Rodovi i porodice sa Tromeđe (Lika, Bosna, Dalmacija)

12. jula 2014.

komentara: 27

Prostor Tromeđe rijeka Butižnica razdvaja na tri dijela: istočni (Bosanska Krajina) pripada bosanskim planinama, zapadni (Lika) ličkoj visiji, a južni (Dalmacija) dalmatinskim planinama. Tromeđa je Butižnicom povezana sa Dalmacijom, a na sjeveru Unom sa Bosanskom Krajinom. Tromeđa obuhvata sela: Tiškovac, Drenovac – naselje Crni Potoci, Plavno, Drvar, Knin, Srb, Gracac i Donji Lapac.

Seobe i naseljavanja

Narod Tromeđe čini dio neprekidnog lanca srpskog stanovništva. U vremenima seoba u proteklim vjekovima, doseljenici su veoma pažljivo birali staništa tako da se nađu sa svojim narodom koji je ranije doselio. O narodu sa Tromeđe, jedan od najumnijih Srba ovoga vijeka, Jovan Cvijić je pisao samo lijepe riječi: Taj narod imao je izrazitu osjećajnost za drugoga koju je iskazivao saučešcem ili blagorodnošcu. Znali su mnogo opraštati i žrtvovati. Ali i svetiti se do istrage svoje ili tuđe. Ogrešenje je najdublje osjećanje jer ono peče dušu jače nego neka radost. Sudbina je izgovor za svaku utjehu i njoj se svi pokoravaju. Posebno su cijenjeni ljudi od pravde, božiji ljudi ili kako ih je narod nazivao »ljudi od desne strane«. Ljudi su bili vrlo pobožni; nisu sjedali za jelo dok se ne očita »Očenaš«. Pa i svaki posao započinjali su molitvama Bogu. Za čovjeka koji ne drži do svoje riječi ili vjere, kaže da je »raščovjek«.

Narod se selio sa istoka ka zapadu iz mnogih razloga. Najčešći razlozi bili su stvaranje novih granica poslije ratova Mlečana i Turaka u 17. vijeku, pogotovu poslije 1718. godine. Od tada je granica postavljena na Dinaru. (Turci su iznad sela Strmice, na mjestu Gola Glavica ili Grab, sagradili carinarnicu i pazar za stoku i druge stvari. Smatrali su da treba imati dobre odnose sa drugom stranom i u trgovini. Austrijska vlast je 1848. godine sagradila makadamski put do Knina do Graba. Od tada je nastala živa trgovina i promet razne robe. Tu su se nalazile carinarnica, gostionice, dućani, barutana. Pazar je bio petkom.) Turci su zatvorili svoju granicu i tako zabranili narodu sa druge strane Dinare da dovodi svoju brojnu stoku na ispašu. Narod se našao u nevolji jer je do tada, bez teškoća, izgonio stoku na ispašu. Stoga su se porodice dijelile tako da bi otac odredio jednog od sinova da ide s druge strane granice i tamo se naseli. Tako bi kasnije svi iz porodice, pa i bratstva, mogli da dolaze kod rođaka. Osim ovih razloga, i razne bolesti i siromaštvo bile su izgovor za seobe.

Bratstva i porodice

Đuro – Đuran Jarićsakupio je podatke o doseljavanju pojedinih rodova ovog kraja i objavio ih 1971. godine. Na žalost, to nije uradio za cijelu Tromeđu. No, i ono što je sakupio može se koristiti:

Babići su porijeklom sa Zmijanja. Odatle su odselili najprije u Bjelaj, a potom u Mokro Polje kod Knina. Iz ove grupe je i vođa Crnotravske bune 1875-1878. godine Golub Babić. Potomaka ovih Babića ima još u Mokrom Polju.

Bursaći su starinom sa Sanice i Zmijanja. Za vrijeme Mletačke vladavine Dalmacijom, doselio se šestoro braće. Samo najmlađi od njih je zadržao staro prezime, a ostali su uzeli nova.

