Poreklo prezimena, selo Veliki Cvjetnić (Drvar)

2. septembra 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Veliki Cvjetnić, opština Drvar. Prema istraživanju Petra Rađenovića „Unac“ iz 1933-34. godine.

 

Veliki Cvjetnić leži na dosta ravnoj visoravni koja se kao kakav tavan uzdiže iznad doline Une i Krke. Selo ima odasvuda prirodne granice. Prema jugu, do Malog Cvjetnića, granicu označuje potok Ćelije, prema zapadu do Begluka i do Like doline Krke i Une, prema severu do Očigrija šuma Uvale, a prema istoku planina Zagorje. Radne zemlje su uglavnom na pomenutoj zaravni, ali ih ima i na planinama, a nešto malo i u vrlo uskoj Župi pored Une.

Oranice nose nazive: Jezerina, Brežina, Jaričište, Okruglica, Gradina, Donje Ograde, Gornje Ograde, Potkrš, Vickova Ograda, Kućerine, Panjevi, Krivaja, Do Sjerića, Duga Njiva, Mišanova Njiva, Do Barbijerov, Grbića Njive, Brežine, Vlačice, Glavičica, Uvala, Polje.

Livade: Kriva Luka, Kovačeva Luka, Male Hrnjadi, Velike Hrnjadi, Jelova Kosa, Vrščić, Bajina Dolina, Sjenica.

Pašnjaci: Uvale, Šljemena, Brkića Draga, Miljuševa Draga, Kosijeri, Unske Brine, Krčke Brine, Krš, Potočka Brina, Borje.

Šume: Uvale, Brine, Zagorje, Sjenica.

Vode: Una i Krka teku granicom sela i služe selu za napojišta, za mline i za pranje rublja. Potok Ćelije dolazi iz Boboljusaka i utiče u Krku. I on dodiruje selo samo kao granični potok. Još su u selu kao žive vode bunar Miljuševac i vreoce Ćelije niže Jezerina. Mlini su na Krci tri, i na Potoku dva.

Koliba ima na Hrnjadima i na Bobari, svega ih je petnaest. Stoka izlazi gore po kosidbi i ostaje do Đurđevdana.

Selo je razbijenog tipa. Deli se na četiri kraja: Jezerina, Donji Kraj, Savičića Kraj i Podborje (Gornji Kraj). Kuće su u krajevima razmeštene po manjim grupama. U nekim grupama su kuće prilično nagusto. Selo je uglavnom ravno, pa se stoga pokazuje ipak nešto više pravilnosti u rasporedu kuća. Svega je u selu 121 kuća.

Groblja su tri: Polje, Nad Potokom, Crkveno Groblje.

O imenu sela nema nikakvih kazivanja. U predanju Pilipovića naveli smo već u opštem delu ono mesto kako su njihovi preci ugledavši s Čemernice Cvjetnić uzviknuli: „Ono je Cvjetnić, dobro mjesto, ajmo ondje naseliti!” Neki ovim kazivanjem hoće da reku kao da je Cvjetnić tada prvi put nazvan tim imenom. Ali to je malo verovatno jer se ništa ne kazuje kako se je Cvjetnić ranije zvao. Da mu je tada predeveno ime znalo bi se i ono pređašnje.

Od starina ima ovde nekoliko gradina i crkvina. Tako: Gradina Krčka, iznad Krke, građena suvozidom; Gradina Sjenička, na Sjenici; Šiljak-Gradina, građena krečnim zidom. Na mestu gde je danas crkva bila je starinska Crkvina. Vele da je sadašnja crkva ozidana sasvim po starome temelju. U groblju kod crkve ima starinskih krupnih grobnih ploča. Isto takvih ploča ima i u groblju u „Polju“. Jedno predanje o davnašnjem dobu Cvjetnića kaže i ovo: „Na Cvjetniću bili nekada, Bog zna kada, Ugri. Okrene puvati bura i nije prestajala sedam godina uzamanice. Nastane crna glad i Ugri pobjegnu ovdalen“. Ovo predanje, kako se vidi, sačuvalo je sećanje na Ugre (ugarsko-hrvatsku državnu vlast), a zatim ono ističe koliko može ovde „bura“ (severac), kada duva u proleće i po letu, da naškodi letini.

 

Poreklo porodica.

— U velikom Cvjetniću nema mnogo porodica, ali su zato nekolike između njih vrlo jake. Najstarija je a i najsnažnija porodica Pilipovića. Slave Alimpijevdan. Ima ih svega 56 kuća, u četiri odvojene grupe. Kako je već rečeno u opštem delu, oni su doselili ovamo iz Dalmacije. Pre njih, vele, bilo ovde sve pusto. Razgranali su se u više ogranka i dobili posebna porodična prezimena da se lakše razlikuju. Tako: Savičići po Savi, Sjerići po „Sjeri“ (prosedom čoveku), Trivići po Trivi, Burkići po pretku Mili, prozvanom „Burko“, Dalići po Dali (Davidu), Đudići po Đudi (Đurđiji). Ćojanovići, prozvani po Ćojanu (Stojanu), preselili su već dosta davno na Boboljuske.

