Poreklo prezimena, varoš i selo Varvarin

17. novembar 2014.

komentara: 9

Poreklo stanovništva varoši Varvarin i sela Varvarin, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Stari Varvarin

Napomena: Podaci su dopunjeni beleškama G. Čedomira Uroševića, učitelja iz Varvarina i G-đe Živke Vl. Petković, rođene Drenovčeve.

Položaj naselja.

Selo i varošica Varvarin nalaze se u ravnici na obali Velike Morave. Između sela i varošice protiče Kalinićska reka, koja se uliva u Veliku Moravu. Varošica (varoš) je na levoj – višij a selo na desnoj – nižoj strani Reke. Velika Morava pri izlivanju čini veliku štetu ključu, ali ne i selu, jer sad ne teče, kao nekada, pored samog sela, već malo dalje i između starog i novog korita ima lepih livada i visokog drveća. Kalinićska reka kada se izlije čini štetu i selu i ključu.

Vode.

Meštani piju ponajviše vodu iz bunara, koje, kao i Bačinci, većinom ne zidaju. Izvora ima dva, koji su u Donjoj Mali, pod samom obalom, sa kojih jedan deo te male iz njega zahvata vodu. Ovi izvori ne presušuju ali ih Velika Morava prilikom izlivanja zasipa.

Zemlje i šume.

U nižoj moravskoj ravnici, na kojoj je selo, zemlja je jako rodna – kumsača, crnica i smonica – a u višij, gde je varošica, već je malo slabija – obično poljnjača.

Idući dalje ka kosama ili stranama ona je sve slabija. Seoski atar se prostire preko Velike Morave.

Šume ima malo sa sitnom gorom i nalaze se u strani, idući Zalogovcu.

Tip naselja.

Selo je zbijeno i većim delom ušoreno a tako isto i varošica. Kuće su međusobno udaljene 15-20 metara a najgušće su u sredini sela, oko sudnice i mehane. Selo se deli na Gornju – uz Veliku Moravu – blizu Selišta; Srednju – u sredini sela i Donju ili Bugarsku Malu, koja je oko ušća Kalinićske Reke. Male ili krajevi nisu potpuno odvojeni jadan od drugog.

U selu je 305 kuća i 500 poreskih glava.

Ime naselju.

Po narodnom predanju selo je dobilo ovo ime zbog toga što su tu Turci, našavši telo mrtve Ikonije, ljube Todora od Stalaća, pa su ga sekli i varili, te se pokazaše kao varvari.

Starine u naselju.

Više sela, nedaleko od sastavaka Golijske i Južne Morave, nalazi se selište, gde se i danas nalaze ostaci naselja, kao komadi ćeramide, crepulja, onaca i dr., zatim stari, obično rimski novci, motike i druga gvožđurija. U Varvarinskom Polju poznaju se ostaci šančeva iz vremena bitke sa Turcima iz 1810. godine.

 

Postanak naselja i poreklo stanovništva.

Do 1810. godine selo je bilo na mestu zvanom Selište, gde su danas najbolje njive i livade. Tada, uoči same bitke, da bi se selo koliko toliko zaklonilo od neprijateljske vatre, ruski knez Orurko naredi te se ono raseli i naseli na mestu, gde je i danas. Kažu da je vojska za noć čak i kuće podigla. Tada je u selu bilo svega 20 kuća. Pirh ga je posetio kada je već bilo uveliko popravljeno i veli da mu se veoma dopalo, jer je još tada imalo dvorišta ograđena plotovima i palisadima, kuće pokrivene crepom i bilo je ušoreno. Na starom mestu moralo je selo postojati od davnina, jer ima veliki broj starinca, kao i doseljenika, od pre 200 i više godina.

U Gornjoj Mali su sledeći rodovi:

Čabrići su doseljenici iz Čabrova na Kosovu. Ima ih u Maloj Kruševici i Karanovcu. Slave Ilindan.

