Poreklo prezimena, selo Višnjica (Palilula, Beograd)

6. novembar 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Višnjica, opština Palilula – grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Višnjica je na Dunavu sa obe strane puta, koji vodi desnom stranom Dunava. Samo su kuće nekolicine baštovana izvan sela, daleko od sela pola sata hoda.

Dunav svake godine plavi njive i bašte, koje su većinom pored Dunava.

Vode.

U selu piju vodu sa česama, iz bunara (ima ih oko 10) a neki i sa Dunava. Česmi ima dve, jedna je u sredini sela pored puta, a druga blizu crkve, zovu je Gradac. Obe su zidane za vreme Turaka* i voda je sprovedena olucima. Nikada ne presušuju. Izvan sela postoji izvor Orospi-Ćuprija, zatim Drvarska česma i dr.

*Podigao ih spahija Adži-Lativ ili kako ga je narod krstio „Adži-Lasta“.

Zemlja, šuma i paša.

Zemlja im je za obrađivanje poglavito u ravnici pored Dunava i oko sela. Šume nemaju. Drva nabavljaju kupovinom sa obližnjih austrijskih ada na Dunavu. Opštinska im se utrina zove: Komarevo, Mali Lipak i Bare. Po Malom Lipaku, koji je lug i po Bari napasaju stoku.

Tip sela.

Selo je podeljeno u Gornju i Donju Malu, koje su sa obe strane puta, koji se pruža desnom stranom Dunava. Taj je put „glavni šor“, duž koga su poređane seoske kuće.

Od mehana, koje su gotovo na sredini sela i blizu starog groblja, niz Dunav je Donja, a uz Dunav Gornja Mala. Obe se pri krajevima račvaju, Gornja u dva šora – Gornji i Donji, a Donja Mala u sokak za crkvu i sokak za groblje.

Svo selo je „na šor“. Kuće su poređane pored glavnog i sporednih šorova, kao i pored sokaka, koji upravno izlaze na glavni put. Kuće pored glavog puta većinom su blizu jedna druge, udaljene 5 do 10 koaraka, izuzev one, koje imaju dvorove i voćnjake, te one čine da je rastojanje veće. Pri krajevima glavnog šora, odnosno Mala i u sporednim šorovima i sokacima,kuće su više proređene, razdaljene 50 do 70 koraka. To su većinom kuće poznijih doseljenika.

Samo su kuće nekolicine baštovana izdvojene dalje od sela oko pola sata hoda. Tome su uzrok bašte, koje su van sela. U selu je oko 150 kuća; u Donjoj mali oko 70 a u Gornjoj oko 80 kuća.

Starine u selu.

U selu postoji Selište oko sadašnje crkve, gde su danas njive. Radeći po tim njivama meštani nalaze cigle i druge ostatke starina. Jedan deo kose koja je prema današnjoj crkvi, a pruža se ka Dunavu, zove se Gradina. Tu ima zidina i postoji predanje da se taj grad zvao Višnjica* i da je bio grad poznatog u narodnim pesmama Filipa Madžarina. Daleko je od sela oko pola sata hoda. Ispod Gradine do Dunava postoji Madžarsko Groblje. Postoji i drugo staro groblje, do sadašnjeg sela, više mehane, ali je ono srpsko i svakako je bilo groblje današnjeg sela. Na njemu su zaostale dve krstače; na jednoj je urezana 1844. godina. U selu postoji jedan stari most (blizu kuće Ljube Bogdanovića) i za njega se ne zna kada je građen. Drugi je na putu iz Višnjice u Beograd, na Mirijevskom Potoku. Za taj most, koji zovu „Orospi-Ćuprija“ neke vele da ga je podigla prokleta Jerinaa neki opet da je ostao još od Rimljana.

*Uz to se priča kako je Višnjica nekada bila znatno mesto, te zbog toga i danas neki za nju kažu da je – Mali Carigrad.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Priča se daje u selu bilo nekada sedam kuća i potomci onih porodica, koje su u tim kućama živele, smatraju da su najstarije u selu. To su:

Popovići po starom prezimenu, a sada Jovanovići i Bogdanovići;

Kuzmanovići, zovu se Maksimovići i Micići;

Ćirići, od kojih su Lazići, a zovu ih i Kneževi, jer su njihovi preci u selu bili knezovi;

Kordići;

Markovići.

