigranti 1910: Bellye, Mađarska (Hungary)

◦ imigranti 1920: Belje, Jugoslavija (Jugoslavia)

Drugi nazivi korišćeni za zemlju porekla imigranata iz mesta koja su danas u Hrvatskoj ili Srbiji su Yugoslavia, J. Slav., Ju. Sl. i S.H.S.

Upotreba različitih naziva za zemlju u kojoj se nalazilo jedno selo ili grad odražava složenu istoriju Balkana. Za imigrante koji su ulazili u SAD između dva svetska rata, kao zemlja porekla bila je često navedena Jugoslavia ili S.H.S. (akronim za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca). Za druge je bila zapisana preciznija lokacija−Srbija ili Hrvatska.

Između 1867. godine i Prvog svetskog rata, veći deo današnje Hrvatske i severna Srbija su bili pod upravom Austro-Ugarske. Zbog toga su Austrija ili Mađarska zavedene kao zemlje porekla imigranata koji su migrirali iz tih krajeva pre Prvog svetskog rata. No pošto je veći deo današnje Srbije bio nezavisna zemlja između 1878. i Prvog svetskog rata, Srbija je bila zabeležena kao zemlja porekla za predratne imigrante odatle.

Google vam može pomoći da saznate u kojoj se zemlji danas nalazi rodno mesto vaše pretka. No ako sumnjate da je naziv mesta zastareo, posetite veb-stranicu JewishGen da doznate savremeno ime rodnog mesta pretka (www.jewishgen.org/communities/LocTown.asp). Iako su u žiži pažnje ove veb-stranice mesta sa jevrejskim zajednicama, naći ćete tu takođe i mnoga mesta koja se danas nalaze u Hrvatskoj i severnoj Srbiji. Mesta možete pretraživati po starim i savremenim nazivima.

Iako su nazivi nekih mesta imali slične varijante (npr. Bilje, Bellue, Belje), nazivi drugih mesta su se međusobno veoma razlikovali. Na primer, srpski grad Novi Sad se tokom istorije zvao Neusatz (austrijski naziv) i Újvidék (mađarski naziv). Ovi naizgled različiti nazivi znače isto i mogu se prevesti kao Novi Sad (nova plantaža, nova teritorija). Sva tri naziva za taj grad su se pojavljivala u imigracionim putničkim spiskovima. No budite oprezni, jer ponekada isti ili slični nazivi za mesta se ponekada odnose na sasvim različita mesta koja su danas u različitim zemljama.

Savladavanje jezičkih prepreka

Dok su hrvatski dokumenti najčešće zapisani latinicom, većina srpskih dokumenta je zapisana ćirilicom. No pored latinice, i ćirilica i glagoljica se pojavljuju u dokumentima iz nekih krajeva danas u Hrvatskoj. Na primer, matične knjige pravoslavnih Srba u Krajini su zapisane ćirilicom. Glagoljica, stvorena u 9. veku, se koristila duž jadranske obale sve do 19. veka. O ovom pismu možete doznati više iz članka “Glagoljica i njena primena u crkvenim dokumetima u Hrvatskoj,” dostupnom na engleskom na veb-stranici www.feefhs.org/journal/12/mcdaniel.pdf.

Zavisno od istorijskog perioda i regiona, drugi jezici se pojavljuju u dokumentima iz Hrvatske i Srbije, kao na primer latinski, mađarski i nemački. Geneološke liste reči za ove jezike možete naći na veb-stranici www.familysearch.org/learn.

Geneološki dokumenti iz Hrvatske

Kao i u mnogim drugim zemljama Evrope, osnovi izvor geneološkh podataka su matične knjige. Među najstarije očuvanim u Hrvatskoj, nalaze se matične knjige iz Umaga (od 1483) i Labina (od 1536). Mnoge su matične knjige iz Hrvatske snimljene na mikrofilmove koji su danas dostupni istraživačima u Biblioteci porodične istorije (Family History Library) u Solt Lejk Sitijy (Salt Lake Sity), Juta (Utah), SAD. Mikrofilmovi sadrže snimljene matične knjige različitih veroispovesti: rimo-katoličke, grko-katoličke, pravoslavne, kalvinske, evangelističke i jevrejske. Crkve su takođe stvarale cenzuse− Status animarum (stanje duša)−od kojih su neki snimljeni na mikrofilmove. No sada više ne morate posećivati Biblioteku porodične istorije ili njene ogranke da biste proučili ove mikrofilmove. Od Juna 2012, oko milion dokumenata skeniranih iz matičnih knjiga Hrvatske je dostupno na veb-stranici www.familysearch.org. Jednostavna (i ujedno besplatna) registracija vam omogućava pristup ovom bogatstvu dokumenata, stvorenih između 1516. i 1949. godine.

