Poreklo prezimena Starac

14. septembar 2013.

komentara: 0

Prezime Starac istražili su Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić u rubrici Koreni (frankfurtske „Vesti“):

 

Iz Toronta (Kanada), piše nam g-đa Dušanka Starac-Asić (ili Ašić, možda i Ajić – nije sasvim čitko, a sva tri prezimena postoje), rodom iz Novog Karlovca, nekadašnjih “Sasa”, u Sremu, interesuje se za devojačko prezime Starac. O svom poreklu, nažalost, ne zna gotovo ništa, jer joj je otac umro pre nego što se rodila, a stričevi, mlađi od njega, nisu pamtili porodično predanje. U selu ih, međutim, nazivaju i Čarapići odnosno Voj(i)ni, prema pretku Voji Čarapiću koji je bežeći od Turaka “došao iz Srbije”. U selu su ga primili “starica i starac”, od kojih je “nasledio malu kuću, te u znak zahvalnosti uzeo prezime Starac”. Čitateljka ne zna da li su ovi stari bili Srbi, odnosno pravoslavni, kao ni koju su krsnu slavu slavili njeni preci Čarapići.

Ipak, i iz ovako oskudnih podataka, usuđujemo se da iznesemo nekoliko postavki mogućeg rešenja njenog porekla. Nemamo podatke za Srem, ali su porodice s prezimenom Starac zabeležene u bliskoj Šajkaškoj, na prostoru između leve obale Dunava i ušća Tise: 1755. u Čurugu, a 1794. u Botošu. Postoji i prezime Staraš, što smatramo pisarskom omaškom, u Šancu, zatim Starački u Starom Bečeju, a Starčevi u Gospođincima, Nadalju, Turiji, Šajkašu i Šancu Koviljskom. Znajući za narodsku praksu skraćivanja prezimena i administrativno izostavljanje nastavka ić, odnosno preinačavanje u porodični nadimak, sigurni smo da su svi ovi oblici nastali od prezimena Starčević. Zna se da su se te familije, kao i brojne druge, od početka do druge polovine 18. veka, naseljavale iz zapadnih krajeva – Like, Banije, sa Korduna i iz Dalmacije. Posebno, između 1776. i 1885, kad je u Sase, Belegiš i Surduk došlo 365 familija sa 3.192 “duše”, od kojih je 159 pripadalo svešteničkim porodicama. Vrlo je moguće da se upravo i na njih odnosi ocena graničarskog službenika koju prevodimo s nemačkog da je to “izuzetno divalj i nepokoran elemenat”!

O Starčevićima sad ne možemo opširnije pisati jer je to veliki broj familija srpskog porekla koje su krenule od Pljevalja, preko Bosne do Pounja, pa spomenutih krajeva uskočkih posada i Vojne granice. Dok su u starom zavičaju slavili Sv. Luku, u međuvremenu su menjali krsna imena i tako ovde slavili Jovanjdan, Aranđelovdan i Nikoljdan, a neki su se pokatoličili i denacionalizovali, i izjašnjavali se kao pripadnici etničke grupe Bunjevci, odnosno potpuno kroatizovali.

 

IZVOR: Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić, „Koreni“, poreklo srpskih porodica i prezimena, rubrika iz frankfurtskih „Vesti“

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.