Vojinovići su se doselili iz Trnjana kod Aleksinca pre 200 godina, slave Aranđelovdan i Sv. Agatonika.

Vučići su starinci, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.

Protići su sa Kosova. Iz ove porodice je prota Stojan, koga su Turci o Ustanku živa nabili na kolac. Slave Nikoljdan.

Užarovci su iz okoline Leskovca, slave Aranđelovdan.

Boškovci su sa Kosova, slave Lučindan i Markovdan.

U Srednjoj Mali su:

Ilići su iz Trnjana kod Aleksinca, slave Alimpijevdan i Đurđevdan.

Daničići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.

Krkići su iz Ćićevca, naselja preko Velike Morave, slave Aranđelovdan.

Rakitovci su došli pre 100 godina iz Rakiitova kod Jagodine, slave Đurđic i Đurđevdan.

Karići su starinci, slave Aranđelovdan.

Živanovići su došli pre 100 godina iz Vitoševca kod Aleksinca, slave Nikoljdan.

Blagojevići su starinci, slave Aranđelovdan.

Jurukovići su iz Lučine, slave Nikoljdan.

Svrzići su se doselili iz Ćićevca pre 100 godina. Ovako su nazvani što su se mnogo selili te ne mogu nigde da se „svrstaju“. Slave Mratindan-Minu.

Cvetkovići su starinci, slave Jovanjdan.

Lazarevići su došli pre 100 godina iz Lučine kod Aleksinca, slave Nikoljdan.

Kačarevići su starinci, slave Nikoljdan.

Dolići su se doselili pre 200 godina sa Kosova, slave Nikoljdan.

Pavići su se doselili sa Kosova, slave Mratindan-Minu.

Rovinci su iz Rovina na Kosovu, slave Pantelijevdan.

Grčići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.

Ćućići su iz Ćukova na Kosovu, slave Sv. Petku.

U Donjoj ili Bugarskoj Mali su:

Bugarčići su se doselili iz Knez-Sela kod Niša. Slave Đurđic i Đurđevdan.

Dakići su iz stare Srbije, slave Aranđelovdan.

U sredini sela je sudnica i mehana.

Seoska slava je Bela Subota po Trojicama a zavetine su Svetli Četvrtak po Vaskrsu – za zdravlje stoke; Poljobranije – radi odbrane useva od nepogoda i Sv. Katarina – za zdravlje dece od gušobolje.

Selo ima dva groblja, od kojih je jedno u vrhu sela, kod Sastavaka na mestu starog sela gde se ukopavaju mrtvi iz Gornje i polovine Srednje Male a drugo je kod crkve, u dnu sela, gde se ukopavaju mrtvi iz druge polovine Srednje Male, Donje Male i varošice.

Varošica se nalazi, kao što je pomenuto, preko Kalinićske Reke a između Gornjeg Katuna i sela Varvarina. Mada je ovo jedina varošica u Temniću i pored toga što je za varošicu odavno proglašena i ako je na podesnom položaju, opet slabo napreduje, jer osim 3-4 dućana, 2-3 mehane, nekoliko zanatlija, crkve, škole, sreske kancelarije i poštansko-telegrafske stanice u varošici više ničega nema. Ulice nisu kaldrmisane iako je uz Moravu prepunoj kamenjem za kaldrmu, regulacione linije nisu sve popunjene, te je još nenapredno mesto. Gotovo sav obrt u ovoj varošici nalazi se u rukama dvojice kapitalista. Stanovnici su doseljeni iz okolnih sela a ima nekoliko posrbljenih Cincara, koji su ujedno i najbolji kapitalisti u Varvarinu. Mesto gde je podignuta varošica pripadalo je Katunu. Ovu varošicu u okolini zovu Bela Crkva, zbog visoke i lepe crkve, koja je obnovljena uz pomoć Kneza Miloša, Protića iz Varvarina i Kneza Milete iz Katuna. Varošica je udaljena od železničke stanice 4-5 km, od one u Stalaću 5-6 km. Od Kruševca je udaljeno 15-16 km a od Jagodicne 25-30 km a od paraćina 18-20 km.