No, neke matične knjige su samo dostupne u Hrvatskom državnom arhivu. Na njihovoj veb-stranici možete naći usluge koje pružaju, kao i cene (www.arhiv.hr/en/index.htm). Ovaj arhiv takođe ima ogranke po većim gradovima Hrvatske, poput Osijeka, Splita i Dubrovnika, gde se možda nalaze dokumenti vaših predaka.

Ako odlučite da posetite Hrvatski državni arhiv, proučite prvo uputstva na veb-stranici arhiva. Da biste tamo istraživali, neophodno je da popunite prijavu i platite korišćenje usluga arhiva. Preporučljivo je nazvati arhiv unapred da se raspitate o materijalu koji biste želeli pregledati, jer posetiocu dnevno nude samo ograničeni broj knjiga ili kutija sa dokumentima. Radno vreme se razlikuje po ograncima arhiva, ali se većina zatvara u ranim poslepodnevim satima.

Osoblje arhiva će vam uz naplatu skenirati željene dokumente i prirediti vam CD sa kopijama dokumenata, koji podižete sledećeg dana. U arhivu možete takođe proučavati oporuke, školske imenike, stare geografske karte i druge dokumente. Svakako se raspitajte o literaturi koju prodaje arhiv, poput knjiga i časopisa.

Drugi važni geneološki izvori koje možete naći online su snimci državnih matičih dokumenata od 1895 do ranog 20. veka (www.familysearch.org). Noviji dokumenti se čuvaju po matičnim uredima u Hrvatskoj.

Korisne podatke o predačkim domaćinstvima pružaju cenzusi, poput Mađarskog cenzusa za oporezivanje imovine iz 1828 (Vagyonösszeírás), koji je dostupan na mikrofilmovima u Biblioteci Porodične Istorije ili, uz pretplatu, na veb-stranici www.worldvitalrecords.com. Mađarska je 1828. godine bila deo Habsburške Monarhije, kojoj je pripadala i Hrvatska. U cenzusu iz 1828, mesta u današnjoj Hrvatskoj bila su zavedena po okruzima u kojima su se tada nalazila: Verocze, Pozsega,Szerem, Baranya, Belovár-Körös, Varasd i Zágráb. Pošto su mikrofilmovi za cenzus iz 1828. organizovani po okruzima, neophodno je da prvo ustanovite okrug u kome se nalazilo rodno mesto vašeg pretka. Okrug možete otkriti pomoću tkz. 1828. Census Village List MS Word file, dostupnom na veb-stranici www.iabsi.com/gen/public/CensusMain.htm#1828Census. Upotrebite Find funkciju u MS Word programu da biste fajl pretražili unošenjem rodnog mesta vašeg pretka. Ako vaša pretraga ne donese željeni rezultat, uzmite u obzir raznovrsne nazive predačkog rodnog mesta. Na primer, hrvatski grad Osijek se u ovom cenzusu pojavljuje kao Eszék, kako su ga tada zvali Mađari.

Cenzus iz 1828. pruža podatke o domaćinstvima koja su posedovala nekretnine ili prihode podložne oporezivanju. Za svako takvo domaćinstvo je navedeno ime glave porodice, a povremeno i ime sina ili zeta. Osobe oslobođene poreza, poput plemića i nekih stručnjaka (činovnika, sveštenika, učitelja, lekara, apotekara, veterinara, umetnika i drugih) su uglavnom bile izostavljene iz ovog cenzusa. Za svako prijavljeno domaćinstvo bio je također naveden i broj članova podložnih oporezivanju (između 18 i 60 godina života), uključujući i poslugu. Ako su vaši preci uključeni u ovaj cenzus, možete saznati da li su bili kućevlasnici ili podstanari, kao i da li su posedovali polja, voćnjake, vinograde ili stoku.