Stari Simo Simić iz Dugog Polja u Lici za Bursaće je govorio: »Naši su se stari zvali Mrnjavčevići, a doselili su se iz Dalmacije četiri brata: Burse, Momčilo, Vranješ i još jedan. Od njih se postali Bursaći, Momčilovići i Vranješi

A starina Petar Zeljkovićiz trubarskog Vagana pod Uilica planinom za njih je kazivao: » Bursaći, Momčilovići, Tankosići i Bauci su istoga roda. Naziv Bauci su ove loze dobio je jedan sin koji je bio kratak«. Svih ovih prezimena ima dosta oko Tromeđe.

Bucala su od Kneževića iz Očestova kod Knina. U Tiškovac su se doselili prije 200 do 300 godina: Otac je imao dva sina; jedan se zvao Bucojer je bio bucmast-otud i Bucalo, a drugi Vukotud Vukobrat. I sada se u Očestovu zovu Kneževići – Bucalo i Kneževići – Vukobrati. Iz ove loze se, prije Crnopotočke bune 1875-1878. godine, odselila jedna porodica iz Pađena kod Knina i naselila u selo Čatrnje-Bravsko u blizini Petrovca.

Borovice su iz Like, vjerovatno iz Srba. Jedan dio roda doselio se u Gračac i u Tiškovac.

Bjelotomići su u Tiškovac doselili iz Bendera. Ne zna se kojoj lozi su pripadali

Jarići se, po pričama starijih, nazivaju ovako jer su njihovi stari imali mnogo koza i jarića. Porijeklom su iz Hercegovine. U selo Tiškovac su se doselili od Zrmanje početkom 18. vijeka. Prije Crnopotočke bune, jedna grupa Jarića, oko pet kuća, odselila se u Tičevo. Uskoro su četiri kuće izumrle. Od pete je ostao dio a drugi se odselio kod Mrkonjića. Pred Drugi svjetski rat u Tičevu je bilo samo tri kuće. Stradali su u ratu. Poslije su se odselili u Bački Jarak. Tako Jarića nema više u Tičevu. Jarići između Sane, Vrbasa i Save su iz Tiškovca. Iz Tiškovca su se četiri brata raselili u Drvar, Krupsko, Bjelajsko i Petrovačko polje. Oko 1807. godine, iz Drenovca su odselile tri kuće Jarića: dvije su se naselile u selu Bare kod Petrovca, a jedna u Kolunić.

Ševe su, po tradiciji, iz plemena Namanjića, od pretaka Nikše. Iz Crne Gore raselili su se po Bosanskoj Krajini. Po jednom predanju, iz Crne Gore, od Nikšića, su naselili u Zrmanju, a odatle u Dalmaciju i Zmijanje. Do planine Grmeč zovu se Ševo, a preko Grmeča – Ševići. Ševe je narod zvao Opačići. U srodstvu su sa bratstvom Opačića, Čavka, Čubura i Bilbija. Prije 150 godina, odselilo je pet kuća Ševa u selo Bukovača. Prije Crnopotočke bune, odselilo je dvije kuće u Vedro Polje kod Petrovca.

Vukobrati su starinom iz Hercegovine i od plemena Vukobratića, koje je živjelo u Župcima i Turmatima. Na Tromeđu su došli prije 1712. godine, pred mletački popis stanovništva. Vremenom su postali brojni po cijeloj Krajini. Za njih se pričalo da su bili borbeni i napredni u svakom pogledu. U Očestovo kod Knina doselili su sa Zmijanja. U okolini Korenice bilo ih je 21 porodica. Dvije porodice u Drvaru su doseljenici iz Tiškovca.

Radujci su porijeklom iz Zmijanja. U Dalmaciju su došli u 18. vijeku. Po predanju, potiču iz bratstva iz kojeg su i Bursaći, Radenovići, Zeljkovići, Tankosići i Bauci, a po pričanju starih, i Đapani, Čumići i Vučenovići. Ovom rodu pripadaju i Čakarmiši, čiji su se preci doselili u Tiškovac iz Dalmacije.

