Poreklo prezimena, selo Krivi Del (Crna Trava)

17. februar 2014.

komentara: 8

Poreklo stanovništva sela Krivi Del, opština Crna Trava. Istraživanje „Crna Trava i okolna sela“ saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

Krivi Del

Selo Krivi Del je naselje u Srbiji u opštini Crna Trava u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 198 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 277 stanovnika).

U naselju Krivi Del živi 159 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (43,2 kod muškaraca i 46,2 kod žena). U naselju ima 82 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,41.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002 . godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografska slika stanovništva stanovništva posle Drugog svetskog rata (1945.g.) je izgledala ovako: 1948.godine(766 stanovnika), 1953.(772), 1961. (766), 1971.(603), 1981.(384), 1991.(277) i 2002.g.(198 stanovnika).

Selo Krivi Del se nalazi na nadmorskoj visini od 721 metara.

*

Gornje i Donje Gare su ostaci Krivog Dela. Meštani misle da je Krivi Del nastao od Gornjeg Gara.

Tu ima istine samo ukoliko što je Krivi Del zadržao svoje prvobitno ime, dok su ga Gornje i Donje gare promenili.

R. Nikolić kaže: „Gare se deli na tri dela: Gornje Gare (…), Donje Gare (…) i Krivi Del,,,“.

Prvo naselje koje je postojalo na mestu današnjeg G. i D. Gara bilo je Krivi Del (str.302). Prema ovim podacima, današnji Krivi Del je nastao od nekadašnjeg Krivog Dela.

Nakon iseljavanja dela stanovništva iz nekadašnjeg Krivog Dela ovi stanovnici su zadržali staro ime, dok deo stanovništva koji je ostao promenio je ime u „Gornje i Donje Gare“.

Tako se ova tdrdnja može potkrepiti da su stari stanovnici nekadašnjeg Krivog Dela zbog nekog turskog zuluma ili „čume“(kuge)-boleština, napusatili svoja ognjišta i ponovo se preko-G.Gara vratili u svoj zavičaj.

To se može uvideti da veliki broj „gornjogarčana“(što znači da su bili nekada „krivodelčani“) imaju veliki broj potesa hrastove i bukove šume u ataru sadašnjeg sela Krivi Del (Podvukao istraživač M.M., 2014.g., Vlasotince).

Selo je bilo derbedžijsko, a to pokazuje naziv potesa STRAŽA, gde su stražarile „straže“ od hrišćanskog stanovništva; čuvajući klance za nesmetan prolaz Turaka ka Carigradu, od napada hajduka u vremenu pod Turskom vlašću.

*

Predanje koje se čuje o osnivanju Gara je da su doseljenici iz Srbije došli u svom starom zavičaju u sukobu sa Turskim vlastima, pa ubivši Turčina ponesu mali imetak i povedu belu kravicu i zaustave se na šumakom proplanku na mestu gde je danas Gornje Gare.

Tu su „izemkinju“ kuću sebi sagradili, rasturili nešto bukove šume kojom je bio obrastao tada Garski Rid i ovu površinu nazovu Gornje Garine.

U želji da povećaju obradivu površinu rastrsili su i drugi deo šume i nazovu to zemljište Donje Garine.

Kako su se stanovnici Gara najpre bavili stočarstvom to su u potražnji za stoočnom hranom prešli reku Vlasinu i zauzeli današnje područje sela Krivi Del, gde su naišli na hrastovu šumu veoma pogodnu za zimsku stočnu hranu.

Kako je Gornjogarski teren erozivan i bez pašnjaka i livada, a bukova šuma nije mogla služiti kao zimska hrana, to su lisnici („narasnici“) koji su sečom hrastove šume na Krivodelskom terenu dobijani bili kao odlična zimska hrana za goveda, ovce i koze-tako su Garčani u želji da dođu do stočne hrane osvajali ne samo Donje Gare na području Krivog Dela.

Ovaj deo Gare je skoro dobio ime Krivi Del. Redukovanjem naziva Gornje Garine i Donje Garine postalo je Gare.

Postoji predanje o tome kako je pre današnjeg stanovništva u „latinsko vreme“ u Krivom Delu, postojalo naselje, na mestu gde je današnje Selište.

Stanovnici toga sela „išli daleko“ i „ukrali devojku“.Kad turci to doznadu napadnu ih i prinude na raseljavanje. Od tih stanovnika danas nema potomaka.

Postoji predanje da su doseljenici tražili mesto gde da se nasele. Zastavši kod Gornje Gare vide svoju decu kako u igri kolibe prave.

Primivši to kao božju naklonost da ostanu i sretni budu, tu nasele se u Gornje Gare, a odatle u Donje Gare i Krivi Del.

Pod nazivom Gari pominje se 1516.godine (30 domaćinstva i 15 neoženjenih). Osnovano je na mestu Krivi Del, odakle je premešteno na današnju lokaciju, a tokom prvih decenija XX veka pominje se kao G a r e (1884- 202 kuće i 1.476 žitelja).