Crkvena slava je Petrovdan, kada je toga dana u varošici veliki sabor. Panađur je 29 juna (Petrovdan) i 15 avgusta (Velika Gospojina) – po starom kalendaru.

 

IZVORStanoje Mijatović – Temnić. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. MihajloKnežević

    Moje poreklo po majci tj dedi je iz Varvarina.
    Bili su poreklom cincari a Moj pradeda Djordje i pr baba Nastasija po kojoj je i moja majka nosila ime su negde oko 1870 se doselili iz južne Srbije ,današnja Makedonija, iz sela Gopeš u blizini Bitolja 12km na putu za Ohrid. Gde su se doselili sa još cincara iz starog a kasnije porušenog grada Moskopolja danas na tromeđi Albanije,Grčke i Makedonije na Albanskoj strani. Prezivali su se Paču a dolaskom u Varvarin promenili u prezima u .Nastasijević.
    Upokojeni su i sahranjeni u Varvarinu gde još stoji njihova porodićna grobnica.
    Koliko znam u Varvarinu su postojale i posrbljene cincarske porodice Dimitrijević,Tasić i Kostić i svi su poreklom iz istog sela Gopeš i bili su u srodstvu (nisam siguran jedino za Kostiće).Da ne zamaram dalje ali ako neko ima interesovanja za poreklo ovih porodica doselnih predaka kao idece koja su se sa nime doselila i potomaka koji su se ređali u Varvarinu neka mi se slobodno javi za dodatne informacije.

    • Danijela Popović

      Poštovani, zanima me da li ima živih potomaka porodice Kostić iz Gopeša? Moja porodica delom pripada njima.

    • Zoran Dimitrijevic

      Ja živim u Varvarinu, kao i moji preci što su. Sve vreme sam imao informaciju da smo iz “Stare Hercegovine” doseljeni ovde, medjutim, vi pišete da je Gopeš u pitanju.. Unazad znam za imena predaka, moj otac Miomir Dimitrijevic , njegov Radomir, Milenko, Jovan, Dimitrije (po njemu je dobijeno i prezime, navodno), ali nemam saznanja odakle je on došao, ili pak njegov otac.. 1800 i neka je u pitanju, pretpostavljam. Pogledaću da li ima podataka u Istorijskom arhivu u Kruševcu.

  2. Danijela Popović

    Da li ih ima i da li je sa njima moguće kontaktirati? Sa delom porodice Kostić koja se naselila u Ribaru (Ribarska Banja) povezana je cincarska porodica Popović, takođe poreklom iz Gopeša.
    Zahvaljujem na informacijama.

  3. svetlana ciric

    A Ruzici njih isto ima dosta u Varvarinu u Bugarskoj mali moja majka je od Ruyica .Da li imate neke informacije o njima odakle su

  4. milica

    Vrlo nepotpuno.Autor je radi istine trebao otici kod starosedeoca i cuti pravu istoriju Varvarina. Ja imam 72 god.a spomenik moga pta-dede eno ga u Sastavcima :Zivoji
    Pavlovic rodjen 1876 god, i on je potomak Milete koji je ucestvovao u izgradnji crkve i to pise u crkvenim knjigama.

