Poreklo prezimena, naselje Železnik (Čukarica, Beograd)

2. decembar 2013.

komentara: 4

Poreklo stanovništva naselja Železnik. Gradska opština Čukarica – Grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj naselja.

Železnik je po blagim stranama doline Železničke Reke, koja se zove Reka i jednog potoka, koji polazi od Čitačke Vode. Kuće su po osojnim i prisojnim stranama dolina.

Vode i klima.

Voda se pije sa izvora Brusnika*, sada česma, a najviše iz bunara. Izvor je srednje jačine i ne presušuje.

*Nekada je izbacivao kamenčiće nalik na „brusiće“, zbog čega je nazvan Brusnik. U okolini su poznati izvori: Čitačka Voda – na istočnoj strani, pola sata hoda od sela; potok, koji odatle polazi i teče kroz selo sastaje se sa Rekom pri izlazu iz samog sela; Stublina – na južnoj strani sela, ispod mesta Logorišta, odakle polazi potočić istogg imena – leva pritoka Reke; Izvorac – jugozapadno od sela na pola sata hoda, nekada jak izvor a sada se samo vidi, kako iz mulja i blata voda na više mesta izvire kao da vri u kakvome sudu*.

*Priča se da je nekada izbaciovao sa vodom borove šišarke, a sada samo mulj i pesak.

Drenovača ili Sveta Petka, po verovanju meštana „sveta voda“ – od Izvorca udaljena na zapadnoj strani 500-600 koraka, nekada običan izvor a sada česma; stanovnici ovog sela i okoline smatraju da je lekovita*.

*Svakog mladog petka i nedelje mnogi sa tog izvora nose vodu u sudovima svojim kućama, piju je i umivaju se, jer je smatraju za lekovitu. Pojedini seljaci iz okolnih sela sada dovode bolesnike da tu prenoće, umiju se i piju vodu sa izvora.

Đeriz je pored potoka Drenovače, koji je postao od Izvorca i Drenovače, od sela je daleko četvrt sata hoda, nekada je tu bila česma a sada su razvaline.

Klima je obična i gotovo je blaža u odnosu na okolinu. Kišu najčešće donosi zapad, najjači je istok (košava) a najhladniji severac.

Zemlja, šuma i paša.

Zemlja za obrađivanje je oko sela, daleko od sela 15-30 minuta hoda a na mestima zvanim: Aluge (nekada je tu bila šuma lužnjakova, po kojoj je mesto nazvano), Manastirine, Drenovača(nekada je tu bila šuma, najviše drenovina), Orasi(bilo dosta orahovog drveća, sada ima po koje stablo), Crkvine, Bela Zemlja, Rupčine (tu ima rupčaga, koje su bile pune vodom kada je tu bila šuma), Velika Poljana, Brestove Aluge (bile nekada brestove šume), Vis (sada njive a za vreme kneza Mihajla bila gusta šuma), Lipak (nekada lipova šuma, sada njive) i dr. Po Makišu imaju njive, bašte a najviše livade. Pojedini delovi Makiša imaju ove nazive: Džajine Bare*, Šator, Umčica (njive) Grede, Jasenova Bara (nekad bilo mnog jasenovog drveća)., Topoljak(nekada bilo topola), Velike Livade (najpre prokrčili za livade u Makišu), Rudmanovo**, Mlake(tu je na mnogo mesta pištoljina i bara). Najviše seju pšenicu, kukuruz i ječam. Šume ima na mestima zvanim: Orlovača – opštinska šuma, bila velika i gusta šuma, Ravnice i Rt (opštinske šume, najviše hrastovog drveća). Šuma im služi za ogrev i građu. Paše imaju u šumi, u Makišu po livadama a imaju i utrine. Paša je dobra, zemlja je rodna. Da porodica od 10-15 duša može osrednje da živi treba da ima 6-8 hektara zemlje, dva vola, jednu kravu, dva konja, 10 ovaca i 5-10 svinja.

Tip naselja.

Selo je zbijenog tipa, ušoreno bez reda, kuće su blizu jedna drugoj. Selo se deli na tri kraja: Bugarski, Prajski i Tarajiš. U selu ima 175 kuća. Zadruga je nekada bilo a sada ih ima 2-3 od po 20 do 30 duša.

Stanovi.

Radi stoke stanovnici imaju kolibe u kojima čuvaju ovce; zimi u Makišu po livadama a leti u opštinskoj šumi, oba mesta bliže selu. Koliba ima 10-15. Grade ih seljaci, koji imaju više stoke ili se udruže nekoliko njih i zajednički sagrade kolibu, pa zajednički čobane plaćaju i hrane. U Makišu stoku čuvaju do polovina marta ili najdalje do Blagovesti, pa se sele u šumu, jer opštinska vlast tek tada dopušta da se tamo stoka čuva.

Ime naselju i krajevima.