Prvobitno predstavlja jedno naselje, sa sada posebnim selima Gornje Gare i Krivi Del, u opštini Crna Trava.

U Krivom Delu su mahale (1964.g. prema R.Kostadinoviću):

– Mahala Melanci,

– Mahala Drumci.

*

Rodovi-Mahale sela Krivi Del (krajem 20. veka):– Centar, Straža, Miljkovci, Markovci, Zuzarci, Zlatkovci, Anđelkovci, Tazinci, Kamenjarci, Drum, Đorinci, Tamnji Krivi Del, Melanci, Tegošnica,Krivodelsko Kračinove…

Stanovništvo je srpsko (slavi Petrovdan, Sv. Aranđel, Sv. Đorđa, Sv. Nikolu, Sv. Jovan, Sv. Sava, Petkovica i dr.), poreklom iz okoline Trna, Melne, Vlasine, Crne Trave,Kopaonika, Vranja, Znepolja, okolnih crnotravskih sela i dr.

Selo Krivi Del ima osnovnu školu, prodavnicu. Krivodelčani u prošlosti su bili poznati kao kačari-bačvari-pinteri. Postojačle su grupe koje su odlazile u pečalbu.

Pečalbarsko prvo pismo su stekli 1911.godine u Leskovcu.

Danas na početku 21. veka migracija stanovništva je učinila svoje. Mnogi su se orjentisali na zidarski zanat-kao pečalbari.

U selo se gaje pčele, potom sadi krompir i često gaji voće u zdravoj prirodi, bez ikakvih pesticida.

Velika je šteta da nekada ovo mesto poznato po stočarstvu danas kao i ostala okolna sela su ostala bez stoke u štalama-koje su negde i u raspadanju kao i zapuštene kuće.

Ko zna možda će onom istom nekadašnjom „cadom“-drumom (postoji čak i mahala DRUM), gde se kretali kiridžije i turski karavani od Vlasotince, preko sela: Kruševica, dejan, Svođe, Tegošnice-preko krivog dela i Tumbe prema Carigradu-opet zaživeti život.

Selo je povezano makadamskim putem do selo Tegošnica (asfaltna saobraćjnica Svođe-Crna Trava-Vlasinsko jezero), a ima i prilaza ka sastav reci, gde su nekada učenici 80.g. 20. veka pohađali osmogodišnju školu.

Mnogo je njih dobrih majstora zidara-pečalbara i obrazovnih Krivodelčana napustilo rodni kraj i „odletelo“ negde tamo daleko kao pečalbari, da često sanjaju snove o svom povratku u zavičaj.

* * *

Seoska slava (Litije):- Spasovdan

Krsne slave: Petrovdan, Sv. Aranđel, Sv. Đorđa, Sv. Nikolu, Sv. Jovan, Sv. Sava, Petkovica i dr.

* * *

Stanovništvo

Za vreme robovanja pod Turcima od preko 400 godina, crnotravsku planinsku oblast su postepeno naseljavale izbeglice sa svih strana: Kosova i Metohije , Raške, znepoljske oblasti, lužnice, Bugarske, Vlasinske oblasti, zaplanjske oblasti, dinarske oblasti, Hercegovine, Kopaonika i Makedonije.

Naseljavanje u neprohodne planinske krajeve, obraslo gustom bukovom šumom, bilo je spas za mnoge „bežanije“ stanovništva iz svih krajeva od turskog zuluma.

Najveće naseljavanje stanovništva u crnotravskom kraju je bilo pred kraj XVII veka, kada je srpski narod pod Arsenijem Čarnojevićem bežao u Južnu Ugarsku (1690.) i Arsenijem IV Šakabentom (1739.), pa se tada jedan deo naroda umesto u Ugarsku, sklonio u Crnu Travu.

Posle prvog naseljavanja Crna Trava je imala 400 kuća i oko 2000 stanovnika. Tada su kuće bile građene od zemlje i drveta, pokrivene slamom, ređe šindrom, nisu bile krečene, nisu imale stakla na prozorima (pendžerima), već hartiju.

Pre IX veka ovde su živeli starosedeoci, koji su izumrli, a jedino prema pričanju starijih postoje grobovi Džidova, velikih ljudi i to na Popovoj Čuki, a drugi grob na Stanićevu iznad Gornje Kozarice.

Postojala je unutrašnja migracija i spoljašnja migracija stanovništva. Unutrašnja migraciona struja se može podeliti na krajišku, znepoljsko-krajišku i vlasinsku.

Iz krajiške migracije u Crnu Travu su se doselile tri porodice: iz Božice jedna porodica u Dobro Polje i dve porodice u Ruplje.

Iz Ćustendislkog kraja doselile su se četiri porodice i nastanile se u Brodu i Crnoj Travi, a jedna u Garu i dve u Bitvrđu.