Kenjala su došli u Tiškovac prije 1712. godine. Jedna kuća od ovih doselila je u Drenovac. Njihovi potomci su 1945. godine promijenili prezime u Simić, po djedu Simi. U srodstvu su sa Milićima, Banjcima, Radujcima, Ilićima i Bekezima.

Vladušići su starinom iz Zmijanja, po drugim podacima – iz Hercegovine. Pripadaju rodu Tintora. U srodstvu su sa Oljačama i Petrovićima. Tu su još: Počuče, Bjelice, Štulići, Ostojići, Galonje i Latasi.

O njihovom dolasku u Tiškovac pričao je stari djeda Đuro: njegov djed Damjandoselio se iz sela Vladušići kod Zrmanje u Lici. Tamo su bili poznati kao majstori – kovači. Početkom 19. vijeka otišli su neki Tiškovčani u Zrmanju i pozvali najmladeg sina Vladušića da ide s njima, da im bude kovač. On je na to pristao i tako su kasnije Vladušići bili čuveni kovači.

Rodići su, po predanju, prije 450 godina došli u Hercegovinu iz Prilepa. Tu su se zamalo zadržali pa odselili u Plavno, poslije u Popinu i Trubar. Odatle su se raseljavali po Krajini i Dalmaciji. U Plavno se doselio otac sa deset sinova poslije 1712. godine. Najstarijeg su prozvali Rodos, pa su po njemu nastali – Rodići. Po drugoj priči, Rodići su od plemena Vasojevića, koji su živjeli pored Morače.

Rodići su najveća grupa rodova u Krajini. U srodstvu su sa Stojanovićima i Starčevićima. Iz ovoga bratstva su još: Novakovići, Stupari, Starčevići, Milovanovići. I Marići su starinom od Rodića. Po nekim predanjima, prozvali su se po nekoj Mariji. U mletačkom popisu 1712. godine, bilo je 11 kuća Marića. Vremenom su se selili u Lapac i Srb. Iz Tiškovca su se, oko 1830. godine, doselile tri kuće Marića u Osredke. Bili su čuvari ambara i kukuruza kod begova. Vremenom su dobili zemlju pa su se zakućili.

Milanovići su iz Rodića i Stojsavljevića. Imali su najbolju zemlju u Drenovcu i Crnim Potocima. Na njihova imanja vremenom su se naselili Bucala, potom i Ševo i Kamberi. Odatle su se selili po okolini Petrovca.

Jelače su vremenom izumrli pa su na njihova imanja došli Ševe: Jandrija Ševoje došao u kuće Jelača kada se priženio. Na kraju Crnopotočke bune 1878. godine, kada su Turci prešli na austrijsku stranu, uhvatili su poslednjeg starog Jelaču i na svirep način ga ubili.

Krnete su iz sjeverne Dalmacije i Like doselili u Tiškovac. Ima ih mnogo po Krajini.

Dronjci pričaju da su im stari, trojica braće, doselili iz Banata prije 200 godina. U Crnim Potocima su vjerovatno iz loze onih iz Dalmacije. Otuda su se doselili i u Unac i (Ličku ???) Lušci Palanku kod Sanskog Mosta.

Šaponje su od roda Vejinovića. Došli su iz Dalmacije i Like. Bili su poznati kao dobri težaci. U Tiškovcu ih danas nema.

Dragišići su starinom iz Plavna. Doselili su u Tiškovac početkom 18. vijeka.

Grubora je po popisu iz 1712. godine u Gornjem Tiškovcu bilo pet kuća. Četiri porodice su se oko 1830. godine odselile u Osredke, u kuće Kljajića.

 

IZVOR: Tromeđa – MIŠO UROŠ, JOVO DMITROVIĆ, TRI MEĐE JEDNOG NARODA, Beograd, 1994, Str. 91 – 96 (www.krajinaforce.com)

ODABRAO I PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

Komentari (27)

Odgovorite

27 komentara

  1. Nikola

    Greska kod prezimena nije Borovica…nego Borovnica inace iz knjige iz koje ste uzeli isecak pise Borovnica..a i sam se prezivam tako iz Donjeg Tiskovca rodom.