Ako je vaš predak bio zanatlija ili vlasnik radnje, možda je zapisan u Mađarskom imeniku industrije i trgovine iz 1891. godine. Ovom se imeniku pristupa uz pretplatu na veb-stranici www.radixindex.com. No pored imena zanatlija i trgovaca, njihovog mesta stanovanja, kao i vrste zanata ili trgovine kojima su se bavili, drugih podataka o precima u ovom imeniku nema.

Preci koji su služili u austrijskoj ili austro-ugarskoj vojsci su obično bili regrutovani u odrede po mestu stanovanja. Da biste otkrili odred vašeg pretka, proučite tabele u članku na veb-stranici www.feefhs.org/journal/9/blodgett2.pdf. Kad ustanovite odred vaše pretka, možete pogledati vojnu dokumentaciju odreda dostupnu na mikrofilmovima Biblioteke porodične istorije. O austrijskim vojnim dokumentima možete saznati na veb stranici www.feefhs.org/journal/9/blodgett.pdf.

Geneološki dokumenti iz Srbije

Srbija se 1830. godine izborila za autonomiju u okviru Otomanskog carstva, što je pogodovalo stvaranju značajne geneološke dokumentacije na srpskom jeziku, poput cenzusa i matičnih knjiga. No, veoma malo matičnih knjiga iz Srbije je dostupno geneolozima u SAD. Snimljene na mikrofilmove Biblioteke porodične istorije su matične knjige austrijske vojske i rimokatoličke crkve iz mesta u severnoj Srbiji, koja su pripadala Austro-Ugarskoj do 1918. godine. Neke od matičnih knjiga rimokatoličke crkve su uključene u indeks pod nazivom “Hungary Catholic Church Records, 1636-1895,” na veb-stranici www.familysearch.org.

Dok se mnoge matične knjige pravoslavne crkve danas čuvaju po lokalnim arhivima u Srbiji, novije matične knjige su u opštinama. No neke opštine takođe drže matične knjige rođenja u kojima su registrovana deca rođena još davne 1876. godine. Najstarije srpske pravoslavne matične knjige u arhivima datiraju iz kasnog 18. veka. Lokalni arhivi takođe čuvaju rimokatoličke, jevrejske, evangelističke, adventističke, kao i druge dokumente.

Veb-stranice nekih arhiva, kao na primer Istorijskog arhiva u Pančevu (www.arhivpancevo.org.rs/arhive.htm), pružaju detaljne opise njihovih mikrofilmova. Ako lokalni arhiv u oblasti vašeg pretka pruža premalo podataka na svojoj veb-stranici, uspostavite vezu sa arhivom i pitajte da li dokumentacija vezana za vašeg pretka postoji. Nažalost, mnoge su matične knjige u Srbiji bile unišene tokom Drugog svetskog rata.

Ako je dokumentacija vašeg pretka očuvana, verovatno ćete morati posetiti lokalni arhiv lično ili unajmiti geneologa da saznate o pretku. Arhivima je po zakonu zabranjeno slati kopije dokumentacije u inostranstvo, uključujući i kopije stranica iz starih matičnih knjiga. Ako planirate posetu, unapred se uputite u pravila arhiva. Možda ćete u arhivu moći praviti samo beleške ili naručiti overene izvode iz matičnih knjiga. No možete dobiti i znatnu podršku−tokom moje nedavne posete Istorijskom arhivu Beograda (www.arhiv-beograda.org/index.php/en/), njihovo osoblje mi je sa entuzijazmom pomoglo da pronađem dokumentaciju mojih predaka.

Ukoliko su matične knjige iz rodnog mesta vašeg pretka uništene, ne očajavajte. Važan izvor geneoloških podataka iz 19. veka u Srbiji su cenzusi: ukupno 16 cenzusa je stvoreno između 1843. i 1910. U starijim cenzusima su imenovani muški članovi domaćinstava, dok su žene samo prebrojane. Međutim, od cenzusa iz 1862/1863, žene su takođe imenovane.

Iako su mnogi cenzusi uništeni, među očuvanima se nalazi cenzus iz 1862/1863, kao i cenzusi iz 1834, 1844, 1849, 1857 i 1884. Da biste doznali da li su očuvani cenzusi za lokalitet vašeg pretka, posetite www.demogr.mpg.de/papers/working/wp-2012-018.pdf. Očuvani cenzusi se danas drže u Arhivu Srbije u Beogradu (www. archives.org.rs).