Jedan broj doseljenika iz Znepoljske migracione zone doselio se na Vlasinu, zatim u u gornji sliv reke Vlasine, potom u slivu Kalansko-Gradske reke i Tegošnice, prema Darkovcu, Preslapu,Kalni, Grdeličkoj klisuri.

Bila je migracija iz planinskog ka ravničarskom delu. Od vlasinske migracije naseljena su mesta poput Kruševice, selo Batulovce između Leskovca i Vlasotinca, potom pustorečki kraj-Pusta reka negde pod kraj XVII. veka i posle oslobođenja od turaka 1878. godine.

Spoljna migracija potiče delom iz bližnjih a delom iz daljih oblasti. Doseljavanje se vršilo iz Makedonije. Ta migraciona struja je dospela do Vlasinskog blata (danas Vlasinskog jezera), dalje na sever nije išla.

Jedan krak ove struje išao je do Grdeličku klisuru i tu stao. Iz Kratova, Tikveša, Strumice – naselila su mesta u Crnoj Travi, Gradskoj i Vlasini.

Sa Kosova su se doselile neke porodice u:- Dobro Polje, Crnu Travu, Rulje i Gare. U vreme rudovanja pod Turcima, mnoge rudarske porodice sa Kopaonika su se naseljavale u crnotravskom kraju, pre nekih 300 godina, pod kraj XVII veka, kao iz Kratovskih rudnika iz Istočne Makedonije. Smatra se da su prvi doseljenici Crne Trave bili sa Kopaonika i iz Makedonije.

Skoro čitav vek kasnije posle prvog naseljavanja, usledilo je drugo naseljavanje izazvano pojavom banditskih četa zvanih Krdžalija (1792-1806).

Ove bande su sve živo pljačkale, pa se narod selio van drumova u oblast Vlasine. Tako su u vreme Krdžalija nastala sela: Jarmilova, Sajina, Čitaći i druga.

Doseljavanja je bilo i radi krvne osvete i zbog bežanja od sudske odgovornosti, jer u vreme turskog doba, ko ubije Turčina i prebegne u drugu oblast, izbegao je odgovornost za ubistvo, pa tada prestaje sudsko gonjenje i krvna osveta.

Prvenstveno je bilo doseljavanje zbog rudovanja-doseljavali su se rudari i kovači. Manji broj se kasnije bavio i stočarstvom u planini.

A bilo je i nasilnog naseljavanja, pošto je Crna Trava bila derbejdžinsko naselje. Derbedžije su bili stražari, čuvari klanaca, prolaza, koji su štitili turske karavane od napada hajduka u ovome kraju. Takva naselja osnivana su samo sa hrišćanskim stanovništvom.

Početak stvaranja tih naselja je bilo u vreme sultana Sulejmana (1521.g), a derbendžiska naselja su bila prvo u Makedoniji. Selo Cavato je u Makedoniji je najstarije derbedzinsko naselje.

I selo Gare je bilo derbejdžisko naselje. Turci su takve jedinice u zaštiti klanac od hajduka organizovali od 15. veka sve do početka 19. veka.

Stanovništvo sela Gara (Gornje, Gare, Donje Gare i Kivi Del) koje starosedelačko je često napuštalo svoja ognjišta, što od tursog terora, što od “čume” kuge-1706.godine, da bi se potom “vraćalo” na stara ognjišta.

To se može zaključiti i po toponimima koja moznačavaju kontuinitet života stanovništva na području sela Gara (Krivi Del, Gornje i Donje Gare)-postojanja potesa Selište.

Stanovništvo iz Gara se najviše raseljavalo posle oslobođenja od Turaka 1878/79 godine na turska imanja i posle Drugog svetskog rata kada je kolonizirano u Vojvodini, kao i naseljavanje u niže predele ka Vlasotincu, Pustoj Reci,leskovačko-jablaničkom kraju i topličko-niškoj kotlini.

Ovde treba dodati da je u teškim vremenima posle 1878.godine selo gare bilo “višeetapna stanica” raseljavanja odbeglog srpskog stanovništva iz znepoljskog kraja iz straha od bugarizacije; kada je taj kraj iako nekada bio u Nemnjinoj Srbiji odlukom viših sila berlinskim kongresom pripao Bugarskoj.

* * *

Poreklo rodova (mahala):G a r e

– Rod Kočićevci (40 k):- slave sv. Arhanđel, su iz Kočana (blizu Pečenjevca) otuda se zbog zuluma doselio predak Veselin.

Naselio se na najboljem mestu blizu Graca (grad-selo za koga se drži da je sagrađeno još u doba Rimljana).

Oni čine Rajićevsku Mahalu, koja se zove i Kočićevaska a zove se po prezimenu i Rajinci, Petkovci, itd;

-Rod VELJANCI ili Petkovi (15 k) starinom su sa Kopaonika.

Njihov predak Veljaimao je tada kada je došao u ovaj kraj 9 sinova.

