Poreklo prezimena, selo Vranić (Barajevo)

Poreklo stanovništva sela Vranić, opština Barajevo. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Vranić je na razvođima kosa između gornjih dolina rečica Marice i Vrbovice. Sa razvođa, gde su kuće najgušće, naselje se spušta u doline seoskih potoka. Deli se na četiri kraja: Piperiju, Taraiš, Rašića Kraj i Crkveni Kraj. Najjača naselja su Piperija i Taraiš. Ovo naselje je izdvojeno Jasenovačkom Kosom od Male Moštanice i Draževca. Velički Potok deli Vranić od Baljevca, pa dalje granica ide pored Ciganskih Kuća do Visa u Baljevcu, zatim preko njiva u Ključevima do rečice Vrbovice, pa preko Velike Dubrave do državnog puta i njime do Meljaka; prema Meljaku granicu čini Liparski Potok, pa dalje granica ide preko Marice na meljački Taraiš do Velike Moštanice.

Vode.

Selo je oskudno vodom. Služe se vodom sa bunara, koje noću vlasnici zaklapaju, da bi imalo dovoljno preko dana. Ovoj nevolji se priteklo u pomoć, pa su iskopana četiri arterska bunara: u Pogonu, kod škole u Rašića Kraju, u Bukovcu (Crkvenom Kraju) a četvrti je pored korita rečice Marice u Taraišu. U vodi ovih bunara oseća se zadah sumpora. Danas je Rašića Kraj najoskudniji vodom. Potoci i rečice teku samo u vremenu topljenja snega i posle većih kiša. Kroz Taraiš teku Marica i Vrbovica. Gornji tok Vrbovice se zove Vranjski Potok. Marica izvire pod Lipovicom u Meljaku*. Potoci su: Srednja Jaruga, Čakićski Potok, Štrkov Potok, Asanov Potok i Babin Potok.

*Po predanju Turci su ovaj izvor zatvarali slaninom, pa zbog toga danas slabo izvire.

Zemlje.

Njive i livade su na mestima koja se zovu: Vukove Njive, Jamić, Mirogonja, Vis, Okapina, Stanište, Velike Dubrave, Marevac, Bostanište, Jazine, Jasenova, Velike Livade, Sređ, Marevačko Polje, Utrine, Vinogradi, Krušik, Selište u kraju Piperiji, Selište u Taraišu, Asanovo Polje, Buzdovan, Putinska Bara u Piperiji, Sokolovo u Crkvenom Kraju, Putina, Preseka, Zagrade i Visić; visovi brda su: Gunjice, Parlozi, Veliki Vis, Žuto Brdo, a strana prema Vrbovici se zove Radlovica i Čauševica.

Starine u selu.

-U Čakinjskim Njivama, u Rašića Kraju, nalaze se parčad od starih zemljanih lonaca. neki metalni pečat, sa slbo izrezanim slovima, naćen je u Krčevini, u kraju Piperiji. Staro groblje i selo je bilo na mestu Višnjici u kraju Piperiji.

Temelji neke stare crkve nađeni su na mestu Okapini, nedaleko od današnje donje škole.Na temeljima te stare crkve podignuta je crkva brvnara, koja je posvećena Mladencima. Godine 1888. podignuta je na mestu Gunjici, u Crkvenom Kraju, nova crkva, posvećena Sv. Iliji. Pored nje premeštena je i stara crkva brvnara. Sa crkvom premešteno je i pet nadgrobnih ploča. Na prvoj ploči je staroslovenski natpis. Druga nadgrobna ploča pokrivala je popa Atanasija, koji je umro 1831. godine. Treća ploča pokrivala je Ivana Joksića „kneza nad knežinom Vranićskom“. Knez Ivan je umro 1833. godine. Četvrta ploča pokrivala je nekog Pavla, koji je imao sina Todora, koji je preminuo 1873. godine. Peta ploča ima ovaj natpis: „Ovde počivaju kosti Mikaila P. Belog i njegove supruge Stanke i sina njihovog Nikole. Nikola se predstavio (umro) od kuge 9. decembra 1814. godine, Mikailo je umro 1. septembra 1818. Stanka je umrla 8. novembra 1829. godine. Večnaja pamjat. Ovaj nadgrobni spomenik postavi roditeljima i bratu jerej Panta. M. Belbi (nečitko), namesnik i paroh beogradski, u Vraniću 1857. godine.“.

Drugo staro groblje je znatno mlađe od onog u Višnjici. Ono je nedaleko od dnašnje crkve na Gunjici.

Podaci o selu.

Današnja groblja su kod starih grobalja a treće je u Crkvenom Kraju, u kome se sahranjuju Popovići i Mihailovići. Litija se nosi na Spasovdan, a „bdenije“ (zavetina) drži se na dan cara Konstantina i carice Jelene.

Godine 1723 i 1730. Vranić se pominje po arhivskim podacima kao „vranjska nurija“. Krajem prve polovine 18. veka odselio se iz Vranića neki Stanoje Milošević na imanje manastria Feneka u Sremu. Vranić se kao neselje pominje i 1795. godine a 1818. godine u njemu je bilo 80 domova, 1844. godine 124 kuće i 791 stanovnika. Danas u njemu ima 37 rodova sa 608 kuća.