Moguće je da su neki stanovnici severne Srbije bili uključeni u Mađarski cenzus za oporezivanje imovine iz 1828 i u Mađarski imenik industrije i trgovine iz 1891. (vidite Geneološke dokumente iz Hrvatske). Okruzi navedeni u cenzusu iz 1828, koji uključuju mesta sada locirana u Srbiji, su Bacs-Bodrog, Szerem, Toronal i Temes.

Prezimena srpskih predaka predstavljaju izazov geneolozima, kako objašnjava Slavica Jović, stručnjak za mikrofilmove iz Istorijskog arhiva Srbije. Pre 1830-tih godina, mnogi su Srbi samo koristili lična imena uz opis zanimanja. Oko 1830, srpski knez Miloš Obrenović je uveo obavezu uzimanja prezimena po očevom ličnom imenu (patronimik).

Međutim, toj naredbi se nisu svi pokorili. Neki su Srbi stvorili prezimena koja su ukazivala na njihovo poslednje poznato mesto porekla. U retkim slučajevima, potomci su uzimali prezimena po ličnom imenu majke ili nekog drugog rođaka. Na primer, moj predak Stanoje Đorđević (deda mog čukundede), bio je naslednik brata Kitana, koji nije imao potomke. Stanoje je u čast svog brata uzeo prezime Kitanović i preneo ga na svoje potomke. No konačno su svi Srbi zakonom iz 1859. godine bili prinuđeni da se drže samo jednog prezimena. Osim žena koje su menjale prezimena po udaji, promene prezimena su posle 1859. godine bile veoma retke (i obično registrovane u knjigama).

Zaključak

Možda ćete otkriti da imate duboke korene u Srbiji ili Hrvatskoj, ili da su svega jedna do dve generacije vaših predaka živele tamo. Nemojte se iznenaditi ako vas istraživanja odvedu u neku drugu zemlju. Na primer, ukoliko pretražujete pretke koji su bili dunavski Nemci, možda ćete naći da su prethodno došli iz Mađarske, a pre toga iz Austrije ili Nemačke. S druge strane, možda otkrijete da je predak, koji je Hrvat ili Srbin, došao izvana: jedan moj srpski čukundeda se u drugoj polovini 19. veka doselio u Beograd iz Temišvara.

Budite spremni da možda nećete vašim istraživanjima daleko doseći u prošlost, naročito ako su dokumenti vaših predaka uništeni. No, takav nepoželjan ishod ne treba da vas spreči da izučavate kulturu i zemlju vaših predaka, kao i da sami posetite rodno mesto pretka jednog dana.

Komentari (23)

Odgovorite

23 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Zatiranje Srba u Hrvatskoj (21): Krivi što su rođeni

    Svetozar Livada je analizirajući period od 131 godine, koliko se na prostoru Hrvatske vrše organizovani popisi stanovništva, posle detaljne analize podataka sprovedenih i po županijama, regijama i gradovima, iz svega izvukao nekoliko ključnih zaključaka o daljoj budućnosti Srba u ovoj zemlji.

    Prvi zaključak je da su sve do kraja 19. veka, na prostoru Hrvatske živeli gotovo isključivo samo Hrvati i Srbi.
    “Popisi iz 1900. i 1910. beleže skoro udesetostručenje ‘ostalih’ nacionalnosti, osetno smanjenje broja i udela Hrvata (sa preko 80 na ispod 70 procenata, što je i najmanji zabeleženi udeo Hrvata u Hrvatskoj u svih 14 popisa), dok je udeo Srba ostao na stabilnih 16-17 procenata.” Analizirajući podatke dobijene nakon Prvog i Drugog svetskog rata Livada beleži na koji način je broj Srba opadao.
    “Prvi popis nakon Prvog svetskog rata beleži maksimalnih 764.901 ili 22,2 procenta Srba, a njihov udeo neprekidno opada od 1961, da bi u popisima 2002. i 2011. iznosio samo petinu udela iz 1921. Slično se desilo i ‘ostalim’ nacionalnostima, jer je njihov udeo u popisu 2011. samo trećina onoga iz 1910, mada je u međuvremenu bilo i osetnijih padova udela.”