Neke su se od tih porodica sada umnožile i ima ih oko 20 kuća, kao, na primer, Popovića.

I pored toga što se te porodice smatraju za starince u selu, ipak se o njihovom poreklu nešto zna, samo ne tako pouzdano. Starac Ljuba Bogdanović iz porodice Popovića priča, da je u svih 7 kuća bila jedna porodica i da je ona poreklom iz Grčke. Uz to veli, da im je do skora kumovala jedna Grkinja, koja je do pre 50 godina živela u Beogradu, a ovi u Višnjici. Došli su, vele, bežeći od Turaka i ovde ih voda (Dunav) zaustavila. Pre nego što su došli u Višnjicu bili su u Leštanima. Danas se porodica razrodila, potomci su, vele, dalje od 10 kolena. I slava im nije ista. Popovići slave Aranđelovdan a svi ostali Nikoljdan. Svi oni pravilno govore i kažu da su im i stari tako – „šumadijski“ – govorili a i nošnja im je bila takva.

Za sve ostale zna se da su doseljenici. Prema vremenu kada su došli u Višnjicu, mogu se podeliti u starije „odavnašnje došljake“ i novije doseljenike.

U starije spadaju svi oni, koji su se doselili, pre i za vreme Karađorđa. To su:

Popovići (Stankovići i Krstići). Njihov predak Rada, deda današnjem čoveku od 60 godina, poreklom su od Vranja. Otuda je pobegao zajedno sa svojom ženom – „baba Tonkom“ – za koju kaže da je znala arnautski. Pobegao je zbog Turaka. Kad je on došao, selo je imalo svoga spahiju, koji je naseljavao selo i delio imanje doseljenicima.

Živanovići su poreklom od Niša („Nišlije“), Nikoljdan.

Gajići (Šalavardini) su od Niša, Jovanjdan.

Marinkovići su, takođe, poreklom od Niša, Aranđelovdan.

Te su tri porodice bile najpre u Banjici pa otuda prešle i Višnjicu.

Dunđerovići su poreklom iz „Arnautluka“. Predak Stoša Dunđerin pobio neke Arnaute i zbog toga morao pobeći. Ne zna se iz kojeg je mesta, samo se priča, da je bežeći, udario na Jankovu Klisuru i tek ovde ga zaustavio Dunav. Pričaju, da su ga Arnauti radi osvete čak u ovom selu tražili.

Švabići (Jovanovići) su iz Mosloševa, Jasenički okrug. I njima je spahija dodelio zemlju. Stanko Vranjanlija (sin pomenutog Rade) bio je mnogo zemlje zauzeo te mu spahija oduzme nešto zemlje i preda Švabićima, pošto ih je tu naselio. Švabići su bili najpre u Ostružnici, pa otuda prešli u Višnjicu. Švabićima su zvali zato što je njihov ded učio školu „preko“ i tamo naučio govoriti nemački, zbog čega mu nadenu ime Švabo, te otuda Švabići, Nikoljdan.

U novije doseljenike spadaju:

Kostići su „iz preka“,Đurđic.

Ristići su od Prilepa; predak im čuvao pre 60 godina seoska goveda, pa se tu oženio i ostao, Nikoljdan.

Nedeljkovići su takođe „od kaj Prilep“, predak im došao pre 40 godina kao dunđer u selu, oženio se i ostao, Velika Gospojina.

Joksimovići su „iz preka“, Sv. Petka.

Jankovići su od Bitolja (Bitoljci), došli pre 30 godina zbog turskog zuluma; najpre čuvali ovce i od toga živeli a potom „okrenuli paorski“, ne kaže se koju slavu slave.

Trajkovići i Jovanovići su iz Makedonije „Maćedonci“, Grozdan i Risim došli sa porodicama zbog zuluma turskih, ne kaže se koju slavu slave.

Cvetkovići, predak im poreklom od Prilepa, bio u selu sluga, tu se oženio i ostao, Nikoljdan.

Manojlovići su poreklom od Pirota; predak im Kosta došao pre 30 godina kao sluga, tu se oženio i ostao, Aranđelovdan.

Stanisavljevići su iz sela Tibužda, okrug Vranjski, srez Pčinjski. Predak im zbog siromaštva došao u Višnjicu, gde je bio sluga, pa se tu oženio i ostao. Godine 1876. bio dobrovoljac, Aranđelovdan.