Od njih je odvojio trojicu i uputio ih u Krivi Del, da vse nasele što i učine. Od tada je zasnovano selo Krivi Del;

-Rod Deda Jovini u Kračinovskoj mahali su iz Crne Trave;

– Rod (mahala) Melanci u Krivom Delu su iz Gornje Melne (sada Bugarska-naseljeni sa Vlasine);

-Rod Miljkovci i Vučinci u Krivom Delu prešli su iz Vlajeve Padine, a starinom su iz Gare. Došli su ovamo radi imanja;

-Rod Čokešini su iz selo Čokešina kod Vranja;

-Rod Bankovci i Ristići su iz Bankovca (Ruplje);

-Rod Jovići (4 k) su iz Crne Trave;

– Rod Skrobanovci (Skrobanevska mahala) dobila je naziv po pretku koji je na skrobu othranio jagnje kome je ovca majka pri jagnjenju uginula;

– Rod Ćuklinci (6 k) se zovu po pretku koji je kao kiridžija terajući konja izgovarao reč“Ćuk, Ćuk“;

– Rod(mahala) Lukin-Del (10 k) je poznat po mestu gde je uspevao luk.

-Rod (mahala) Drglovac dobio je naziv po tiome što je na tom potesu bilo zečeva i druge divljači. Lovci su za ovom divljači mnogo trčali pa je mesto Trklovac u izgovoru nastao Drglovac.

– Rod Bankovci su prozvani po deda Banku;

– Rod u (mahala) Vlaićevoj Padini dobio je ime po deda Vlaći;

– Rod Bojine Padine u Drglovcu dobio je naziv po bogatoj ženi Boji.

-Rod (mahala) Košare (6 k) je mesto gde su bile štale, pa su prvi doseljenici iz Selišta išli tamo da hrane stoku a kasnije se kod štala i naselili.

U mahali Selište familija Stanimirović doseljena iz mahale Bazov Dol sela Dobro Polje.

Poznat je ovaj rodoslov: Đoka Stanimirović(rođ- 1844.g.)-Josif (1902)-Đorđe-Stanimir (osnivač roda Stanimirović).

Veliki broj stanovnika određenih rodova (Đurići, Miljkovići, Milenovići) iz sela: Krivi Del, G.Gara i D. Gara-GARE, naselili su mahle u selima Gornji Dejan (Đorđine) i Donji Dejan-a bilo je naseljenika u selo Borin Dol i drugim selima vlasotinačkoga kraja.

Migracija stanovništva:

Posle oslobođenja ovih krajeva od Turaka 1877-1878.g iz Gara su se odselili na opustela imanja bivših turskih vlasnika u: Lebanu, Jablanici (Maćedonce) , Prekopčelnici, Zlatićevu, Ormanu, Krivači (Grozdanovići)…

* * *

Poreklo prezimena i krsna slava po rodova (mahalama):

– Mahala ANĐELKOVCI( Potes Drum):-Prezimena: Anđelković (kr.sl. Petkovica), Ranđelović (k.sl. Petkovica);

-Mahala MARKOVCI (Potes DRUM-Premlazište-kod školu Drum):- Prezimena: Marković (krs.sl. Sveti Sava)

-Mahala DRUM (Ispod školu):-Zlatković (kr.sl. Sv. Ranđel)-odseljeni u Vlasotince (Sotir Zlatković)

– Mahala MELANCI (Melanci je je potes prema Radosinu-melanci su iz Gornje Melne-sada Bugarska, naseljeni prvo sa Vlasine u G. Melnu, posle 1879.g. se odtamo iselili u s. Krivi Del)):- Prezimena: Zlatković (1), Momčilović (sv. Ranđel), Miljković (krs. Sl. Petrovdan), Ranđelović(sv. Ranđel);

– Mahala BANKOVCI:-Prezimena: Banković (k.s. Sv. Jovan), poreklo iz G.Gare;

– Mahala TAMNJI KRIVI DEL:-Prezimena Lepojević (krs. sl. Sv. Ranđel), poreklo od DEDA LEPOJINI (D.Gare)-ima jedna grana u selo Stranjevo, Zlatković(1) i Momčilović (krs. sl. Sv. Ranđel)-Melanci, rod AJTANCI (Gavrilović);

– Mahala CENTAR:- Prezimena: Marković (krs. sl. Petkovica);

– Mahala KAMENJARI:- Prezimena: Stančić, Stojanović (krs. Sl. Petrovdan,);

– Mahala ZLATKOVCI:- Prezimena: Sibić, Zlatković(2) (krs. Sl. Sv. Ranđel), poreklo iz s. Dobro Polje;

– Mahala TAZINCI:-Prezimena: Tasić, Mladenović-krsna slava sv. Nikola, poreklo iz Ostrozuba;

– Mahala STRAŽA:- Prezimena: Spasić (sv. Jovan)-poreklo iz s. Dobro Polje ;