    Kolonizacija i raseljavanje

    Do drastičnog gubitka broja stanovnika srpske nacionalnosti dolazi tokom Drugog svetskog rata. Analizirajući demografske gubitke po više parametara, Livada iznosi procenu drugih stručnjaka koliko je tada stradalo ljudi na teritoriji Hrvatske.
    “Ukupni demografski gubici u Hrvatskoj iznosili su 502.000, od čega su ratni gubici 295.000. Ukupni demografski gubici kod Srba u Hrvatskoj iznose 159.000, od čega ratni gubici čine čak 137.000 ili 46,4 procenta od ukupnih ratnih gubitaka u Hrvatskoj (Kovačević, 1992-93). Drugi svetski rat je na prostoru bivše Jugoslavije odneo veliki broj žrtava, a kada je reč o stanovništvu srpske nacionalnosti, velika ljudska stradanja na prostoru današnje Hrvatske, rezultat su likvidacije srpskog življa od strane NDH, a posebno u logorima Jasenovac, Jadovno i drugim, ali i prilikom akcija protiv partizana, gde su najvećim delom bili Srbi”, precizira Livada. Kao drugi ključan razlog drastično smanjenja Srba u Hrvatskoj, Livada vidi najpre u masovnim, organizovanim migracijama – kolonizaciji Vojvodine.
    “Kolonizaciju Vojvodine, organizovala je komunistička vlast od 1945. do 1948. godine pod izgovorom rešavanja agrarnog pitanja. Ukupno je u Vojvodinu doseljeno 36.430 porodica sa 216.306 lica. Od toga iz Hrvatske je doseljeno 52.929 lica ili 25 procenata svih kolonista, a njihovo poreklo ukazuje da potiču iz krajeva nastanjenih Srbima. To su demografski rejoni Like i severnog Primorja (iz koga je poreklom 61 odsto kolonista iz ove republike) i rejona Dalmacije (sa 22 posto kolonista). Kolonizacija je, dakle, imala vrlo sličan efekat kao i raseljavanje Srba s početka Drugog svetskog rata. Tim pre što učesnici u kolonizaciji često ističu da su ih lokalne vlasti prisiljavale da se sele, pa su često čitava sela raseljavana”, navodi Livada.

    Hronologija izbeglištva

    Mnogi Srbi koji su tada kolonizovani, ipak nisu mogli da se snađu u novoj sredini, pa je dolazilo do povratka određenog broja stanovnika, ali Livada tvrdi da se u Hrvatsku vratilo ipak najmanje ljudi.
    “Faza spontanog povratništva trajala je znatno duže od organizovanog doseljavanja i jedno vreme bila je preovlađujući tip migracija u Vojvodini. Obim povratništva zavisio je od razlika u ekonomskom razvoju polazišta i odredišta, pa je to i razlog što je povratništvo u Sloveniju bilo najveće, a u Hrvatsku najmanje, samo 6,5 odsto ili samo par hiljada lica, jer zbog ratnih razaranja kolonisti iz Hrvatske i nisu imali gde da se vrate”.
    Posebno poglavlje u migraciji stanovništva čini hronologija izbeglištva iz Hrvatske u Srbiju tokom devedesetih godina prošlog veka.
    “Treba primetiti da je posle 1991. kada je u Srbiju izbeglo 16,2 procenta od ukupno 233.125 lica izbeglih iz Hrvatske u Srbiju tokom devedesetih godina, u naredne tri godine izbeglištvo iz ove republike jenjavalo i prepolovljavalo se u svakoj narednoj godini, da bi nagli vrhunac dostiglo u ‘Oluji’, oružanoj intervenciji hrvatske vojske početkom avgusta 1995, kada je pokrenuto više od polovine izbeglica (54 procenta) iz Hrvatske.”
    Livada iznosi podatak da je do 1995. Srbija primila 330.000 izbeglica iz Hrvatske, a do Svetskog dana izbeglica, 20. juna 2014, samo njih 69.000 ili 21 odsto se vratilo u svoje domove. “Ovaj Svetski dan izbeglica, Srbija je dočekala sa najvećim brojem izbeglica u Evropi 43.763 od kojih su 32.371 ili skoro tri četvrtine izbeglice iz Hrvatske.”

