Poreklo stanovništva sela Magura, opština Lipljan (Kosovo i Metohija). Prema studiji „Kosovo“ Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Selo je u podnožju Goleša, na levoj strani Magurskog potoka, tako da se seoske kuće penju uz goleške padine.
Zbijenog je tipa, a kao malo naselje na mahale se ne deli.
Magura je postala 1864. kao kolonija Čerkeza i kao takva ostala sve do kraja turske vladavine, Po oslobođenju od Turaka, Čerkezi su 1914. rasprodali kuće i imanja Arbanasima i iselili se u Tursku. Pri iseljenju ih je bilo 16 kuća.
Arbanaški rodovi:
– Dobrodeljan (1 k.) i – Barda (1 k.), od fisa Gaša, doselili se 1913. iz Dobrodeljana i Budakova u Podrimi na kupljena imanja od Čerkeza.
– Bublica (1 k.), od fisa Tsača. Kao muhadžir iz Bublice u Toplici doselio se u Savrovo (Podrima), odakle je 1913. došao u Maguru na kupljeno imanje od Čerkeza.
– Kuršumlija (1 k.), od fisa Klimenata. Doselio se 1913. iz istoimenog muhadžirskog roda u M. Slatini na kupljeno imanje od Čerkeza.
Srpski rodovi:
– Milićević (2 k.) 1919. – Grbošić (1 k.) 1925, – Čolić (1 k.) 1929, – Kulić (1 k.) i – Tarajlo (1 k.) 1930, – Dukić (1 k.), – Zorić (1 k.), – Vojnović (1 k.) i – Vujović (1 k.) 1931. Svi su od Bileće i svi su se doselili na kupljena imanja. Imanja je od nekih Arbanasa (koji su kupili od Čerkeza) kupio rod Milićević, pa dovodio na njih svoje zemljake.
U Maguri je rudnik magnezita „Goleš“. Električnu energiju dobija rudnik iz opšteg energetskog sistema, a ima i svoju dizel-centralu. Ima 13 poljskih i 1 rotacionu peć sa 2 gasgeneratora. Rudu (pečenu u zrnu i mlevenu) izvozi u Holandiju, Zap. Nemačku, Švajcarsku, Francusku, Italiju, Poljsku, Bugarsku i SAD. Prugom normalnog koloseka je rudnik 1954. kod železničke stanice Veliki Belaćevac povezan s prugom Peć-Kosovo Polje.
Rudarska kolonija, koja je sva izgrađena posle narodno – oslobodilačkog rata, ima 96 stanova. Ima vodovod sa sprovedenom vodom iz izvora Vrelo u selu Vrelu. Ima srpsku i šiptarsku osmoletku, školu učenika u privredi, radničku gimnaziju i biblioteku (stručnu i opštu). Kolonija ima uz to klanicu, pekaru, piljarnicu, restoran, bioskop, a rudnik i svoje razne radionice i ambulantu.
IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)