– Mahala MILJKOVCI (Potes od školu u Krivi Del-put prema s. Jabukovik):-Prezimena:Đurić (sv. Jovan), Milenović (sv. Jovan)-poreklo iz G.Gare, Nikolić, Andrejević;

– Mahala ŽUŽARCI:-Prezimena: Andrejević (krs. sl. Sv. Ranđel);

– Mahala JEČMIŠTE:-Prezimena: Stefanović (kr.sl. Sv. Nikola);

– Mahala ĐORINCI:-Prezimena: Đorić (sv. Jovan);

– Mahala PETRANCI (Centar sela):-Prezimena: Sibić (sv. Ranđel)-poreklo iz Ostrozuba ili Ruplja)

-Mahale:DRUM –TEGOŠNICA- KRAČINOVE (krivodelsko):- Prezimena: Kostić (sv. Nikola); Radenković (Sv. Nikola), Stamenković (sv. Nikola), Petrović (sv. Nikola), Ilić (sv. Nikola), Ignjatović (Sv. Nikola)-svi poreklo iz Crne Trave;

-Mahala JASENOVICA (Krivodelsko Kračinove):- Prezime: Petković (sv. Nikola)-poreklo iz Crne Trave;

– Prezime: Vukadinović (sv. Đorđe), odseljeni u s. Jovanovac kod Kragujevca-ima ih u D.Gare (odseljeni u Jagodinu);

-Prezime: Jović (Petkovica-iz G.Gare, sv. Jovan)-odseljeni u Niš (Novo Selo).

*

Iseljeni:

-Vlasotince (Zlatković iz m. Zlatkovca,);

– Paraćin (Zlatković, Momčilović-Melanci);

– Aleksinac (Radenković-Kračinove krivodelsko);

– Kragujevac (Vukadinović u selo Jovanovac kod Kragijevca);

– Zaječar-selo Rgotina (Andrejević, Nikolić-Miljkovci)

Zapis: 2014.godine, Vlasotince

Kazivači: Đoka Stanimirović(1944.g) iz selo G.Gare (Crna Trava) i Borika (Zlatković, rođ. 1955.g,-s.Krivi Del) Ristić (udata u s. Dobroviš)-žive u Vlasotince

Zabeležio: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

Poreklo prezimena rodova (po imenu rodonačelnika, mestu i svecu):

Anđelko-Anđelković,

Gavril-Gavrilović,

Lepoje-Lepojević,

Jova(Jovan)-Jović,

Marko-Marković,

Mateja-Matejić,

Milen-Milenović,

Nikola-Nikolić,

Radenko-Radenković,

Zlatko-Zlatković,

Vukadin-Vukadinović,

Stefan-Stefanović,

Radenko-Radenković,

Ranđel-Ranđelović,

Petko-Petković,

Đora-Đorić,

Banko-Banković,

Andreja-Andrejević,

Momčilo-Momčilović,

Stamenko-Stamenković,

Ignjat-Ignjatović,

Ilija-Ilić,

Miljko-Miljković,

Kosta-Kostić,

Đura-Đurić,

Stanča-Stančić,

Spasa-Spasić,

Stojan-Stojanović,

Mladen-Mladenović,

Tasa (Atanasije)-Tasić,

Milen-Milenović.

………………..

Toponimi (nazivi mesta):

– Tazinci,Melanci, Ajtanci, Zlatkovci, Petrinci, Markovci, Zlatkovci, Premlazište, Drum,Bankovci,Straža, Miljkovci, Žužarci,, Krivodelski put, Stare Košare, Bela voda, Papratina, Ignjatovi, Kladanac, Crkvište, Selište, Stanci, Riljinci, Gabar, Jasenovica, Ječmište,….

* * *

NAPOMENA:

Ovde je izostavnjen RODOSLOV porekla prezimena, kao i dopuna višeetapnog raseljavanja stanovništa; dok se ne istraži poreklo rodova sa prezimenima iz vlasotinačko-crnotravsko-vlasinskoga kraja.

* * *

IZVORI:

[1] Radomir Kostadinović: Crna Trava i Crnotravci, Leskovac, 1968.

[2] Wikipedija:- http://sr.wikipedia.org/wiki/Crna_Trava

Izvorni tekst za Vikipediju pisao Miroslav Mladenović, Vlasotince –Vl 03:26, 4. avgust 2006. (CEST)

[3] Wikipedija:- http://sr.wikipedia.org/wiki/Krivi_Del

[4] Simon Simović-Monka:-PEČALBARSTVO I NEIMARSTVO crnotravskog kraja, 1983.g., Crna Trava

[5] Miroslav B Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa -“Crna Trava i okolna sela ” ; 1970-2014.g, Vlasotince

* * *

Autor: Miroslav B Mladenović Mirac lokalni etnolog i istoričar i pisac pesama i priča na dijalektu juga Srbije

11. februar 2014.godine Vlasotince, Republika Srbija

Komentari (8)

Odgovorite

8 komentara

  1. violeta petkovic

    HVALA DOBRIM LJUDIMA,NA OVOM PREDIVNOM TEKSTU,O MOM RODNOM KRIVOM DELU,ZADIVLJENA SAM,OVO CU IKOPIRATI I SACUVATI ZA SVOJU DECU.!!!!