    Prepreke za povratak

    Kao odgovor na prosto pitanje zbog čega je Srbija dočekala 2014. godinu sa najvećim brojem izbeglica u Evropi, Livada citira zaključak Komesarijata Srbije za izbeglice i migracije iz te, 2014. godine.
    “Republika Hrvatska nije isplatila zaostale penzije, dinarsku i deviznu štednju. Nekoliko desetina hiljada izbeglica iz Republike Hrvatske ni nakon 19 godina od prestanka rata nije povratilo svoje stanarsko pravo. Republika Hrvatska nije obnovila više od 10.000 srušenih srpskih kuća u područjima gde nije bilo ratnih dejstava i oko 8.000 kuća na područjima zahvaćenim ratom. Nije vraćeno ni oduzeto poljoprivredno zemljište. Zabrinjavajuće je i da nadležne institucije u Republici Hrvatskoj ne procesuiraju pojedince koji šire govor mržnje i vode kampanju protiv srpskog jezika i pisma. Svi navedeni argumenti potkrepljuju stav da do očekivanih promena, nažalost, nije došlo.”

    Veštačka populacija

    Drastično smanjenje drugih nacija u Hrvatskoj, Livada dovodi u direktnu vezu sa veštački nastalom populacijom “Jugoslovena” koji su se kasnije masovno opredeljivali da su hrvatske nacionalnosti.
    “Prvi put u istoriji popisa, Hrvati su 2011. činili preko 90 procenata ukupnog stanovništva Hrvatske, iako je njihov apsolutni broj opao za preko sto hiljada ili za 2,6 odsto u odnosu na prethodni popis 2001. godine, kada je zabeležen najveći apsolutni broj Hrvata u istoriji popisa stanovništva Hrvatske”, ističe Svetozar Livada.

    Izvor: https://vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/721078/Zatiranje-Srba-u-Hrvatskoj-21-Krivi-sto-su-rodjeni

    SUTRA – Zatiranje Srba u Hrvatskoj (22): Pakleni plan Zagreba

  2. Vojislav Ananić

    Zatiranje Srba u Hrvatskoj (22): Pakleni plan Zagreba

    U obimnom, naučnom radu “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, koji analizira 130 poslednjih godina popisa stanovništva u Hrvatskoj, najpriznatiji živi srpski naučnik u Hrvatskoj, profesor Svetozar Livada je konkretnim primerima opravdao veoma sumoran naslov knjige.

    Svojevrstan je zaključak da su na demografski slom Srba u Hrvatskoj uticali Prvi i Drugi svetski rat, a da je “završni udarac” usledio posle 1991. godine.

    Progoni, klanja, kolonizacija

    – Dugoročni trend opadanja broja i udela Srba u Hrvatskoj evidentan je još od kraja Prvog svetskog rata. Od 1941. primetna je kontinuirana politika prema Srbima u Hrvatskoj: Pavelićevi progoni i, kasnija klanja, nastavili su se kolonizacijom i završili se Tuđmanovim progonima. Međutim, sve do popisa 1991. udeo Srba je sporo opadao, uprkos evidentnim progonima, organizovanim preseljenjima i ubistvima za vreme Prvog i, naročito, Drugog svetskog rata. Prelomni momenat desio se u poslednjoj dekadi dvadesetog veka, kada je udeo Srba smanjen za skoro tri puta u odnosu na početak te dekade – navodi Livada i dodaje da su podaci iz poslednjeg popisa stanovništva održanog 2011, pokazali da u tom, preostalom udelu Srba u Hrvatskoj, preovlađuje ostarelo stanovništvo.
    – Zato projekcije do 2051. nagoveštavaju svođenje udela Srba na samo 2,4 procenta, dok njihova starosna struktura ukazuje na potpuno odsustvo ikakvih mogućnosti za dalju reprodukciju – alaramantan je podatak koji iznosi ovaj stručnjak.
    U ovoj knjizi, Livada se bavio tom projekcijom kao najznačajnijim segmetnom predstavljanja demografskih, socijalnih i ekonomskih pravaca budućeg kretanja stanovništva jednog prostora.
    – Analiza u ovom radu obuhvatila je izradu projekcija ukupnog stanovništva Hrvatske, kao i projekcije stanovništva prema nacionalnosti, s ciljem da se na što jasniji način prikažu posledice ratnih dešavanja tokom 90-ih godina. U radu su posebno rađene projekcije za stanovništvo hrvatske nacionalnosti i stanovništvo srpske nacionalnosti, dok su ostale etničke grupe posmatrane zajedno u okviru kategorije “ostali”. Projekcije su rađene za period do 2051. godine, pod pretpostavkom da u projektovanom periodu neće biti ratova, epidemija ili prirodnih katastrofa kao što su razorni zemljotresi – objašnjava Livada.