— Druga po jačini porodica jesu Kneževići. Slave Nikoljdan. Ima ih 28 kuća u dve grupe. Jedni imaju predevak Kovačevići (12 k.), drugi Barbijeri (16 k.). Kovačevići doselili najpre iz Otona u Srb (pod Klanac). Tu bio Nikola kovač i imao devet sinova. Njegovi potomci nazvani Kovačevići, a potomci brata mu Dmitra nemaju toga predevka. Barbijeri prešli ovamo s Malog Cvjetnića. Utekli otuda iz straha od osvete. Neki Tube Knežević ubije Stevana Kneževića. Igrali jednom u kolu pa se Stevan uzme podrugivati Tubi. Ovaj za pušku pa posred njega. Uteče odmah odatle na Krčko Brdo, a malo posle na V. Cvjetnić. Posle nekog vremena pomire se ove dve kuće. Naprave mir na Trogrli, ia izvoru Krke. Dođu tu i jedni i drugi i mnogo naroda se obe strane. Jedan od ukućana poginulog zovne Tubu na veru: „Hajde, tvrda je vjera!“ Tube mu priđe i klekne pred njim. Ovaj ga uhvati rukom za perčin, a drugom izmahne mu sabljom iznad glave i poviče: „Čuj narode, puče veliki i mali! Evo krvnika koji je našega brata pogubio, hoćemo li ga posjeći ili mu oprostiti?” Nato svi uglas: „Oprostiti!” Tako pita triput i posle odgovora svakiput mu mahne sabljom iznad perčina. Zatim ga podigne i poljubi se s njime. Onda se pomeće jelo i piće i otpočne gozba.

Grbića ima 16 kuća. Slave Srđevdan. Žive u dve grupe, a dve su kuće odbačene podaleko od sviju ostalih, za Dragom. Prešli na V. Cvjetnnć pre kojih 150 g. s M. Cvjetnića. Došli na kućište Ćojanovića, kada su ovi otselili na Boboljuske. One dve odvojene kuće nisu pravi Grbići nego Mudrice, samo privedeni u Grbiće i primili njihovo ime. Oni se hoće da su pravi Grbići i pripovedaju da su Grbići poreklom od Grbljanovića. U Zrmanji i okolini žive Breke. Oni su od iste krvi od koje i Grbići.

Rodići (6 k.) slave Aranćelovdan. Nisu svi od jedne iste grane. Šest kuća njihovih vode poreklo od privotka koji je pre 70 g. priveden u kuću Pilipovića iz Begluka. Dve kuće su potomci Marka Rodića koji je pre 70—80 g. doselio iz Drenovca (Tiškovca).

Stojsavljevići (2 k.) slave Aranđelovdan. Doselili iza bune s Popine u Lici.

Novaković (1 k.) slavi Aranđelovdan. Doselio iza bune s Popine.

Jovanići (2 k.) slave Đurđevdan. Doselili iz Dobašnice po okupaciji. U Dobašnicu doselili s Popine pre kakvih 100 g. Najpre dolazili onamo s blagom i napravili nešto kolibe. Sviklo im se tu kao dobro blažno mesto, te se odeli od braće na Popini i naseli se u Dobašnici.

Jurići (5 k.; slave Miholjdan. Doselili iz Srba po okupaciji.

Cvrkalj (2 k.) slave Đurđevdan. Došli iz Palučaka po okupaciji, privedeni u kuću Kneževića. U Palučke doselili dosta davno s Pađena (Dalmacija).

Larić (1 k.) slavi Nikoljdan. Doselio po okupaciji iz Zrmanje.

 

IZVOR: Petar Rađenović – Unac. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 30) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga LVI), Beograd 1948.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Jovo pilipović

    Pozdravljam sve Pilipoviće u svjetu, kao i sve porodice i prezimena nastale i razvijene iz našeg prezimena. Slobodno ko poželi može da me kontaktira na mail, biće mi drago.
    Ja sam od Pilipovića iz Palučaka So Drvar.
    Volim sve ljude, a prezimenjake i rodjake naše najviše.
    Inače sakupljam sve podatke o našim rodjacima i seobama od davnina.
    email.: [email protected]

  2. Jovo pilipović

    Želim da pozdravim sve iz Palučaka So Drvar, gde god da su u svetu, najpre naše rodjake Došenoviće, Cvrklje, Obradoviće, Kneževiće, Karanoviće, Zeljkoviće, Bursaće, Petroviće, Raiče, Đurice, te sa strane moje majke Pajiće i Radakoviće, te ostale iz Doljani SO Donji Lapac.
    email:[email protected]