  2. Schweng Radica

    Citajuci ovaj predivan prilog saznala sam odakle potice moje poreklo.Prezime Stancic-od pra-pra dede Stance.Neznam dali jos ima Stancica u Krivom Delu-Kamenjarci.Od te loze Stancica jedni su se odselili u Veliki izvor kod Zajecara.Jedni su u selo Zvezdan a moj deda Miloja Stancic je dosao u Lugavcinu kod Smedereva,gde i danas zivi moj brat Dragan Stancic.Slavi PETROVDAN

  3. Miroslav B Mladenovic Mirac

    Radica upisaćemo te podatke u knjigu. Ako ima još zemljaka iz bilo kog sela iz Crne trave i Vlasotinca ti napiši ili nek a se oni jave na svoj SAJT POREKLO svog rodnog sela ovde na PORTALU. pozdrav. M.M(Autor)

    • Jasmina

      Postovani,
      Moj otac se zvao Vlastimir Stoicic, a deda Toma Stoicic-Kostic. Poreklo nam je iz mahale Drum. Odselili smo se 1982 u Vojvodinu, selo Basaid, dok je stric Kostic Budimir otisao u Zajecar, stric Kostic Bora u Lugavcinu, tetka Mitrovic Snezana u Zajecar i tetka Stoilkovic Violetka u Paracin.Nikada nismo bili sigurni za tacno poreklo naseg prezimena. Da li je to Kostic ili Stoicic? Na grobovima nasih mrtvih predaka ima prezimena i jednih i drugih. Cak ni deda nije bio siguran, iako je koristio oba prezimena, mada su ga ljudi vise znali kao Kostic. Pred smrt je promenio prezime samo u Stoicic. I danas nismo sigurni koje je ispravno.

      • Miljan Stoičić

        Dopuna Jasmininog komentara, ja sam joj brat.
        Nase prezime je “Stojičić”, a greskom administrativnih radnika – maticara i ostalih je upisano kao Stoičić, koje prezime je ostalo u zvanicnoj upotrebi. Krsna slava je Sveti Nikola. Otac Vlastimir Stoičić, deda Tomislav, pradeda Vojin, cukundeda Kosta – koliko mi je poznato.
        Moj deda Tomislav je imao jos troje dece pored mog oca Vlastimira, Kostic Boru – preminuo 1980. godine, sahranjen u Lugavčini kod Smedereva, a sestra je napisala o stricu i tetki.
        Oboje bi bili zahvalni ukoliko neko zna jos nesto istoriji nase porodice i to podeli sa nama.
        Koliko mi je poznato, prezimena su se deci nrka dodeljivala i po imenu dede.

  4. Miroslav B Mladenovic Mirac

    DODATAK:selo Krivi Del-deo celine sela GARE

    Selo GARE (Donje, Gornje i Krivi Del):

    Selo GARE se deli na tri velika dela:
    1) G o r nj e („Gornjo“) G a r e, koje čini najuži i ujedno najjužniji i ujedno najviši deo sela; 2) d o nj e („Donjo“) G a r e, koje je niže, na severu, od Gornjega Gara i zaista je donji, najniži deo sela.
    2) I Gornje i Donje Gare su su s leve strane reke Vlasine.
    3) K r i v i D e l, omanji, istočni deo sela, koji je sav s desne strane reke Vlasine.

    U svakome od ova tri garska dela razlikuju se opet manji delovi „male“(na turskom jeziku) ili „sela“(na srpskom jeziku)-Podvukao:M.M).

    Ali ni MALE nisu jednostavne nego se u njima opet čini razlika među pojedinim r o d o v i m a (razgranatim rodbinama) ili kako ih narod zove „f a m i l i j a“, koje se svaka nazivaju posebnim imenom.
    Neki od tih r o d o v a i nastanjen u zasebnom delu MALE a nekima su kuće već prilično izmešane.

    R o d o v i(„f a m i l i j e“):

    GORNJE GARE:
    Tako se u G o r nj e m G a r u razlikuju ove MALE i r o d o v i:

    a) G o r nj a M a l a, koja je najviši deo sela. U njoj su „f a m i l i j e“-r o d o v i:
    – P e t r o v s k a ili „P e t r o v i, sa 6 domova;
    – R a j i n s k a sa 10 domova i
    – P e t k o v c i sa 8 domova.
    b) S k r o b a n o v a M a l a –cela ima samo jedan r o d:- S k r o b a n o v e od 20 domova;
    v) D r a g o ć e v a P a d i n a-ima samo jedan r o d: „D r a g o ć e v c e“, od 15 domova;
    g) V l a ć e v a P a d i n a-ima dve „fa m i l i j e“: M a r i n s k u od 13 domova i Č o k e š i n c e sa 8 domova.