    Manje svih građana

    Na osnovu dugogodišnjeg proseka ovaj stručnjak zaključuje da će se u Hrvatskoj do 2051. rađati 105 dečaka na 100 devojčica, a kad je reč o fertilitetu (rodnosti naroda), pošlo se od pretpostavke da će on biti isti kao 2011, konstantno na nivou 1,51 do kraja projektovanog perioda.
    Kad je reč o promenama u očekivanom trajanju života stanovnika Hrvatske, korišćen je model Ujedinjenih nacija o srednjem povećanju očekivanog trajanja života novorođenčadi, po kome je prosečna životna dob stanovnika Hrvatske 76 godina.
    “Model koji koriste UN pretpostavlja da očekivano trajanje života novorođenčadi za oba pola raste od dve do 2,5 godina tokom svakog petogodišnjeg perioda kad je očekivano trajanje života manje od 60 godina, a da je na višim nivoima to povećanje sporije. Za polazni podatak o očekivanom trajanju života korišćena je pretpostavka Državnog zavoda za statistiku Hrvatske (2011) prema kojoj je očekivano trajanje života stanovništva u Hrvatskoj 2011. bilo 76 godina, odnosno 72,6 godina za muškarce i 79,4 godine za žene”.
    Kad su u pitanju migracije stanovništva, projekcije su računate na osnovu pretpostavke o nultom migracionom saldu.
    – Rezultati analize pokazuju da će se do sredine 21. veka broj stanovnika Hrvatske i dalje smanjivati. Pad broja stanovnika u projektovanim demografskim uslovima biće i kod stanovništva hrvatske i srpske nacionalnosti. Ipak, udeo stanovništva hrvatske nacionalnosti će se povećavati, dok će se udeo Srba i ‘ostalih’ i dalje smanjivati – navodi Livada.
    On ističe da će polovinom 21. veka udeo Srba u stanovništvu Hrvatske biti manji od 2,5 procenata, odnosno duplo manji od udela ostalih nacionalnosti, a to će definitivno značiti da Srbi više neće živeti u Hrvatskoj jer će neminovno nestati i to prirodnim putem.
    – Time će biti više nego ostvarena Tuđmanova programirana ideja, tri odsto Srba u Hrvatskoj – zaključio je profesor Livada u knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”.

    Prosečna starost – 42,3 godine

    Livada navodi da stanovništvo Hrvatske spada u najostarelije narode u Evropi.
    – Prosečna starost ukupnog stanovništva se povećala i sada je 42,3 godine, muškaraca 40,3, a žena 43,9 godina. Prosečna starost srpskog stanovništva se još više povećala i iznosi 53,1 godine, a njegovog poljoprivrednog stanovništva 58,5 godina. Najviše ostarelog stanovništva u Hrvatskoj starijeg od 65 godina, ima u Ličko-senjskoj županiji 24,8 procenata, a najmanje u Međimurskoj županiji 15,9 odsto i Zagrebačkoj županiji 16,5 posto – navodi Livada i ističe da je proces starenja stanovništva uzrokovao i pad zastupljenosti mlađeg stanovništva u dobu do 19 godina u ukupnom stanovništvu.
    Taj udeo je do sada iznosio 20,6 procenta. Najniži (17 odsto) je u Primorsko-goranskoj županiji, a najviši (23, 3 odsto) u Brodsko-posavskoj županiji.

    Na pomolu izumiranje

    Kao neka vrsta zaključka, slede i podaci koji dodatno potkrepljuju tezu da su Srbi u Hrvatskoj pred izumiranjem. Analizom prosečne starosti Srba u Hrvatskoj, Livada je ustanovio da su Srbi u proseku za čak 15 godina “starija nacija” u odnosu na sve druge, uključujući i Hrvatsku. “Slične razlike uočene su i kada je u pitanju prosečna starost stanovništva prema polu, s tim što medijalna starost Srpkinja od 58 godina ukazuje na ograničene mogućnosti reprodukcije. Tako je, na primer, udeo Srpkinja do 50 godina starosti u ukupnom broju Srpkinja bio 34,8 procenta, a udeo Srpkinja u fertilnom periodu (15-49 godina) 28,6 odsto”, navodi Livada.

    Izvor: https://vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/721178/Zatiranje-Srba-u-Hrvatskoj-22-Pakleni-plan-Zagreba