Đorić Đorđe je iz okoline Kumanova, došao u selo kao momak, tu se oženio i ostao, ne kaže se koju slavu slavi.

BekovciBošnjaci“, došli pre 20 godina iz zapadne Bosne, ne kaže se koju slavu slave.

Todorovići su poreklom iz Bajine Bašte, ne kaže se koju slavu slave.

Todorovići drugi su „iz preka“, došli pre 15 godina, Jovanjdan.

Stajkovići, braća Peja i Mija došli pre 40 godina iz Bugarske, oni su pravi baštovani, ne kaže se koju slavu slave.

Iz Bugarske od Trna i od Trnova i iz jugoistočnih krajeva Srbije vode poreklo ove porodice:

Stojanović Lamba, došao na kupljeno imanje, Aranđelovdan.

Popović Ranđel, Aranđelovdan.

Nikolić Jovanča, Jovanjdan.

Zlatan i Neša (ne kaže se prezime ni slava) došli pre 40 godina sa porodicama.

Bugarin Cvetko, Nikoljdan.

Perišići su „iz preka, mati im iz Pančeva a otac iz jednog sela u okolini Pančeva, Đurđevdan.

Crnjakovići, po starom prezimenu Petrovići su došli „iz preka“, poreklom Vlasi, slave malu Gospojinu. Njihov ded Petardošao iz Kara-Vlaške sa ženom, čijeg je muža ubio i zbog toga pobegao. Najpre je bio rabadžija kod Turaka na Dorćolu, potom došao u Višnjicu i tu se nastanio. To je bilo, po pričanju, za vreme kneza Miloša. Bio je vredan i radan i jednom ga je pohvalio i sam knez Miloš. Znao je vlaški, jer je bio pravi Vlah kao i njegovi sinovi Nikola, Tanasije i Mita, ali se Nikola i Tanasije ožene Srpkinjama, te njihovi potomci nisu pravi Vlasi a Mita se oženi Vlahinjom iz Ovče (iz preka) no on nije imao poroda i uskoro umro. Sadašnji potomci Nikole i Tanasija ni po čemu ne liče na Vlahe, niti pak znaju vlaški.

Nešići su „iz preka“ iz sela Vranjeva. Otac im pre 40-50 godina služio u selu i tu ostao, ne kaže se koju slavu slave.

Pešić (Nikola) je „iz preka“, Đurđevdan.

Petrovići su od Pirota, Nikoljdan.

Rašići su poreklom od Niša. Spadali su u red starih doseljenika, samo su ti pravi Rašići izumrli. Danas prezime Rašića nosi porodica, čije je pravo prezime Anđelković a iz sela Malog Mokrog Luga. Njihovog je pretka Đokudovela majka kao pastorka, pošto se iz Velikog Mokrog Luga preudala u Rašiće u Višnjici. Po smrti Rašića ostao je sam pastorak, koji sa imanjem i prezime nasledi. Pravi Rašići su slavili Nikoljdan, a ovi Anđelkovići Đurđic. Sadašnji Rašići slave obe slave. Zovu ih još i Crevarevi.

Za vreme bežanije 1813. godine svi su stanovnici ovog sela, koji su se zatekli u Višnjici, bežali „preko“. Tamo su se zadržali tri godine pa se onda vratili, pošto su ih Turci pozvali da rade svoja imanja. Kada su došli u selo našli su od kuća samo pepeo; očuvane su samo verige, koje su ostale u pepelu na mestu gde je bilo ognjište. Spahija je svakome dopustio da se nastani na istom mestu, gde je ranije živeo. Mnogi su po povratku zahvatili mnogo više imanja, no što su dotle imali. Mnogi su tada ostali u Banatu.

 

IZVOR:  Rista Nikolić – Okolina Beograda – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Sladja

    Zanima me poreklo prezimena Milojevic iz Visnjice

  2. Snežana

    Zanima me poreklo prezimena Milenković iz Višnjice. Znam da je čukun deda Aleksa došao sa majkom iz Velikog Mokrog Luga.pošto joj je muž umro ona se preudala u Milojeviće u Višnjici. Deda Aleksa se oženio baba Lenkom koja je bila od Rašića.imao je 5 sinova. Interesuje me poreklo izVML, čula sam da su oni došli iz Crne Gore.

  3. Branislav

    A šta je sa Miljkovićima?
    Niste ih pomenuli u tekstu