    DONJE GARE:

    U D o nj e m G a r u su „familije“-r o d o v i:

    a) K r a s i ć e v a M a l a, u kojoj su r o d o v i:
    – M l a d e n o v i ć i (9 domova) i
    – R u p c i (4 domova);
    b) P e t r o v i ć i, zaseban rod od 9 domova;
    v) D e d a-L e p o j i n a „fa m i i l i j a“- r o d od 11 domova;
    g) C r nj i n i -8 domova;
    d) B a n k o v i ć i-8 domova.
    Između G o r nj e g i D o nj e g G a r a je K r a č i n o v a M a l a, u kojoj su r o d o v i („f a m i l i j e“):
    -P e t k o v c i-36 domova;
    -P e t r i n c i 8 domva i
    – J o v i ć i 4 domova.

    KRIVI DEL:

    K r i v i D e l ima manje m a h a l e, u kojima su zasebni r o d o v i:
    -M i lj k o v c i 8 domova,
    – M e l a n c i do 15 domova i
    -P e t r i n c i 6 domova, a u novije vreme i nešto doseljenika iz Gornjeg Gara, iz Vlaićeve Padine.

    P o r e k l o s t a n o v n i š t v a i KRSNE SLAVE:

    Sadašnje s t a n o v n i š t v o u G ARU je sastavljeno iz porodica, dosta različitog porekla. Za jedne od njih tvrde, da su vrlo stare, za druge se zna da su se doselile u novije vreme.
    Tako se mstraju za „ s t a r o se d e o c e“ ili vrlo stare doseljenike ovi
    r o d o v i(„familije“):
    – R a j i n c i, koji slave sv. Arhanđela;
    – P e t k o v c i, koji slave Petrov-dan;
    – S k r o b a n o v i, slave Petkovicu(14.oktobar, za njih vele da su očuvali jedno jagnje skrobom, pa su po tome dobili ime);
    – M a r i n c i, slave petrov-dan (a jedna kuća im slavi pored ove slave još i Aranđelov-dan, druga opet još Sv. Nikolu, a te su slave uzeli „za zdravlje“ svoje dece);
    – M i lj k o v c i, slave zimnjeg Sv. Jovana;
    – P e t k o v c i, slave Sv. Nikolu a jedna porodica još i Sv. Arhanđela, koga je uzeo slaviti otac te porodice radi svoga zdravlja;
    – P e t r i n c i, slave Sv. Arhanđela ;
    – M l a d e n o v i ć i, slave proletnji Đurđev-dan;
    – P e t r o v i ć i, slave Sv. Sv. Jovana i zimnjeg Sv. Đorđa;
    -D e d a-L e p o j i n i, slave Sv. Jovana; i
    – B a n k o v i ć i, slave Sv. Nikolu.

    Drugim r o d o v i m a većinom se zna poreklo, jer su nobiji doseljenici.
    – P e t r e č k a „familija“ slavi sv. Arhanđela i sv. Nikolu. Zna se, da se doselila, ali nisu znalim odakle.
    – D r a g o ć e v c i, koji slave sv. Nikolu, doselili su se iz sela Dragoćeva kod „Kostadin-Banje(Ćustendila).
    – Č o k e š i n c i su se doselili „iz Vranjsko iz selo Čokešina“-slave sv. Nikolu;
    – M e l a n c i su došli iz melne u sadašnjoj Bugarskoj-slave sv.Arhanđela i sv. Nikolu.
    – P e t r i n c i su takođe su doseljeni od nekud iz Bugarske-slave sv. Nikolu, a jedna njihova porodica je uzela slaviti još i jesenjeg sv. Đorđa „za zdravlje“ svoga domaćina.
    – j o v i ć i su se doselili „ovo je drugi vek“ (doselio im se otac) iz Crne trave u vlasinskom kraju-slave Mitrov-dan.
    – R u p c i m a se takođe otac doselio iz ruplja u vlasinskom kraju.
    Kao što se vidi iz navedenih podataka, u GARE su se doseljavali najviše seljaci iz susednih krajeva na jugo-istoku i na jugu, dakle iz t.zv.šopske oblasti.
    Najviše je odseljenika poodlazilo u sadašnji jablanički srez, u kome je po odlasku arbanasa ostalo dosta puste zemlje, a ima Garana odseljenih i u Zaplanje.

    Pada u oči, da se među krsnim imenima najviše slave sv. Arhanđeo i sv. Nikola i da ima dosta porodica, koje slave po dve slave, od kojih je jedna glavna a druga sporedna.
    Ovu sporednu slavu mnoge porodice su uzimale a uzimaju i sad po svome slobodnome izboru „za zdravlje“ svoga domaćina ili svoje dece.