Poreklo stanovništva.

Najstariji doseljenici u ovom selu doselili su se u 18. veku. To su ovi rodovi:

–Piperi (Petrovići) su iz Crne Gore, Nikoljdan.

–Simići i Lazići su se doselili posle Pipera ali se ne zna odakle su, Nikoljdan.

U starije doseljeničke rodove ubrajamo i rodove koji ne znaju za svoju starinu:

–Nenadovići (Mihajlovići, Vasići, Stevanovići i Ilići*),

*Starac ovog roda ima 75 godina i ne zna za svoju starinu.

–Tanasijevići,

–Stekići,

–Lukići ili Dimitrijevići i Gajići,

–Birovljevići (Mihajlovići, Mijailovići i Jovanovići), svi slave Nikoljdan, bili su jedan rod pa su se odavno razrodili.

–Jankovići (Lazići, Markovići, Đorđevići, Stanići, Nedeljkovići, Stekići drugi ili Stevanovići, Gavrilovići, Radovanovići – danas Živkovići, Radovanovići drugi i Nikolići) su jedan rod, Nikolići imaju odseljenike u Krtinskoj kod Obrenovca, svi slave Jovanjdan.

–Ćosići (Mitrovići, Živanovići, Stojkovići i Mašići), Đurđevdan.

–Matići, Sv. Ćirilo i Metodije.

–Petrovići drugi, Sv. Petka.

–Stepanovići, Sv. Vrači.

–Stanojevići, Petrovdan.

Rodovi koji znaju odakle su se njihovi preci doselili:

–Aleksići su iz Banovaca u Sremu, Đurđevdan.

–Radosavljevići „Ere“ došli su na zemlju izumrlih Mratinaca i uzeli njihovu slavu, Mratindan.

Od njih su su se razrodili ovi rodovi, koji slave Mratindan:

–Marići, Mijailovići i Đorđevići, koji imaju odseljenike u susednom Baljevcu.

–Marinkovići (Trišići, Kojići, Rašići, Pantići, Stojkovići i Đorići) svi su bili jedan rod, ali se danas međusobno žene i udaju. Po porodičnom predanju njihovi preci pobili su neke Turke „u preku“ (u Vojvodini), pa pobegli ovamo i promenili slavu. Starinom su iz Metohije ili sa Kosova. Rod su im Marinkovići u Konaticama, stara slava je bila Aranđelovdan a sada slave Trifundan.

Pred kraj 18. veka i u vremenu Karađorđevog ustanka doselilo se devet rodova:

–Sinđelići su iz Drlupe u Kosmaju a starinom su iz Bihora, Trifundan.

–Popovići, predak pop Pavle Popović učestvovao je u Karađorđevom ustanku i sahranjen pored stare crkve u Vraniću, za dalju starinu ne znaju. Od njih su Jozići, Popovići slave Mitrovdan a Jozići Lazarevdan.

–Popovići drugi su potomci popa Antonija, koji je služio crkvu u Vraniću posle popa Pavla Popovića, Nikoljdan.

–Popadići su od popa Tanasija, koji je u Vranić došao posle popa Antonija, Lazarevdan.

–Đurđevići drugi su iz okoline Novog Pazara, Đurđevdan.

–Joksići su iz Gruže, Nikoljdan.

–Jelići su se posle Joksića doselili iz Gruže, Nikoljdan.

–Đoinčevići su bili „turski“ Cigani, a danas su se potpuno posrbili, Sv. Petka Paraskeva.

U drugoj polovini prošloga veka doselilo se osam rodova:

–Bojići su iz Bosne, Jovanjdan.

–Pantići su iz Bosne, Đurđic.

–Ivkovići su iz Bosne, Nikoljdan.

–Vasići „Madžari“ su iz Banata, Đurđic.

–Savići su od Bajine Bašte, Aranđelovdan.

–Lakići su od Sjenice. Rod su im Lakići iz Darosave,Nikoljdan.

–Šišići su od Užica, Aranđelovdan.

–Jojići (Ilinčići) su Rudnićani, Stevanjdan.

-Noviji doseljenici:

–Inđići (Radovanovići) su iz Stublina kod Obrenovca, Tomindan.

–Babići (Radovanovići drugi) su iz Baba u Kosmaju; rod su tamošnjim Sinđelićima, Trifundan.

–Milijanovići su od Milijanovića i kosmajskoj Sibnici; ovamo slave „zemaljsku slavu“, a daljom, starinom su iz Užičkog okruga. Imaju odseljenike u zemunu. Rod su im Milijanovići i Karići u Šuljakovcu, Đurđevdan.

–Pavlovići su iz Cvetaka u Rudničkom Pomoravlju, Đurđevdan.

–Markovići su iz Slavkovice u Ljigu, Nikoljdan.

–Marjanovići su se doselili 1896. godine iz Ratara kod Smedereva (bliže je Mladenovcu, op. Milodan), Đurđevdan.

–Savići drugi su iz susedne Male Moštanice u Beogradskoj Posavini, Aranđelovdan.

–Stefanovići su iz Guncata, Jovanjdan.

–Jovanovići su iz Šiljakovca, Đurđevdan.

IZVOR: „Šumadijska Kolubara“ Petar Ž. Petrović, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.