Selo je, vele, nazvano po tome, što se tu, gde je sada selo Železnik, donosilo na volovskim kolima železo, koje je vađeno u Pravaliji (Sremčica) još za vreme Rimljana. Bugarski Kraj je nazvan po tome, što u njemu stanuju doseljenici iz krajeva istočne Srbije prema Bugarskoj. Prajski Kraj je nazvan po prezimenu Prajzovća, koji su u tom kraju a za Tarajiš se ne zna na osnovu čega je dobio to ime.

*Nazvano po nekom Džaju (Gaji), koga su Turci ubili.

**Tu ima uvek vode, pa i sada izvire. Pričaju da je bilo duboko.

Starine u selu.

Prvi stanovnici današnjeg sela najpre su stanovali u Makišu, zapadno od sela, gde je danas Selište. Tu je pesak i nema nikakvih tragova od naselja. Selo je bilo na uzvišenijem mestu, blizu vode, gde su stajale lađe. Misli se da su se otuda odselili zbog vode, a neki pričaju, da je to učinjeno po naredbi kneza Miloša.

-Blizu sela postoj mesto Kućerine, pored potoka istog imena. Tu se se stanovnici naselili, kada su se premestili iz naselja u Makišu, ali pošto im Turci popale kuće u tom mestu, oni opdatle krenu i nasele na današnjem mestu. Kuće su bile blizu izvora i reke a uz to i pored puta. Na mestu Kućerine naleza klince, gvožđe, srpove, vidi se crvena zemlja i dr.

-Blizu izvora Čitačke Vode postoje Manastirine. Tu je bio manastir. Stariji ljudi pamte, da su do pre 70 godina, stajali zidovi samo nije bilo krova. U tom manastiru bila su dva brata, kaluđeri koji su pobegli u Srem, kada su Turci manastir spalili. Taj manastir je slavioSv. Trojice, te danas stanovnici Železnika nose litiju toga dana.

-Blizu mesta zvanom Orasi postoje Crkvine. Priča se, da je tu bila crkva pre Prvog ustanka – „za vreme nekog mira“, pa je docnije razorena. Tu su nailazili na ploče sa krstovima i dr.

-Na zapadnoj strani postoji Madžarsko Groblje, gde su danas njive. Tu su nalazili velike ploče koje su danas raznete.

-Usred sela blizu škole zna se za jedno staro groblje, gde su se sahranjivali ondašnji stanovnici do pre 40 godina.

-Mesto, gde je jedno od današnjih grobalja, zvalo se Vinogradine, jer su nekada tu bili vinogradi.

-Pored ovog sela vodio je put iz Beograda u Šabac.

-Blizu izvora Đeriza, gde je put prolazio, bila je mehana, od koje se danas poznaju temelji, a tu su u blizini nalazili grobove i ljudske kosture.

 

Postanak naselja i poreklo stanovništva.

Priča se da je u ovom selu najpre bilo 7 kuća i porodica, čiji su preci onda živeli, jesu danas najstarije porodice u selu. O njihovom poreklu se ne zna ništa. To su:

Stanojevići (po crnome Stanoju) od njih su sada: Ignjatovići, Radojevići i Šundići, od kojih je danas u ovome mestu ostao samo jedan potomak***.

Guzonjići, od kojih su sada Markovići ali po ženskoj liniji***.

Spasojevići od kojih su i Stojadinovići***.

Nikolići, od kojih je bio deda Đura Moskova***.

Petrovići, Mitrovići, Koturovići i Jerinići, od kojih danas ima potomaka samo po ženskoj liniji***.

Krstići***.

Čolići***.

I za jš neke porodice ne zna se odakle su doseljene, te ih smatraju za starince. To su:

Vasići***,

Kojići***,

Ćirići***,

Rankovići ili Asurdžići***,

Milutinovići***,

Milosavljevići*** i

Marinkovići***.

Ostale porodice su doseljenici,čije je poreklo poznato.

Prajzovići su iz Levča, odakle im je došao predak Aron***.

Vojinovići su od Vranja***.

Nešići su sa Javora***.

Lukići su iz Bosute, Rudnički okrug.

Uroševići su sa Kosova***.

Stanojevići (Cvetkovići, Petrovići, Pejkovići, Zlatanovići i Đorđevići) su od Vranja***.

Stankovići su iz istočne Srbije, prema Bugarskoj***.

Docnije su se doselile ove porodice:

Bradić Mladen je iz Levča odakle mu je došao otac Gaja****.

Milovanović Stevan je poreklom iz Borka (Posavina) odakle je njegovog oca dovela njegova majka, preudavši se za Đuru Moskova***.

Gajići su iz Krivog Vira, Boljevački okrug***.

Marjanovići su iz Orašja***.

Mladenovići i Miljkovići su iz novooslobođenih krajeva, odakle im je došao ded Petko***.