    P r e z i m e n a (P r e z i v a nj e) R o d o v a(„familija“):
    Vredno je dalje pomenuti, da u ovog naroda ima osobiti način u p r e z i v a nj u.
    R o d o v i ili „familije“, kao što se vidi iz onog, što smo napred naveli, prezivaju se obično na- CI (PETKOVCI, itd) ili na IĆI (MLADENOVIĆI itd.), ređe na koji drugi nastavak (-OVI ili-INI).
    Ali se pojedine porodice i njihovi članovi ne zovu po tom p r e z i m e n u, nego se domaćin porodični p r e z i v a po imenu svoga oca,

    Na primer familija (r o d) P e t k o v c i ima 8 porodica (domova) i nijedna se od njih ne zove pojedince P e t k o v c i m a, nego se domaćin svake od tih porodica ( a tako i njegova zadružna braća, ako ih ima) p r e z i v a na ime svoga oca:Jovanović, Nikolić itd.
    Sinovi tog domaćina ne zovu se pak po p r e z i m e n u svoga oca nego po njegovom i m e n u.
    Ako je npr. Domaćin Stojan, a sin mu Marko, onda će se sin z v a t i: Marko Stojanov. Tek po smrti očinoj taj će se sin p r o z v a t i:Marko Stojanović.
    Usled ovakvog načina narodnog p r e z i v a nj a nastala je u novije vreme prilična pometnja zbog toga što vlast zahteva, da se u jednoj porodici za sve članove kroz sva pokolenja, održava jedno prezime, po jednom pretku(dedu, pradedu itd.), i time dolazi u suprotnost s narodnim običajem.
    Otud se dešava da se mnogi seljak preziva drugačije u selu (po očinu imenu) a drugačije u zvaničnim spiskovima, opštinskim, crkvenim i vojnim, pa ni u njima ne svuda jednako.
    Opštinski pisari se obično pomažu time, što sastavljaju oba načina, pa svakog seljaka zovu i po ocu i po dedu (obično se kod vlasti prezime po dedu uvodi kao porodično prezime), npr,: Cvetko Nedeljka Jovanovića.

    T i p o v i (muškaraca i žena)- o s o b i n e l i č n o s t i:

    Među tipovima su nesumljivo najmnogobrojniji oni sa belom i rumenkastom kožom, s okruglim ili ovalnim licem, s okruglastom glavom, sa modrim( zagasito-plavim) ili grahorastim očima.
    Osobito su mnogobrojni, jasni i lepi ovi tipovi kod ženskinja i kod dece.
    Ovde, onde, ali uopšte vrlo retko, viđao sam i široka lica sa jako istaknutim jagodicama i prednjim zubima.

    Čisto crnomanjasti tipovi su vrlo retki. Među njima osobitu pažnju zaslužuju fizionomije, koje jako podsećaju na poznate cincarske tipove: sa duguljastim licem i s kukastim nosom. Verovatno, da u njima imamo tragove od negdašnjih Vlaha, koji su u ovim planinama stanovali i docnije bili posrbljeni.

    O dobroti, pitomosti i mirnoći ovog naroda slušao sam od svakoga ko je sa njim imao dodira, a i sam nisam dobio drugačiji utisak.
    Narod je uzdržljiv, ne preteruje ni u ljubaznosti ni u interesovanju, a ipak je dovoljno pristupačan.
    Gostoprimstvo je, kako su mi seljaci kazivali, u njih slabo. Za obedom će gosta retko nuditi. Ponudiće obično jedanput i odbijanje odmah primiti.
    *

    IZVOR:- Jovan Erdeljanović, „ S IZBORA U VLASINSKOM KRAJU, Utisci i posmatranja“ Delo, knj. 47, maj 1908. str.231-255; u EDICIJI „Koreni“, S.Glasnik SANU, Beograd 2016.g. Priredio:B. Čeliković:VLASINA I KRAJIŠTE(511-535)
    Biblioteka „Koreni“,VLASINA I KRAJIŠTE(fototipski objavljeno: Naselja srpskih zemalja srpkih zemalja. Naselja, poreklo stanovništva, običaji, priredio Borisav Čeliković, edicija „Koreni“, Službeni glasnik, SANU, Beograd 2016.godine) (selo GARE, str.523-535- Jovan Erdeljanović, „ S IZBORA U VLASINSKOM KRAJU, Utisci i posmatranja“)

    Obradio i postavio:Miroslav B Mladenović Mirac, lokalni etnolog , etnograf i istoričar-istraživač i pisac na dijalektu juga Srbije
    15.septembar 2017. Vlasotince, Srbija

    • Nenad Ljubenovic

      Poštovanje,
      Da li znate nešto o porodici Ljubenović koja je iz Krivog Dela (mahala Radičevica). Deda mi je bio Radivoje Ljubenovic koji se odselio 1956 godine, a njegov otac Nikodije Ljubenovic.
      Zanima me rodoslov moje porodice, pa bih Vam bio zahvalan ako imate neku informaciju ili gde bih mogao da se raspitam? Hvala!

  5. ivan

    Dali su Melanci Bugari ili Srbi??