  5. vojislav ananić

    VARVARIN

    Na području opštine Varvarin bile su formirane ljudske zajednice još u vreme starčevačke kulture. O načinu sahranjivanja najstarijih stanovnika ovih krajeva zaključujemo na osnovu nekropole koja je otkrivena u selu Obrež. O Tribalima (Srbima) kao najstarijim stanovnicima na ovim prostorima pišu i helenski istoričari Herodot i Tukidit (5. v. p. n. e.).
    U drugom veku Srbija je pripala Gornjoj Meziji, rimskoj provinciji. Na tragove Rimljana upućuje i naselje u selu Maskare na lokaciji Bedem, zatim temelji rimske građevine tipa villa rustica u naselju Bačina, rimski sud sa drškom ukrašen reljefom orla sa zmijom u kanxama pronađen u Bošnjanima, zatim ostave Rimskog novca u Varvarinu, oruđa, oružja, nožići, grivne, ostaci puteva … Za vreme Rimljana Morava je bila plovna sve do Niša, a od rimskog puta via militaris put je vodio u Italiju i Rim, od Paraćina preko Striže, Vidova, Morave kod Obreža, Varvarina, Jasike, Drenove i Medveđe.
    U VII v. Sloveni naseljavaju ove prostore i priznaju Vizantijsku vlast.
    U srednjem veku je Levač igrao važnu ulogu u životu srpske države. Kralj Milutin se nakon desetogodišnjeg ratovanja protiv Dragutina (1301-1311) na zemljištu današnjeg Orašja miri sa bratom i na mestu pomirenja podiže 1321. god. manastir.
    Značaj Temnića (Donji Levač) posebno je porastao kada je knez Lazar uzeo Kruševac za svoju prestonicu.
    Putni pravac Kruševac-Jasika-Bošnjane-Maskare-Varvarin-Katun-Obrež-Potočac-Jovac-Jagodina dobio je na značaju kada je despot Stevan sa sedištem prešao u Beograd.
    Putopisac Bertrandon de la Brokijer, vraćajući se 1433. god. sa putovanja po istoku, idući od Kruševca, prešao je na levu obalu, Zapadne Morave i zapisao da je naišao na veoma lep i dobro naseljen kraj.
    U legendama se Temnić najčešće vezuje za kneza Lazara. O tome pored ostalog felik Kanic piše: “Brežuljkasto zemljište na drugoj strani Kalenićke reke zove se Temnić, a svoje ime dobilo je prema predanju, tako što je knez Lazar, obilazeći svoje rudnike na visovima Juhora, video taj predeo obavijen gustom maglom i uzviknuo: – Ala je tamnić”…
    Ime Varvarin pominje se prvi put u XV v. Godine 1473. za vreme Đurađa Brankovića, vojskovođa mađarskog kralja Stigmunda, Jovan Marsoni, dopreo je do Stalaća i Kruševca, razbio tursku vojsku, zapalio Kruševac i tursku flotilu kod Stalaća i povukao se na prostore oko Varvarina.
    Naziv Varvarin pojavljuje se u Kočinoj krajni sa zapisima sa kraja XVIII veka.
    Selo Vervarin nastalo je sastavcima Zapdne i Južne Morave i pominje se u XVIII v. kao Bela Crkva sa 8 domova. Oto Ferdinad Dubislav plemeniti Pirh u svom delu “Putovanje po Srbiji godine 1829.”, opisuje mesto pored reke Morave sa imenom Varvarin, u kome su kuće pokrivene ćeremidom.
    Godine 1824. podignuta je crkva, koju pominje Joakim Vujić kao Bela Crkva.
    Početkom XIX v. u vreme Karađorđa, kneževina Srbija je bila podeljena u nahije. Varvarin i naselja oko Varvarina pripadali su Jagodinskoj nahiji, koja je bila podeljena na Gornji i Donji Levač.
    U to vreme 1810. god., na varvarinskom polju kod mesta “sastavci” odigrala se čuvena bitka izmeću Karađorđa i ruske vojske sa jedne strane i turske vojske koju je Kuršid paša pokrenuo sa juga i pošao na Srbiju. Srpsku vojsku je predvodio Stanoje Glavaš, a rusku vojsku grof Orurk. Pobedila je srpska vojska.
    Konačno oslobođenje nastupilo je posle II srpskog ustanka. Pod knez Milošem ovi krajevi-okrug Temnić, obuhvatao je sva sela Pomoravlja, Levač, teritoriju do Kragujevca.