Nedeljković Mata je iz obližnje Umke***.

Nikolići su iz novoosloođenih krajeva Srbije***.

Prvulovići su od Zaječara***.

Jankovići i Todorovići vode poreklo od Diše Markovića, koji se doselio iz novooslobođenih krajeva a ostao u selu kao uljez u kuću Pante Milića***.

Stankovići i Stevanović Stepan su iz Vojvodine, odkuda im je došao ded, vele na poziv vezirov***.

Ilić Đorđe je iz Kneževca***.

Lazarević Milan je iz Barajeva***.

Mandić ili Lukić (Luka) je iz Žarkova***.

Rajkovići su od Drine***.

Skoro su se doselile porodice, pre 20-25 godina:

Simonović Orden iz sela Grnčišta, Veleški okrug, ispod planine Klepa***.

Popović Ilija je iz Prilepa***.

Micković Vojin je iz sela Kaluđerice (Poreč, Makedonija)***.

Anđelković Milan je od Novog Pazara, odakle mu se doselio ded Luka Pazarac pre 80 godina***.

Stojić i Milinčić (Jovan), braća su iz sela Bajinca blizu Stare Gradiške u Bosni***.

Zorić Koja je iz sela Dobrljina, Novska nahija blizu Kostajnice***.

Savić Mile je iz sela Stapara, blizu Stare Gradiške i reke Vrbasa***.

Savić Novak je iz sela Lalinca ili Dubrave blizu Stare Gradiške***.

Panić Blagoje i Jovan si iz Lalinca ili Dubrave***.

Bogojevići su iz sela Svinjare, Banjalučka nahija***.

Risojević Jovica je iz istog mesta***.

Gligići su iz sela Gradina, Novska nahija blizu Prijedora***.

Panić Sava je iz sela Murata blizu Kostajnice***.

Maksić Ilija iz sela Gaja blizu Stare Gradiške***.

Davidović Jovan je iz Jakira blizu Livna***.

Despotović Stevan je iz Junuadovaca kod Banjaluke***.

Jerinić Sima je iz Prijedora***.

Rakić Rade je iz Bajinaca blizu ušća Vrbasa u Savu***.

Popović Mihajlo je iz sela Daničića pored Save***.

Svi ovi doseljenici iz Bosne došli su, poglavito,posle okupacije.

Iz Banata i Srema doseljencici su:

Jelić Jaša je iz Šimanovaca – Srem***.

Brkić Vasa je iz Barande kod Pančeva***.

Belić Milan je iz Karlova kod Kikinde***.

Nićiforović Miloš je iz Jakova u Sremu***.

Pavlović Mija je iz Kovilja (blizu Sremskih Kralovaca)***.

Ostali su:

-Jelkić Nikola je iz mesta Katinovca u Hrvatskoj***.

Nikolić Mirko je iz sela Gostilja, Bjelopavlovići u Crnoj Gori iz porodica Ivkovića***.

Micković Dragutin je iz sela Kula u Bugarskoj.

Miloševići ili Jovanovići (Aleksa i Ljubomir) su iz Grčke***.

Noviji doseljenici:

Ilić Radosav je iz sela Bakionice, Užički okrug, ostao u selu kao uljez***.

Bojić Blagoje je iz Kruševca, uljez u selu***.

Milenković Arsa je od Niša***.

Stojanovići su iz Pinosave, a starinom iz Stare Srbije***.

Starije su porodice uglavnom u sredini sela a novije na krajevima. Pojedini ljudi iz onih starih porodica učesvovali su u svm važnim događajima od početka 19. veka.

Seoska je preslava (zavetina) u Miromnosnu nedelju, prva po Vaskrsu. Osim toga selo je zavetoano, da stoku u neke dane (naprimer Sv. Prokopije i Sv. Vratolomej) ne „vataju“ u jaram da bi im uvek bila zdrava. Slave su stanovnika različite.

 

***Ne kaže se koju slavu slave.

 

IZVOR: „Okolina Beograda“ Rista T. Nikolić – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. U popisu prezimena u Zelezniku nema familije Marković, primetila sam čitajući nastanak i postanak sela u okolini Beograda a posto sam rodom odavde . jedna baba iz V.Mostanice, druga iz Zeleznika, prababe iz Zeleznika, tako da dosta znam o tom delu svoje daljne familije.

    • vera marković prokić

      da, i moj tata je Marković i tvrdio je da imamo familije , osim na Umci (marković Čedomir) ,Velikoj Moštanici (koju smo posećivali) i u Železniku, (Marković Danilo) verovatno je ovde pitanje samo kad su se neki od Markovića pojavili u tim naseljima. ovo su podaci iz 1905 godine, tako da to reba uzeti u obzir.

  2. Ivan Lukić

    Lukići (Mandići) iz Železnika slave slavu svetog Luku, tačno je da su došli iz Žarkova.