    Kasnije je okrug Temnić podeljen na srezove Belički, Temnićki i levački sa centrima u Jagodini za Belički srez, Varvarin za Temnićki i Rekovac za Levački srez.
    Napredak čitave oblasti nastaje od vremena kada Varvarin postaje sresko mesto. Temnićki srez je imao 43 naselja i 22506 stanovnika. Jedna crkva opsluživala je 3751 stanovnika, a jedna škola dolazila je na 2250 žitelja. U to vreme Temnićki srez je imao 10 škola i 6 crkava.
    Naselja su se intenzivno razvijala posle oslobađanja ovih krajeva od Turaka. Migracijom je stanovništvo iz južnih krajeva zemlje koja je bila pod Turcima, krčeći šume naseljavala ove oblasti.
    Stanovništvo se isključivo bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Zanati su se upražnjavali samo u domenu kućnih potreba. Sa razvojem naselja razvijale su se i druge potrebe, tako da su pored važnijih drumova (prema Jagodini i Kragujevcu) otvarane mehane sa štalama za konje, razne trgovine u kojima su se prodavale osnovne namirnice.
    Varvarin je kao centar sreza dobio mnoge ustanove kao: sresku upravu, sud, nižu gimnaziju (4 razreda), poštu i dr.
    Karakteristika naselja u oblasti Temnić je da su ona često raseljavana i novo formirana. Ova pomeranja vršena su iz više razloga. Velike poplave reka Velike i Zapadne Morave uticale su na preseljenja naselja na sigurnije prostore, ujedno Morave su često menjale svoj tok. Sva naselja u oblasti Temnić bila su na levoj obali reka, koje su činile istočnu granicu. Godine 1886. prilikom velike poplave, vode Velike Morave probile su novo korito i tom prilikom uništile staro selo Katun. Veći deo stanovnika sagradio je svoje domove na levoj obali reke, a mnogo manji broj ostao je u okviru starog sela. 1905. god. Staro selo sada na desnoj obali reke dobilo je naziv Donji Katun, a novoformirano selo na levoj obali Gornji Katun.
    Ostala sela Bošnjane, Obrež kao i selo Varvarin pomerena su takođe zbog velikih poplava Morave.
    U planinskom delu su pomerena mnoga naselja , ili su se formirala kao nova i to: Izbenica, Suvaja, Mala Kruševica, Srednji i Gornji Krčin i Marenovo.
    U prvom svetskom ratu područje Temnića posle povlačenja srpske vojske okupirali su austrougarske i bugarske trupe.
    Privredni razvoj u međuratnom periodu ovog područja tekao je vrlo sporo. Stanovništvo se i dalje bavilo zemljoradnjom i stočarstvom na malim posedima.
    Posleratni razvoj, posle Drugog svetskog rata, opštine Varvarin karakteriše demografski i privredni rast, što predstavlja rezultat spontanih pojedinačnih aktivnosti, naročito aktivnosti stanovništva da se otrgne od zaostalosti. U Varvarinu je izvršena koncentracija stanovništva, privrede i društvene delatnosti.
    Izvor: Internet

  6. Dragana

    Sta je sa prezimenom RUZIC?Koliko znam u Varvarinu ima i Ruzica

  7. Pera

    Dali je moguce da niko nije spomenuo Petrovice,Gilice i Sokolovice .Gde ces njih da zaboravis majstore …Varvarin je stratesko mesto,stari put do danasnjeg Krusevca,Nisa,Skoplja pa do danasnjeg Istanbula i dalje.Polu pismeni ljudi znaju gde se nalazila barutana koju je Jovan Kursula digao u vazduh.Pre invazije Turaka to je bilo stratesko mesto Rimljanima dokaz o tome su Hriscanske Crkve i ostaci iskopina iz toga doba.Svako prezime koje ima asocijaciju na zivotinju,biljku,oruzije,orudje a ima nastavak 2-3 slova je vrlo starog porekla koje je izvedeno iz imena pre prihvatanja hriscanstva.